Poslovni broj: K-1845/2025-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Leonarda Lavaronia, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog SA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO- 1107/2025 od 25. srpnja 2025. godine, nakon održane javne rasprave 18. ožujka 2026. godine, 26. ožujka 2026. godine i 07. travnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu IA, optuženog SA, branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Mirka Miličevića, te odvjetnice Brune Gamulin u zamjeni za punomoćnicu oštećenog, odvjetnicu Nadu Milić, dana 08. travnja 2026. godine objavio je, a dana 07. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SA, zvan " S, Krešo", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i R rođene B, rođen **.**.1970. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju trgovac i kompjuterski operater, sa završenom SSS, nezaposlen, prijavljen na Zavodu za zapošljavanje, dobiva naknadu od Centra za socijalnu skrb u mjesečnom iznosu od 170,00 eura, te također dobiva vaučer u iznosu od 70,00 eura mjesečno za režije, te prima jednokratnu socijalnu pomoć u ukupnom iznosu od 316,00 eura (za cijelu godinu), bez imovine u vlasništvu, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vojsku služio od 01. kolovoza 1995. godine do 15. svibnja 1996. godine u Koprivnici, Golubiću i Puli, nema vojni čin niti odlikovanje, kazneno osuđivan, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

– dana 29. travnja 2025. oko 06,20 sati, u [adresa], uslijed dugotrajno narušenih odnosa sa oštećenim RA, u nakani da ga ustraši, istom rekao i ponovio nekoliko puta da će ga ubiti i da će ga dohvatiti, a koje riječi su kod oštećenog RA izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11).

II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi SA se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI.

III. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom SA se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 01. svibnja 2025. godine do 02. svibnja 2025. godine te od 05. srpnja 2025. godine do 06. srpnja 2025. godine, te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 04. veljače 2026. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; u daljnjem tekstu: ZKP/08).

IV. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 optuženi SA se u cijelosti oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, a koji padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog SA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi SA, pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je i pregledano izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu Policijske uprave zagrebačke II. Policijske postaje Zagreb od 01. svibnja 2025. godine (list 6-10 spisa), prijedlog za progon zbog kaznenog djela prijetnje podnesen od strane RA dana 29. travnja 2025. godine (list 11 spisa), zapisnik II. Policijske postaje Zagreb o zaprimanju kaznene prijave od 29. travnja 2025. godine do dijela: "Prijavitelj izjavljuje:" (list 12-13 spisa), službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju Policijske uprave zagrebačke II. Policijske postaje Zagreb od 07. srpnja 2025. godine, osim u dijelu koji sadrži obavijesti građana policiji (list 234-235 spisa), te zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu broj 02214170 Policijske uprave zagrebačke II. Policijske postaje Zagreb od 07. srpnja 2025. godine (list 245 spisa), razgledane su fotografije sa lista 170-173 spisa te sa lista 264-266 spisa, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 454-455 spisa) i iz prekršajne evidencije (list 452-453 spisa) za optuženog, te je optuženi iznio svoju obranu.

4. Odbijen je kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog oštećenog da se provede očevid na mjestu događaja na okolnosti situacije i nekretnine u kojoj ž ivi oštećeni sa optuženim, a budući se provođenjem očevida ne bi utvrdile činjenice koje su odlučne za donošenje meritorne odluke o krivnji u ovom postupku jer je provođenjem drugih dokaza utvrđeno da je optuženi izgovorio terećene riječi oštećenom, a predloženim dokaz bio je usmjeren na utvrđivanje činjenica koje su prvenstveno vezane uz imovinskopravni spor između optuženog i oštećenog, postojanje kojeg spora je utvrđeno drugim izvedenim dokazima, a sama dublja priroda istog nije relevantna za ovaj postupak, osim same činjenice da spor postoji, za utvrđenje koje činjenice nije bilo potrebno izvođenje još jednog, pored drugih izvedenih dokaza, a izvođenje kojeg dokaza bi još nepotrebno produljilo trajanje ovog postupka. Potom je kao nevažan odbijen dokazni prijedlog oštećenog da se u dokaznom postupku razgledaju fotografije dostavljene u spis 06. travnja 2026. godine podneskom oštećenog po punomoćnici , kao i da se pročita dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad, također dostavljen navedenim podneskom, budući da su u postupku razgledavane fotografije snimljene u kući u kojoj žive optuženi i oštećeni već ranije u postupku, tako da razgledavanje drugih fotografija nije bilo nužno budući je razgledavanje istih bilo predloženo radi utvrđivanja činjenice očito poremećenih odnosa između optuženog i oštećenog, o čemu su izvođeni drugi dokazi, dok predloženo čitanje dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad nije od važnosti za ovaj postupak, a uzimajući u obzir samu inkriminaciju i činjenični opis kaznenog djela za koje se vodi predmetni postupak.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da je sa RA u imovinskom sporu koji već jako dugo traje, a njegova tužba je odbijena u siječnju 2023. godine, nakon što tri godine nije bilo sazvano ročište. Vezano za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret da bi ga počinio 29. travnja 2025. godine, naveo je da on sigurno RA nije prijetio jer s tim čovjekom uopće ne komunicira, te da je tog dana spavao te je RA došao i ničim izazvan bacio na pod ulazna vrata njegove spavaće sobe, koja inače teže 20 kilograma, što je napravio bez ikakvog povoda, iz čistog mira. Nadalje je naveo da je RA povadio sve "tiple" iz vrata, tako da su ta vrata naslonjena na okvir, a i uništio je sav namještaj i porazbijao šest stakala, te je uništio osigurače za struju i ogradu. Potom je istaknuo da Draženova sestra nije govorila istinu jer je on (optuženi), nakon što je RA bacio vrata sobe na pod, izašao iz svoje sobe te je vidio kako on (oštećeni) u susjedno dvorište baca stvari, vidio je da uništava njegovu imovinu te je bio izvan sebe i rekao je RA da će pozvati policiju. Nadalje je naveo da je dana 01. svibnja 2025. godine na Črnomercu čekao tramvaj te je došla policija i odveli su ga u policijsku postaju, te su mu rekli da je RA protiv njega podigao tužbu, koju mu u tom trenutku uopće nisu pokazali, a što su bili dužni, a to zna jer mu je tako rekao njegov prijatelj koji radi na Črnomercu. Istaknuo je da mu oni nisu dali mogućnost sučeljavanja s RA, već su ga odveli u Heinzelovu, a tu mogućnost mu ni tamo nisu pružili, već su ga onda odveli na Oranice, pa je održano ročište gdje je on 13 minuta govorio o tome što se dogodilo, vraćen je opet na Oranice pa je odveden na sud negdje u 8 navečer i opet je tamo dao iskaz. Nadalje je naveo da je **.**.2025. BA donio odluku da mu se odredi mjera opreza udaljavanja iz kuće u kojoj živi, a koja odluka je donesena bez ikakve rasprave , te da ga je dana 05. srpnja 2025. godine policija uhitila i završio je na Oranicama, a sjeća se točnog dana jer je bio Thompsonov koncert, došli su po njega bez ikakvog razloga i nisu mu rekli što se događa, odnosno, rekli su mu da je prekršio mjeru opreza, a za koju on nije znao, pa je upravo to rekao na sudu 06. srpnja kada se o tome odlučivalo, s time da tada nitko nije postavio pitanje RA da li je on (optuženi) njemu (oštećenom) prijetio 29. travnja 2025. godine, a dugo je trajalo to ročište na sudu 06. srpnja te je rekao da mu je žao što je nesvjesno prekršio mjeru opreza jer je mislio da vrijede mjere opreza od 02. svibnja, te za tu novu mjeru on nije znao, nije to čitao i to je rekao policiji i na sudu. Zatim je naveo da je 08. srpnja 2025. godine ta mjera ukinuta, s time da je njemu bilo čudno kako to da Draženova sestra zna za tu mjeru, a on (optuženi) ne zna. Nadalje je naglasio da njemu RA uzima njegovu poštu, te da je 14. srpnja 2025. godine dobio od parničnog suda poziv da nadopuni žalbu u roku od osam dana, te su RA i njegova sestra očito saznali da je on pri kraju roka, bio je još jedan dan ostao, a on nije bio nadopunio žalbu, i onda su pozvali policiju da ga u tome onemoguće i njemu je 21. srpnja 2025. godine ujutro u 7 sati u kuću došla policija te ga je odvela, te je pitao policiju zašto nije poziv za sud dobio poštom, a policajac mu je odmahnuo rukom. Potom je naveo da je na ročištu 21. srpnja prijedlog Nade Milić za određivanjem istražnog zatvora odbijen, a drugi njezin prijedlog istog sadržaja je opet odbijen 04. kolovoza 2025. godine, te da je na ročištu 10. rujna 2025. godine bila sutkinja Rendulić te da su RA, njegova sestra i on (optuženi) davali iskaze, s time da je njegov iskaz trajao 3 minute, a oni su bili unutra 2 sata, te nijedno pitanje nije bilo postavljeno vezano za kazneno djelo prijetnje koje mu se sada ovdje stavlja na teret. Potom je naglasio da on ne samo da nije prijetio RA, već da uopće ne želi pričati niti komunicirati s njim i moli da ga se pusti na slobodu, a on će ga tužiti za tešku klevetu, uništavanje imovine i krađu pošte. Nadalje je naveo da želi skrenuti pozornost sudu vezano za ovu raniju presudu, da je ona donesena tek na četvrtom ili petom ročištu nakon što se predmet vodio tri godine, da bi mu sutkinja Bramberger Ostoić rekla da ga ta žena, a tu misli na GA, koja je Draženova socijalna radnica, uopće nije tužila, a on je proveo radi toga 6 dana u Remetincu, i to tijekom 2021. godine. Zatim je naveo da one rešetke koje se nalaze na slikama su postavili RA i njegova sestra, odnosno, oni su za to unajmili radnika, a zid je time uništen, s time da su oni uništili svu imovinu dolje, a onda su se gore zagradili te Draženova sestra ima OKP pa je cijeli dan puštala vodu i on je imao velike mrlje vode na zidu i po hodniku. Potom je istaknuo da on nije počinio ovo kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5.1. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti odgovorio je da je on nakon što je RA bacio vrata njegove sobe na pod, izašao iz sobe van na dvorište odmah ispred te je vidio Draženovu sestru i RA je pitao zašto te sve stvari baca u susjedno dvorište, koje dvorište je inače od susjede koja je u međuvremenu umrla. Nadalje je naveo da je on RA rekao da samo neka onda baca, ali da će mu nadoknaditi svu štetu, da mu ništa drugo nije govorio, a da on (oštećeni) njemu (optuženom) ništa nije rekao, već mu se smijao u lice, te da je u jednom trenutku do njih došla njegova sestra te je počela vikati i nakon toga su njih dvoje otišli iz dvorišta te je taj događaj tako završio. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti odgovorio je da su vrata njegove spavaće sobe uništena od strane RA još 2020. godine, kada je jednog dana došao kući i zatekao iščupana sva vrata, njih šest komada, te razbijena sva stakla i pobacane sve rolete, što je sve RA iščupao i uništio, kao i da je zvao policiju i hitnu pomoć i rekao im da se radi o bolesnoj osobi, a policija mu je rekla da neka podigne privatnu tužbu, što nije učinio. Nadalje je naveo da sve te provokacije traju već osam godina, i od RA i od njegove sestre, koja mu je u hodniku ostavila WC školjku, a inače je "zaštopala" WC školjku te su fekalije bile po hodniku pa je on vratio istom mjerom i bacio fekalije po stepenicama, da bi to konačno bilo popravljeno u sedmom mjesecu, i to nakon pola godine, a koje cijelo vrijeme je bacao fekalije u dvorište zajedno s vodom kako to ne bi smrdjelo.

5.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe zašto je rekao oštećenom 29. travnja da će zvati policiju ako je isti stvari bacao u tuđe dvorište, odgovorio je da se radilo o njegovim stvarima, to su bile kante iz kupaonice, tanjuri iz njegove špajze i slično. Istaknuo je da moramo shvatiti da takvo njihovo ponašanje traje već osam i pol godina, a policija je sigurno 50 ili 60 puta bila na toj adresi, te da je on (oštećeni), primjerice, zvao policiju kad su njih dvojica pili kavu ili je zvao policiju kad on (optuženi) nije platio režije, a znao je zvati i policiju kad ga uopće nije bilo doma, što je napravio tri puta, a policija mu je govorila da oni nisu nadležni za imovinskopravne sporove. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da su se njegove stvari za koje je rekao da ih je RA bacao u tuđe dvorište, nalazile u njegovoj kupaonici, a on (oštećeni) je svim njegovim prostorijama imao pristup jer je iščupao 2020. godine sva vrata i sve oštetio, te se nijedna vrata ne mogu do kraja zatvoriti, već samo nasloniti, kad je vidio da sve te stvari baca u tuđe dvorište, kao što je već ranije rekao, rekao mu je neka se smiri jer da će mu zvati policiju i tužiti ga, što u konačnici nije napravio jer se znaju cijeli život, od djetinjstva. Nakon što mu je po dopuštenju suca od strane zastupnice optužbe predočena fotografija s lista 173 spisa, na pitanje zašto bi oštećeni i njegova sestra stavili te rešetke, odnosno, unajmili majstora da to učini, odgovorio je da su to učinili zato da njemu napakoste, a ne iz razloga koje su oni naveli jer se oni sasvim slobodno mogu kretati cijelom kućom budući etažiranje nije napravljeno pa su sve prostorije zajedničke.

5.3. Na pitanje punomoćnice oštećenog u zamjeni da li je onda u konačnici zatražio bilo kakvu naknadu štete od oštećenog i njegove sestre za uništene stvari, odgovorio je da to nije učinio do sada jer sestra oštećenog ima malu mirovinu, a ni oštećeni nema veliku mirovinu, s time da oštećeni može raditi što želi jer ima dijagnozu pa mu se "gleda kroz prste", s time da će nakon ovog sigurno tražiti naknadu štete. Na daljnji upit punomoćnice oštećenog u zamjeni odgovorio je da je u sedmom mjesecu popravak WC školjke izvršen te je taj popravak platila sestra oštećenog, ali da je on odmah na početku, kad se kvar dogodio, njoj ukazao na to te joj je rekao neka odmah ne zove službu za to jer je to skupo, već da kupi razrjeđivač, a to joj je rekao jer je njegov prijatelj koji ima kafić uspio s tim "odštopati" školjku, međutim, da ona ništa pet mjeseci nije poduzimala, da bi u konačnici tek u sedmom mjesecu to bilo popravljeno.

6. S obzirom na ovakvu obranu optuženog nije bilo sporno da su optuženi i oštećeni RA već dugi niz godina u poremećenim i teško narušenim odnosima uslijed imovinskopravnog spora oko kuće u kojoj oboje žive, i to oštećeni sa svojom sestrom na katu, a optuženi u prizemlju. Navedeno proizlazi iz obrane optuženog, iskaza oštećenog i njegove sestre, kao i iz pročitane materijalne dokumentacije. Također nije sporno da je dana 29. travnja 2025. godine oko 06,20 sati u [adresa], došlo do problema između optuženog i oštećenog, što proizlazi iz obrane optuženog, te iskaza oštećenog i svjedokinje. Sporno je da li je optuženi oštećenom, a u nakani da ga ustraši, istome rekao i ponovio nekoliko puta da će ga ubiti i da će ga dohvatiti, koje riječi su kod oštećenog izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost, i na taj način počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećenog RA.

7. U svom iskazu na raspravi 26. ožujka 2026. godine oštećeni RA je u bitnome naveo da je primio optuženog u kuću jer ga je to tražio njegov brat budući su bili deložirani i on se u njegovoj kući nalazi od 06. ili 07. studenog 2017. godine na adresi u [adresa]. Nadalje je istaknuo da nije niti slutio da bi ga čovjek kojem je odlučio pomoći mogao dovesti u ovakvu groznu situaciju gdje ga je izmanipulirao i bio nasilan prema njemu. Potom je naveo da ga je smjestio u prizemlje kuće, gdje je on stanovao, dok na katu kuće stanuje njegova sestra ŽA, koja je ujedno i njegova skrbnica budući se psihijatrijski liječi unazad 40 godina, ima paranoidnu shizofreniju i apneju, a otkad optuženi živi u njegovoj kući i stvara mu velike probleme u životu, dobio je još neke dodatne dijagnoze koje počinju sa slovom F, te ga je ova situacija sa optuženim u potpunosti uništila. Nadalje je naveo da je optuženi uspio na njihovoj adresi prijaviti prebivalište i ta adresa mu je u osobnoj iskaznici i ne može vjerovati da je to uspio učiniti bez suglasnosti suvlasnika, a suvlasnici su njegove dvije sestre i on (oštećeni) u jednakim dijelovima, svatko je suvlasnik jedne trećine, te da mu je jedan odvjetnik rekao da je prijava prebivališta izvršena na temelju darovnog ugovora kojeg je on (oštećeni) potpisao, a koji darovni ugovor je kasnije poništen na temelju vještačenja sudskog vještaka psihijatra, koji je utvrdio da nije bio u stanju potpisati takav ugovor zbog psihičkog stanja, a koje vještačenje je upravo tražio optuženi. Potom je naveo da su on i optuženi negdje mjesec ili dva zajedno živjeli u prizemlju, ali da on više nije mogao izdržati to njegovo nasilno ponašanje i prijetnje i vrijeđanje pa se preselio na kat kod svoje sestre, a njegovo ponašanje je postalo sve gore i ta situacija je postala jednostavno nepodnošljiva. Potom je istaknuo da je optuženi znao fekalijama polijevati stepenice, držao je psa u kući, bez da otvara prozore, konstantno je vrijeđao njegovu sestru da je šepava drolja i slične grozne uvrede i riječi, a on je sve to trpio jer je optuženi igrao na kartu da ga strpa u zatvor, što bi mu moglo i uspjeti s obzirom na njegove (oštećenikove) dijagnoze pa ga je tako policijski službenik upozorio neka se ne da isprovocirati da se ne bi dogodilo da slučajno ne ogrebe, primjerice, optuženog po licu jer bi ga zatvorili zbog njegovih dijagnoza, tako da je sve njegove provokacije i manipulacije morao mirno trpjeti, a bilo mu je jako teško, te je u tom periodu završio u više navrata na bolničkom liječenju, boji se vratiti doma jer "nosi glavu u torbi" i optuženi je u više navrata rekao da će mu se osvetiti te se jednostavno boji da ga ne ubije, a u bolnici dobiva terapiju i bolje i sigurnije se tamo osjeća. Vezano za događaj povodom kojeg se vodi ovaj postupak, oštećeni je naveo da je to bilo 29. travnja 2025. godine, te da je silazio niz stepenice, a budući prati svoju sestru ujutro na posao, te je vidio neko smeće i borovinu, što je bilo bačeno na stepenice, a znao je da je to optuženi napravio jer je stalno činio takve stvari. Potom je naveo da je počeo skupljati to smeće i nositi ga u šumu, a njegova sestra je optuženom pokucala na vrata, te kada se vraćao iz šume, čuo je deranje i buku te je njegova sestra otišla iz dvorišta na ulicu, a on (oštećeni) je bio blizu ulaznih vrata te je optuženi stajao na ulaznim vratima kuće i onda mu je počeo govoriti: "ubit ću te, ubit ću te, tebe ću dohvatiti." Oštećeni je naveo da se grozno osjećao i počeo je drhtati te je otišao to odmah prijaviti na policiju, te je prijavio kazneno djelo prijetnje, a i danas se grozno osjeća, ne osjeća se sigurno u svojoj kući i boji se vratiti u kuću iz bolnice jer ne zna što bi se moglo dogoditi s obzirom na ove prijetnje da će ga ubiti pa se boji da se to zaista ne dogodi.

7.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe u čemu se sastojalo nasilništvo optuženog koje je spomenuo, oštećeni je odgovorio da je tu bilo svakakvog nasilnog ponašanja pa je tako u dva navrata doslovno razorio protuprovalna vrata koja su njegova sestra i on stavili na ulaz u njihov gornji dio, lupao je nogama po tim vratima i uništio ih, stavljali su lokote pa ih je ciglama također uništio, stalno je govorio da će se osvetiti, te to njegovo ponašanje nije bilo samo svaki dan, već je to bilo od jutra do mraka svaki dan, kao i noću. Nakon što je zastupnica optužbe po dopuštenju suca predočila oštećenom fotografije sa lista 171 do 173 spisa, na njeno pitanje isti je odgovorio da su to rešetke koje je postavio prijatelj njegove sestre u hodniku prema gornjem katu kuće, gdje žive sestra i on (oštećeni), a što su postavili kako bi spriječili dolazak optuženog gore kod njih i kako bi spriječili da ponovno ne uništi protuprovalna vrata i da ne uđe u n jihov prostor, zbog čega su bili prisiljeni ovako nešto napraviti. Također je naveo da se na fotografiji vidi i uništeni "šteker" u zidu, bilo je i rezanja kablova i drugih sličnih postupanja. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je o ovoj prijetnji koju mu je uputio optuženi 29. travnja ispričao nekim svojim prijateljima, iako mu je policajka rekla da o tome ne priča, ali mu je trebala prijateljska podrška i savjet pa je to ispričao onima za koje je znao da im može vjerovati, ali nije to "rastrubio" okolo po kvartu. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je policija i prije ovog događaja intervenirala, sto puta. Na pitanje punomoćnice odgovorio je da je optuženi psa koji je uginuo bacio u šumu te je odlazio tamo i "prčkao po toj lešini", a kako žive u istoj kući, on (oštećeni) je dobio i bakteriju. Na daljnja pitanja punomoćnice odgovorio je da je optuženi i provalio u prostor koji koriste sestra i on dok je on bio u bolnici te kada se vratio, vidio je televizor polomljen na pola, kablovi su bili iščupani te mu je sestra ispričala da je to optuženi sve uništio, zatim da su sestra, punomoćnica i on nakon ročišta na sudu, a na kojem ročištu se odlučivalo o mjerama opreza, sjeli u kafić tu kod suda te je došao optuženi i odmah kršio mjere opreza koje su mu izrečene prema njemu, kao i da mu se optuženi obratio odmah nakon izlaska iz sudnice, ali da nije čuo što je rekao, niti je slušao pa se vjerojatno samo nasmijao i krenuo dalje, a optuženi mu je rekao da se neće još dugo smijati. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog odgovorio je da se provala o kojoj je govorio dogodila prije dvije do tri godine, on je bio u bolnici, a njegova sestra je zvala policiju te misli da policija nije ništa napravila, rečeno mu je da su zapravo sve te njihove prijave bile stavljene "pod tepih" dok nisu angažirali odvjetnicu. Na daljnji upit odgovorio je da je njemu sestra to rekla te da se o tome nju mora pitati. Na daljnja pitanja branitelja po službenoj dužnosti optuženog da li je tijekom ovih godina problema sa optuženim njega vrijeđao ili uništavao njegove stvari, odgovorio je da je skinuo vrata i prozore iz prizemlja jer je smrad od psa i alkoholnih para koji se dizao gore njima na kat bio jednostavno nepodnošljiv, a ni on nije svetac i morao je nešto učiniti jer su već zidovi pucali na kući od vlage i neodržavanja i jednostavno je otišao dolje i to izvadio, bacio je prozore, neki su se polupali sami, a neke je on razbio jer nije htio riskirati da ih vrati natrag, a na daljnje pitanje odgovorio je da je otvarao poštu optuženog. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti kako zna da je njegova sestra pokucala na vrata optuženog, odgovorio je da on to nije vidio jer je nosio borovinu u šumu, ali mu je ona to ispričala. Na daljnje pitanje odgovorio je da je u vrijeme događaja za koji se vodi ovaj postupak redovno uzimao svoju terapiju. Potom je optuženi komentirao i obratio se oštećenom da koliko puta je on došao doma i našao uništenu imovinu te smeće po stanu i dvorištu te smeće po dvorištu, sve su mu uništili, ako mu je prijetio, zašto ga nije prijavio odmah, već on za to saznaje nakon dva dana. Oštećeni je odgovorio da vjerojatno nije odmah otišao na policiju jer je već toliko puta bio na policiji i ništa nisu poduzeli da je mislio da će i sada tako biti, a i nije dodatno htio ulaziti u konflikt s optuženim. Optuženi je potom postavio oštećenom pitanje da koliko puta mu je krao sudske pozive, na što je oštećeni odgovorio da se sudski poziv ne može ukrasti jer se dobiva na ruke i mora se potpisati. Optuženi je potom naveo da je oštećeni njemu krao sudske pozive da ne može doći na ročište za ostavinu vezano za ovaj darovni ugovor i onda je šest dana bio u Remetincu.

7.2. Nakon što je oštećenom od strane suca predočeno što je rekao u četvrtom odlomku svojeg iskaza kod policije na listu 248 spisa, odnosno, da su došavši na okretište Črnomerec, njegova sestra i on sjeli na kavu u caffe bar Vanilla te da joj je vjerojatno tada rekao što mu je SA rekao, odnosno, koje prijetnje mu je uputio jer se sjeća da je bio jako uznemiren i da se tresao dok su sjedili, a da nakon što je sestra ŽA otišla na posao, da je ostao sjediti na klupi te da je odlučio navedeno otići prijaviti u policijsku postaju Črnomerec, na pitanje suca odgovorio je da to danas nije spomenuo u svom iskazu jer je jednostavno na to zaboravio, prošlo je dosta vremena od tog događaja.

8. U svom iskazu na raspravi dana 26. ožujka 2026. godine svjedokinja ŽA je u bitnome navela da je to bilo 29. travnja 2025. godine u jutarnjim satima, te da su se brat i ona spuštali stepenicama iz kuće na dvorište budući da je išla na posao te su na stepenicama zatekli nekakve čemprese koje je SA tamo nabacao te nisu mogli proći pa je njen brat krenuo to skupljati i odvlačiti u šumu kako bi mogli izaći van, a ona je u hodniku gurnula sa rukom vrata Šimundićeve sobe te ga je pitala što se događa jer su nenormalne radnje da netko tako nešto baca po stepenicama , to joj jednostavno nije bilo jasno, iako je on to i prije radio te bacao po stepenicama svakakve daske i smeće. Potom je navela da je nakon toga SA izašao iz svoje sobe i krenuo za njom, ona se bojala da je ne udari i okrenula se, a on joj je pljunuo u lice te je izlazila iz kuće, on je išao za njom te kada su izašli van, njen brat je bio na dvorištu, ona se udaljavala prema izlazu iz dvorišta te je čula da SA nešto govori njenom bratu, za što joj je brat kasnije rekao da mu je SA tri puta rekao da će ga ubiti. Nadalje je istaknula da ona nije čula te riječi, čula je da mu nešto govori te je na kraju čula da je rekao: "i tebe ću dohvatiti," te su potom brat i ona krenuli prema autobusnoj stanici, ona je otišla na posao, a brat je otišao to prijaviti na policiju. Nadalje je istaknula da iako ona nije čula te prijetnje, da je sigurna da je optuženi to njenom bratu jer njen brat ne laže.

8.1. Na pitanje zastupnice optužbe, a za vrijeme kojeg odgovaranja na pitanja je svjedokinja bila vrlo uznemirena i na rubu plača, odgovorila je da je njen brat za vrijeme dok joj je prepričavao što mu je optuženi rekao, bio jako uplašen i tjeskoban te se tresao, te da su prije njenog odlaska na tramvaj sjeli na kavu u kafić Vanilija na Črnomercu i onda joj je brat sve to ispričao. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da li se optuženi neprimjereno ponašao prije ovog događaja, kojem pitanju se protivio branitelj po službenoj dužnosti navodeći da isto nema veze sa inkriminiranim događajem, po dopuštenju suca svjedokinja je odgovorila da optuženi 24 sata dnevno kroz osam godina konstantno vrijeđa, provocira, prijeti i razbija po kući pa je tako razbio cijelu ploču sa osiguračima, a njen brat ima aparat za potpomognuto disanje, razbio je ulazna vrata za stan pa su stavili željezne rešetke, ali je i to razbijao, zaštopala se kanalizacija pa su to oni rješavali jer optuženi nije htio, prosipao je fekalije po zidu i stepenicama pa je ona to čistila varikinom i strugala sa zida, držao je polu gladnog i polu žednog psa u prizemlju, koji je vršio nuždu u sobi, a kada je pas uginuo, onda je njegovu lešinu bacio pored šume i pokrio tepihom, potom tamo odlazio i to dirao golim rukama i onda njoj dolazio u kuću. Potom je istaknula da je život s njime u kući jednostavno nepodnošljiv. Na daljnje pitanje odgovorila je da je u ovih osam godina bilo sigurno stotinu policijskih intervencija, a da su oni tek sad kada je on u zatvoru napokon prodisali. Na pitanje punomoćnice oštećenog odgovorila je da joj je optuženi svašta govorio pa joj je tako rekao jednom prilikom da je na nišanu, pa da neka bude sretna što nosi glavu na ramenima, a znao je govoriti da neka počne šepati i na drugu nogu. Na daljnje pitanje punomoćnice oštećenog odgovorila je da ona ne zna kome je optuženi uputio riječi: "i tebe ću dohvatiti", da je gledao u nju i u njenog brata, ali da ne zna na koga je on mislio. Na daljnje pitanje punomoćnice oštećenog odgovorila je da njen brat trpi teške posljedice od ovog događaja te mu se psihičko stanje pogoršava, a ionako je već narušeno jer ima dvije dijagnoze i stalno bježi u bolnicu jer se boji biti kod kuće, a i ona se boji biti kod kuće, iscrpljeni su oboje, ovo traje već osam godina, i to zato što je njen brat pružio utočište SA kada je on bio deložiran i sada je to zahvala njenom bratu, a SA je znao da je njen brat bolestan i u najosjetljivijem trenutku je napravio darovni ugovor s njime, koji je ništetan. Na pitanje punomoćnice oštećenog odgovorila je da njen brat pije redovno propisanu terapiju. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog odgovorila je da je u trenutku kada je SA počeo nešto govoriti njenom bratu, ona bila na izlasku iz dvorišta, SA je bio na ulaznim vratima dvorišta, a njen brat se nalazio negdje između njih dvoje, udaljen oko dva metra od SA jer je dolazio natrag u dvorište iz šume gdje je išao baciti onu borovinu, to su bili balvani, a ne granje. Na daljnje pitanje branitel ja po službenoj dužnosti odgovorila je da je optuženi govorio povišenim tonom, to je bilo zapravo vikanje, on uvijek tako govori. Na daljnja pitanja branitelja po službenoj dužnosti odgovorila je da joj je brat o ovim prijetnjama ispričao na kavi, možda joj je počeo pričati nešto u busu, ili kada su išli prema busu, ne može se točno sjetiti, ali to svakako nije mjesto gdje se mogu pričati uopće takve stvari, tako da joj je u konačnici to ispričao u kafiću, i onda je krenuo na policiju, te da se ne može sjetiti da bi još nešto bilo tog dana pobacano osim granja i balvana čempresa, misli da tog dana nije bilo još nešto drugo u pitanju. Nakon što je svjedokinji od strane branitelja po službenoj dužnosti optuženog po dopuštenju suca predočeno što je rekla u prvoj rečenicu njenog iskaza sa lista 249 spisa u drugom odlomku, i to prva četiri reda, odnosno, da je rekla da je dana 29. travnja 2025. godine oko 06,15 sati zajedno sa bratom RA krenula na posao i da kad su otvorili vrata da su na stubištu vidjeli granje, čemprese i fekalije koje SA učestalo baca po njihovim stepenicama iz razloga što mu je u prizemlju zaštopan sanitarni čvor, što nije nikada ni pokušavao riješiti, već je tražio od nje da ona to riješi, na pitanje je odgovorila da se zaista sada ne može sjetiti da li su i tog dana bile fekalije, tih fekalija je bilo u tri do četiri navrata, bilo je slojeva tih fekalija, i ne može se sjetiti konkretno za taj dan zbog proteka vremena, te da još želi dodati da nije samo bacao fekalije, već da je i urinirao po stepenicama. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti da kako zna da je upravo optuženi provalio u njihov prostor, odgovorila je da to zna jer tko bi drugi to bio, a i on joj je toliko puta rekao da će doći gore k njima i sve im porazbijati, pa da ne zna tko bi onda to drugi bio, da su oni to prijavili policiji, ali da ne zna što se dalje događalo po toj prijavi, vjerojatno zna odvjetnica. Nakon što je svjedokinji od strane zastupnice optužbe, a po dopuštenju suca, predočeno što je rekla u svojem iskazu kod policijskog istražitelja, i to u prvom odlomku na listu 250 spisa, dvije rečenice, od kojih prva počinje u jedanaestom retku, odnosno, da je navela da kada su već bili odmakli nekih petnaestak metara od njihove kuće i SA, da joj je brat RA tada rekao da mu je SA rekao da će ga ubiti, i to riječima: "Tri puta mi je rekao da će me ubiti!", te da je tom prilikom vidjela da je brat tjeskoban, te da se nakon što su autobusom došli na okretište Črnomerec i sjeli u caffe bar Vanilla na kavu, brat RA počeo tresti, na pitanje zastupnice optužbe što je onda točno budući je danas drugačije iskazivala, svjedokinja je odgovorila da je sve to tako bilo, da je on njoj počeo pričati o tome na putu do autobusa, onda je nastupio tajac jer joj u autobusu nije o tome pričao, nakon čega su sjeli na kavu, gdje se on tresao, te joj je dalje o tome pričao. Istaknula je da misli da tu sada nema neke velike razlike, to je bio jedan slijed događaja i ne može se sada sjetiti točne sekunde u kojoj joj je što rekao, osim da joj je te rekao i prenio nakon tog događaja, te da se zaista teško sjetiti, prošlo je dosta vremena.

9. Iz pročitanog izvješća o uhićenju i dovođenju razvidno je da je optuženi uhićen zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu RA dana 01. svibnja 2025. godine, da bi 02. svibnja 2025. godine bio pušten na slobodu uz određene mjere opreza, zbog sumnje na kršenje kojih mjera je ponovno uhićen 05. srpnja 2025. godine te pušten na slobodu 06. srpnja 2025. godine, da bi u konačnici bio uhićen 04. veljače 2026. godine, kada mu je zbog kršenja mjera opreza određen istražni zatvor, koji je tada počeo teći.

9.1. Iz prijedloga za progon na listu 11 spisa razvidno je da je oštećeni RA dana 29. travnja 2025. godine podnio prijedlog za progon protiv optuženog zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

9.2. Iz zapisnika II. Policijske postaje Zagreb o zaprimanju kaznene prijave od 29. travnja 2025. godine razvidno je da je oštećeni istoga dana kada je optuženi počinio kazneno djelo prijetnje na njegovu štetu, prijavio nadležnoj policijskoj postaji optuženog za počinjenje tog kaznenog djela.

9.3. Iz pročitane službene zabilješke o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 07. srpnja 2025. godine, razvidno je da je punomoćnica oštećenog dana 07. srpnja 2025. godine u 17,43 sati dojavila II. Policijskoj postaji Zagreb da je optuženi došao na adresu u [adresa], unatoč mjeri zabrane prilaska, a dolaskom policije na tu adresu zatečeni su ŽA i optuženi, koji je bio u alkoholiziranom stanju tom prilikom, što je razvidno iz zapisnika na listu 245 spisa.

9.4. Iz razgledanih fotografija na listu 170-173 spisa i 264-266 spisa vide se oštećeni zidovi fekalijama, te željezne rešetke postavljene na stepenicama, te uništeni "šteker".

10. U odnosu na činjenični navod optužnice da je optuženi oštećenom rekao i ponovio nekoliko puta da će ga ubiti i dohvatiti, sud je utvrdio da je isti nesporno te riječi oštećenom izrekao, što proizlazi iz iskaza oštećenog koji je u svom detaljnom iskazu jasno naveo da mu je oštećeni upravo te prijetnje nekoliko puta rekao i ponovio, te je njegov iskaz potkrijepljen i iskazom svjedokinje, sestre oštećenog ŽA, koja je navela da joj je brat RA ispričao što mu je optuženi rekao i kako mu je pr ijetio, te da je njen brat prilikom razgovora s njom o tome bio vrlo uznemiren i da se tresao, a to je potvrdio i sam oštećeni u svojem iskazu, s time da je svjedokinja prilikom izlaska iz dvorišta kuće čula da optuženi nešto govori njenom bratu, ali nije čula točno što, osim da će nekoga dohvatiti, a kako je tom prilikom gledao i nju i njenog brata, rekla je da nije sigurna kome je govorio da će ga dohvatiti. Upravo taj njen navod ukazuje da je govorila istinu jer unatoč tome što je optuženi malo prije toga pljunuo na nju, nije htjela reći da je čula nešto što nije čula, već je jasno navela da joj je brat prenio točne riječi optuženog, ali da mu ona vjeruje jer je bio jako ustrašen i ne laže, a oni već osam godina imaju velikih problema sa optuženim sa kojim se nalaze u imovinskopravnom sporu vezanom za kuću u kojoj je oštećeni dopustio optuženom da se useli prije osam godina kada je optuženi ostao bez krova nad glavom, a sa kojim sada imaju velikih problema koji su riješeni u parničnom postupku, ali presuda nije provedena, te o kojim problemima su detaljno iskazivali i oštećeni i njegova sestra, kao i optuženi u svojoj obrani, ali sud ovdje ne analizira te navode jer isti nisu relevatni za ovaj postupak, već je relevantno samo ono što je opisano u činjeničnom opisu, te koje činjenice su te za koje se mora utvrditi da li su dokazane ili ne, dok je u odnosu na postojeći imovinskopravni spor u ovom postupku samo relevantno da isti postoji već dugi niz godina te da su uslijed istog odnosi između optuženog i oštećenog dugotrajno narušeni, za što je već ranije navedeno da je nesporno utvrđeno iz iskaza oštećenog i svjedokinje, kao i iz obrane optuženog. Sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi izrekao navedenu prijetnju oštećenom na način kako je to opisano u činjeničnom opisu, a što je razvidno iz iskaza oštećenog, koji je potvrđen iskazom saslušane svjedokinje ŽA, koja je jedan dio prijetnje osobno čula, dok joj je ostatak prijetnji prenio njen brat, budući je ista čula da optuženi nešto govori, ali nije čula točne riječi, tako da se obrana optuženog da on nije prijetio oštećenom, već da ga je samo upozorio da ne uništava njegove stvari, ukazuje nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, te isti pokušava umanjiti svoju odgovornost navodeći da on uopće ne komunicira sa oštećenim, dok je iz spisa razvidno da su isti konstantno u sukobu koji vrlo loše djeluje na već narušeno i vrlo osjetljivo zdravstveno stanje oštećenog, dok optuženi ne pokazuje nikakvu samokritičnost prema svojem ponašanju koje ugrožava sigurnost, ne samo oštećenog, već i njegove sestre, koji su osobe starije životne dobi, oboje narušenog zdravstvenog stanja, a koji već dugi niz godina ne mogu mirno živjeti u svojem domu.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog kao istinit i vjerodostojan te životno logičan obzirom da je isti iskazujući na raspravi detaljno objasnio što se dogodilo inkriminiranog događaja, pri čemu sud ne vidi nikakvog razloga zašto bi ist i neistinito iskazivao, neovisno o tome što se optuženi i oštećeni nalaze u dugogodišnjem imovinskopravnom sporu vezanom za kuću koja je u suvlasništvu oštećenog i njegove dvije sestre, a u kojoj je oštećeni dopustio optuženom da živi, nakon čega je došlo do spora oko darovnog ugovora, koji je u konačnici poništen. Sam oštećeni, a koji je duševno bolesna osoba sa dijagnosticiranom paranoidnom shizofrenijom, iskreno je odgovarao na pitanja optuženog i rekao da je skinuo sva vrata i prozore na dijelu kuće gdje optuženi živi, što jasno ukazuje da isti govori istinu i nije htio zatajiti svoje neprimjerene postupke, već je upravo istinito i vjerodostojno ispričao što se događa i kakvih problema on i njegova sestra imaju sa optuženim već dugi niz godina, koji problemi su eskalirali na način da je optuženi u svojem ponašanju sada progredirao u kaznenu sferu i počinio kazneno djelo prijetnje prema oštećenom. Također iskaz oštećenog potvrđuje i ispitana svjedokinja, njegova sestra, tako da je nesporno da je optuženi konfliktnu situaciju htio riješiti na agresivan način prijeteći i zastrašujući duševno bolesnu osobu, za koju zna da ima zdravstvenih problema. Manje razlike u iskazima oštećenog kod policijskog istražitelja i na raspravi su sasvim razumljive te životno logične u situaciji kada osobi, koja je ionako bolesna, prijeti osoba kojoj je pomogao u životu primivši ga u svoju kuću kada je ostao bez doma, na cesti, i osoba za koju je mislio da mu je prijatelj, koja je situacija životno vrlo stresna i u konačnici razočaravajuća te se osoba kojoj se tako prijeti osjeća i ustrašeno, što je potvrdio sam oštećeni, kao i svjedokinja, ali i izdano, tako da te manje razlike u iskazima ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza, posebice uzimajući u obzir protek vremena od događaja, kao i događaje koji su uslijedili nakon podnošenja kaznene prijave i ispitivanja kod policijskog istražitelja, a u vidu kršenja izrečenih mjera opreza.

12. Također je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ŽA kao istinit i vjerodostojan te životno logičan obzirom da je ista iskazujući kod policijskog istražitelja i na raspravi detaljno opisala svoja saznanja o inkriminiranom događaju, a manje razlike u iskazima ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza, budući je životno logično da se osoba slabije sjeća događaja zbog proteka vremena, što je i sama svjedokinja navela na raspravi, uz naglasak da je ista za vrijeme davanja iskaza na raspravi bila vrlo uznemirena te je razvidno da je ista već osam godina u stanju velikog stresa zbog situacije koja se događa u domu u kojem živi, brinući se za bolesnog brata čiji je skrbnik, a koja je i sama lošeg zdravstvenog stanja.

13. Sud je već naprijed naveo da nije prihvatio obranu optuženog , koji je naveo da je mu je tog jutra oštećeni bacio na pod vrata njegove spavaće sobe i potom mu bacao u susjedno dvorište njegove stvari, na što ga je on pitao zašto baca njegove stvari, da mu oštećeni ništa nije odgovorio, već da mu se nasmijao, te da mu je onda optuženi rekao da će pozvati policiju, ali da isto u konačnici nije napravio jer se znaju od djetinjstva, kao i da mu nije prijetio, jer je njegova obrana neživotna i nelogična budući je upravo suprotna dokazima provedenima u ovom postupku, i to materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, kao i iskazu svjedokinje ŽA, koja je potvrdila iskaz oštećenog. Optuženi se pokušao opravdati pred sudom navodeći da je i njemu oštećeni svašta govorio i uništavao njegove stvari, te ga stalno prijavljivao policiji, međutim, treba napomenuti da se isti, a pogotovo kad se uzme u obzir da je oštećeni duševno bolesna osoba sa zdravstvenim problemima koja ga je primila u svoj dom kad je ostao bez mjesta gdje bi mogao živjeti, neovisno o problemima i konfliktima, nije smio protupravno ponašati i na taj način, prijetnjama da će oštećenog ubiti, iskazivati svoje nezadovoljstvo postojećom situacijom. Ostatak obrane optuženog se odnosio na postupanje nadležnih tijela nakon što je isti uhićen prvi put pa potom kada je ponovno uhićen jer je prijavljeno kršenje mjera opreza, koje navode optuženog sud nije u ovoj presudi zasebno analizirao, već samo one koji se odnose na kazneno djelo opisano u činjeničnom opisu, s time da je i iz obrane optuženog, kao i iz iskaza oštećenog i svjedokinje vidljivo da su isti u dugogodišnje narušenim odnosima, te da se optuženi, kao i oštećeni i svjedokinja, obraćaju nadležnim tijelima vezano za te probleme, ali ovaj sud je u ovom postupku samo razmatrao da li je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret na način kako je to opisano u optužnici, te je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je optuženi terećeno kazneno djelo počinio.

14. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenom. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već i iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe koja je očito povrijeđena odnosom oštećenog prema njemu i stalnim sukobima oko kuće u kojoj zajedno žive, koji su eskalirali na način da su oštećeni i njegova sestra željeznim rešetkama zagradili put optuženom do njihovog dijela kuće iz straha, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha za život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenog RA, koji je optuženog odmah istog dana prijavio policiji te je u svom iskazu potvrdio koliko je bio i jest i dalje ustrašen, i to toliko da se boji doći kući iz bolnice jer se boji optuženog jer ne zna što bi se moglo dogoditi s obzirom na prijetnje da će ga ubiti i da se boji da se to zaista ne dogodi.

15. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenom upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo , bio svjestan da su riječi koje upućuje oštećenom, upravo riječi koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha za život i sigurnost, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenog. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, a sve zbog nezadovoljstva njihovim međusobnim odnosom vezanom za kuću u kojoj oboje žive.

16. Dakle, sud je utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

17. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

17.1. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio korektno držanje optuženog pred sudom, dok je otegotnim cijenio da je isti presudom ovog suda već pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11, na uvjetnu osudu, i to na štetu socijalne radnice koja se brinula o pravima ovdje oštećenog, te da je ovo kazneno djelo prijetnje prema oštećenom, za koje je sada nepravomoćno osuđen, počinio u roku kušnje iz te ranije pravomoćne presude. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno , da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

17.2. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno, da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela, da ista ne čine, odnosno, da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, kao i da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je presudom ovog suda broj K-1723/2021 od 14. prosinca 2023. godine, pravomoćnom 23. svibnja 2024. godine, osuđen za također kazneno djelo prijetnje, ali iz članka 139. stavak 1. i 3. KZ/11 na štetu službene osobe u vezi s obavljanjem njenog rada, i to na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, a radi se o socijalnoj radnici koja je bila zadužena upravo za oštećenog i brigu o njegovim pravima kao duševno bolesne osobe, a vezano za spomenuti darovni ugovor, a sada je optuženi nepravomoćno proglašen krivim da je u roku kušnje iz te presude upravo prema toj duševno bolesnoj osobi, koju poznaje od djetinjstva i koja mu je pružila pomoć kad mu je to najviše trebalo, počinio kazneno djelo prijetnje. Sve naprijed navedeno upućuje na zaključak kako dosadašnja osuđivanost nije utjecala na optuženog na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, već naprotiv, isti kazneno djelo prijetnje, za kakvo je ranije već osuđen, ponovno čini, iako svjestan mogućih posljedica, i to u roku kušnje. Obzirom da dosadašnja osuđivanost optuženog nije imala specijalno preventivni učinak, razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora, u odnosu na optuženog ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, slijedom čega je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Nakon što optuženi izdrži kaznu zatvora istom će biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno , društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja i uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, kao i konflikte sa drugim osobama u svojoj okolini, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja.

18. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 01. svibnja 2025. godine do 02. svibnja 2025. godine, te od 05. srpnja 2025. godine do 06. srpnja 2025. godine, kao i vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 04. veljače 2026. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08, a budući je navedenom zakonskom odredbom propisano da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako oduzimanje slobode vezano uz kazneno djelo, kao i vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

19. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti obzirom je isti nezaposlena osoba, prijavljen je na Zavodu za zapošljavanje, dobiva naknadu od Centra za socijalnu skrb u mjesečnom iznosu od 170,00 eura, te vaučer u iznosu od 70,00 eura mjesečno za režije, te prima jednokratnu socijalnu pomoć u ukupnom iznosu od 316,00 eura (za cijelu godinu), bez imovine u vlasništvu, iz čega svega slijedi da je vrlo lošeg imovnog stanja, tako da je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

Zagreb, 07. travnja 2026. godine

Sudac:

Ivana Milički

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO-u Zagreb broj KO-DO-1107/2025

2. optuženom - putem Uprave Zatvora u Zagrebu

3. branitelju po službenoj dužnosti optuženog – Mirko Miličević, odvjetnik

4. oštećenom RA – [adresa] – nakon pravomoćnosti

5. punomoćnici oštećenog – Nada Milić, odvjetnica – nakon pravomoćnosti