REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-635/2025-18
(ranije spis P-115/2025)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu , u parničnom predmetu tužitelja HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženika OM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, dana 07. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana, isplati tužitelju HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, iznos od 32,29 Eura, zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima , tekućom:
- na iznos od 03,32 Eura, od dana 20. ožujka 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 03,10 Eura, od dana 21. travnja 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 03,73 Eura, od dana 21. svibnja 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 04,37 Eura, od dana 20. lipnja 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 08,54 Eura, od dana 22. rujna 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 02,85 Eura, od dana 22. listopada 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 03,10 Eura, od dana 22. studenog 2024. godine, pa do isplate,
- na iznos od 03,28 Eura, od dana 21. prosinca 2024. godine, pa do isplate.
II. Nalaže se tuženiku OM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana, tužitelju HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 138,28 Eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07. travnja 2026. godine, pa sve do isplate, a koja se obračunava po stopi određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 138,28 Eura, do zatraženog iznosa od 276,54 Eura, (ranije spis P-115/2025)
odnosno u vezi isplate iznosa od 138,26 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 07. travnja 2026. godine, pa sve do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika, podnio tužbu podneskom od 07. veljače 2025. godine, radi isplate ukupnog iznosa od 32,29 Eura, sa zateznom kamatom na pojedine iznose navedene u izreci ove odluke, zbroj kojih daje ukupno utuženu svotu.
2. U tužbi je u najkraćim crtama, naveo da je tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji nije nikada prijavio tužitelju da je postao vlasnik tih nekretnina, iako je to bio dužan prijaviti kako bi se promjena prava vlasništva evidentirala kod tužitelja koji je isporučitelj električne energije, zbog čega je tužitelj i za utuženo razdoblje, račune za isporučenu električnu energiju koji terete vlasnika navedene nekretnine, izdavao na ime ranijeg vlasnika JM.
3. Kako se po tužitelju, tuženik neosnovano obogatio, propustivši postupiti sukladno navedenoj obvezi, odnosno prijaviti promjenu vlasnika nekretnina i to za iznose mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan iznos od 32,29 Eura, tužitelj je predložio da se tuženika obveže da isplati tužitelju navedeni novčani iznos sa zateznom kamatom na način naveden u izreci ove odluke.
4. Iako je tuženik bio pozvan da dostavi odgovor na tužbu u roku od 30 dana, tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu u dodijeljenom roku od 30 dana, unatoč tome što je u tom pozivu za davanje odgovora na tužbu, bio upozoren, da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe.
5. Shodno tome, kako je u ovom slučaju bio ispunjen zakonski uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku, valjalo je odlučiti kao u izreci i udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja u vezi isplate iznosa od 32,29 Eura, sa zateznom kamatom na taj novčani iznos, pri čemu je riječ „zakonska“ (koju je upotrijebio tužitelj posredstvom zastupnika, sasvim suprotno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koji članak se uostalom i primjenjuje kod dosude te sporedne tražbine u vezi „zatezne kamate“) izostavljena iz usvojenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, kao potpuno nepotrebna i suvišna jer je sud dužan koristiti zakonske termine kada se radi o odlučivanju o sporednom zahtjevu tužitelja u vezi zatezne kamate, a ne termine koji su se koristili prije više od 20-tak godina.
6. Naime, osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, proizlazi iz bitnih činjenica navedenih u tužbi tužitelja, a imajući u vidu da je tužba upućena tuženiku, sa pozivom za davanje odgovora na tužbu, uredno bila dostavljena tuženiku posredstvom pošte tek dana 18. veljače 2026. godine (jer je ranije ovaj sud u više navrata bezuspješno pokušavao dostaviti tuženiku sudsku pošiljku, posredstvom pošte, a idejom odvjetnika tužitelja, tužitelj je odbio platiti predujam za dostavu posredstvom sudskog dostavljača, koju ideju o neplaćanju potrebnog predujma je suprotno važećoj vladajućoj sudskoj praksi, čak podržao i Županijski sud u Vukovaru, zbog čega je relativno duže, potrajao (ranije spis P-115/2025)
postupak uručenja tuženiku sudske pošiljke posredstvom pošte), te obzirom da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima na koje se tužitelj pozvao u tužbi, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili neki opravdani razlozi da podnese pisani odgovor na tužbu, valjalo je odlučiti kao u točci I. izreke ove presude zbog ogluhe.
7. Obzirom da je tužitelj, posredstvom punomoćnika potraživao tužbom i naknadu parničnog troška i to čak u iznosu od 276,54 Eura, taj relativno visoki zahtjev je sud korigirao i obvezao tuženika da u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, nadoknadi tužitelju samo opravdane parnične troškove, ali ne i one koje samo odvjetnik tužitelja neosnovano smatra da su opravdani, a sve sa zateznom kamatom koja je osnovano zatražena od dana donošenja ove odluke u smislu čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.
8. Naime, tužitelju je opravdan parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, na temelju troškovnika odvjetnika tužitelja, primjenom odredaba važeće Odvjetničke tarife.
9. Stoga je tužitelju po osnovi jednokratne nagrade za zastupanje po odvjetniku u ovom postupku, priznat iznos od 100,00 Eura, te 25,00 Eura po osnovi pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost na taj trošak, a također mu je kao opravdan trošak priznat i iznos od 06,64 Eura u vezi plaćene sudske pristojbe na tužbu (okolnost da odvjetnik tužitelja, sasvim besramno potražuje svojim troškovnikom iz tužbe dostavljene sudu dana 13. veljače 2025. godine, naknadu parničnog troška u iznosu od 13,27 Eura, po osnovi sudske pristojbe na tužbu, iako je tužitelj platio polovicu tog iznosa dana 12. veljače 2025. godine na račun Državnog proračuna RH upravo u vezi te pristojbe, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, nema potrebe posebno komentuirati), te iznos od 06,64 Eura u vezi sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe, koju svotu je tužitelj tek dužan platiti.
10. Kako je matematički utvrđen ukupan opravdan parnični trošak tužitelja u iznosu od 138,28 Eura, taj iznos je tužitelju i dosuđen po osnovi naknade parničnih troškova, zajedno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke, dok je kao neosnovan odbijen preostali zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnih troškova.
11. Naime, tužitelj je uz tužbu posredstvom odvjetnika dostavio neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potražujući za dostavu takvog materijalnog dokaza u smislu Tbr. 36.t.3. Odvjetničke tarife, koju neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, baš svaki građanin jednostavno može posredstvom Interneta isprintati, naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 Eura, koja svota obuhvaća iznos od 50,00 Eura na ime nagrade za pribavu zk.izvatka za predmetne nekretnine i porez na taj trošak u iznosu od 12,50 Eura.
12. Obzirom da bi baš svakom odvjetniku u Republici Hrvatskoj trebala biti poznata razlika, pa tako i predmetnom odvjetniku tužitelja, između “Izvatka iz zemljišne knjige” (koji termin pretpostavlja službeni izvadak koji izdaje određeni sud i kojeg ujedno nadležni sud ovjerava po službenoj dužnosti, štambiljem suda) i samo “neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige”, koju baš svatko može pribaviti posredstvom (ranije spis P-115/2025)
Interneta i isprintati si, kao što je to uostalom učinio i odvjetnik tužitelja, ovaj pokušaj odvjetnika tužitelja da na nezakonit način, potpuno suprotno Tbr. 36.t.3. Odvjetničke tarife, na teret tuženika, uprihodi novčani iznos koji mu ne pripada ni je ocijenjen osnovanim i takav zahtjev je odbijen jer Tbr. 36.st.3. Odvjetničke tarife ne upućuje da bilo kojem odvjetniku uopće pripada bilo kakva nagrada ili naknada za pribavljanje neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige.
13. Na isti način kao u slučaju navedene neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige si je odvjetnik tužitelja, koji usput predlaže u tužbi da tuženik direktno njemu na njegov račun plati dosuđene parnične troškove, pokušao također neosnovano priskrbiti iznos od 62,50 Eura, po osnovi nekakvog “Troška uvida u katastar radi saznanja podataka za pribavu zk.izvatka za predmetne nekretnine tuženika”, očito u smislu odredbe Tbr. 36.t.1. Odvjetničke tarife, premda uz tužbu uopće nije dostavio nekakav valjani materijalni dokaz (primjerice potvrde o danu izvršenog uvida kod nekog nadležnog katastra) o tome da je uopće izvršio kod nekog određenog katastra bilo kakav uvid u službene evidencije tog nadležnog upravnog tijela, pa je takav zahtjev odvjetnika tuženika ocijenjen neosnovanim i istaknutim po principu “možda prođe”, što kod predmetnog suca ne može proći, pa ako to možda prođe kod nekog drugostupanjskog suca u slučaju podnesene žalbe odvjetnika tužitelja, protiv ove odluke o trošku, onda neka to bude na čast tom sucu drugostupanjskog suda.
14. Naime, da bi parnični sud dosudio u smislu Tbr. 36.t.1. Odvjetničke tarife, propisanu nagradu po osnovi uvida u zemljišne knjige ili neke druge registre ili javne knjige, određenom odvjetniku stranke ili stranci, nije dostatno da odvjetnik stranke u svom troškovniku samo paušalno navede da je izvršio uvid u neki javni registar jer je takav zahtjev nedokumentiran i nepotpun, odnosno besmislen i neosnovan. O uvidu u bilo koji javni registar, naravno ukoliko taj uvid nije izvršen samo posredstvom Interneta jer u današnje vrijeme je posredstvom Interneta dostupan uvid u više javnih registara, se može zatražiti službena potvrda od strane pravne osobe kod koje se osobno vrši uvid, upravo za potrebe dokazivanja da je osobni uvid i izvršen, a u konačnici da bi se dokumentirao takav zahtjev odvjetnika stranke iz nekog troškovnika kojim se potražuje nakanda parničnih troškova.
15. Kako tužitelj i njegov odvjetnik u ovom slučaju nisu dokumentirali navedeni uvid, niti je uopće navedeno kod kojeg je to katastra izvršen taj navodni uvid (a svaka punoljetna osoba, pa tako i odvjetnik tužitelja, treba lučiti razliku između vršenja “osobnog uvida kod nekog nadležnog tijela u javne evidenc ije” i “uvida izvršenog u javne evidencije posredstvom Interneta”) u službene evidencija nadležnog upravnog tijela, ako je uopće i izvršen takav osobni uvid, valjalo je odbiti kao neosnovan i taj zahtjev tužitelja.
U Bjelovaru, 07. travnja 2026. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
(ranije spis P-115/2025)
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda u sporu male vrijednosti o kakvom se u ovom slučaju radi može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku.
U Bjelovaru, dana 07.04.2026.g.
Sudac:
Sanjin Milošević
