REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-581/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, Praška ulica 10, protiv 1. tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Grgić & Partneri Odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 i 2. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, radi isplate iznosa od 3.062,80 EUR, odlučujući o žalbi prvo i drugotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1048/2023-38 od 12. prosinca 2025., 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba drugotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1048/2023-38 od 12. prosinca 2025. u dijelu točke I. njene izreke kojim je naloženo drugotuženiku platiti tužitelju iznos od 3.062,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2022. do isplate i u dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo drugotuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.215,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. prosinca 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1048/2023-38 od 12. prosinca 2025. u dijelu točke I. i točke II. njene izreke u odnosu na prvotuženika i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od prvotuženika isplatu iznosa od 3.062,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od

2. veljače 2022. do isplate.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 12. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 496,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1048/2023-38 od 12. prosinca 2025. naloženo je prvo i drugotuženiku solidarno platiti tužitelju iznos od 3.062,80 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke) te je naloženo prvo i drugo tuženiku da solidarno nadoknade tužitelju trošak parničnog postupka od 2.215,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. prosinca 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. U obrazloženju ove presude prvostupanjski sud je utvrdio da se 27. prosinca 2021. dogodila prometna nesreća u 6,54 sati na 36. kilometru i 600 metara istočne kolničke trake autoceste A4, sjeverno od tunela Vrtlinovec naletom divlje životinje – lisice na vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], da je vlasnik vozila [registarska oznaka] s tužiteljem kao osigurateljem sklopio ugovor o kasko osiguranju i da je tužitelj isplatio štetu u utuženom iznosu svom osiguraniku s kojim je sklopio ugovor o kasko osiguranju.

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio i da se sa obje strane predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodila prometna nesreća nalazi lovište broj V/124 Varaždinske toplice kojim upravlja osiguranik prvotuženika, pa je prvotuženik kao lovoovlaštenik lovišta u kojem je nastala šteta pasivno legitimiran.

2.2. Odgovornost prvotuženika prvostupanjski sud je utvrdio ocijenivši da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar te prvotuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a prvotuženik niti ne tvrdi da postoji neki od razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

2.3. Visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio vještačenjem.

2.4. Odgovornost drugotuženika je prvostupanjski sud utvrdio po načelu predmnijevane krivnje uz obrazloženje da kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, čime je je teret dokazivanja prebačen na drugotuženika koji je dužan dokazati da nije bilo njegovih propusta. Prvostupanjski sud je zaključio kako činjenica da je tuženik obavljao ophodnju predmetnom cestom ne otklanja njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja te da mjere i radnje koje je tuženik poduzimao nisu bile dovoljne za osiguravanje sigurnog i nesmetanog prometa autocestom, a što je primarna dužnost tuženika.

3. Protiv te presude žalbu je podnio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 496,00 EUR.

4. Prvotuženik u žalbi u bitnome navodi kako se prometna nezgoda dogodila na autocesti A-4 za koju postoji isključiva krivnja treće osobe – drugotuženika te da u trenutku štetnog događaja nije provođen lov. Osim toga navodi da je do štete došlo na javnoj cesti odnosno izvan područja lovišta na nelovnoj površini. Također osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata.

5. Protiv te presude žalbu je podnio i drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe od 77,08 EUR.

6. Drugotuženik u žalbi u bitnome navodi da sama činjenica što se divlja životinja našla na kolniku autoceste ne mora biti u uzročnoj vezi sa zaštitnom ogradom koju održava drugotuženik te da postojanje bilo kakvog oštećenja tijekom postupka nije utvrđeno. Ističe da je poduzeo sve propisane mjere i da je na dan štetnog događaja ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama te da drugotuženik nije zaprimio nikakve dojave o životinji, kao i da je zaštitna ograda postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom i za nju je izdana valjana uporabna dozvola. Osim toga, navodi da se radi o lisici koja je svoje kretanje mogla započeti na mjestu gdje završava autocesta, kao i da se radi o dlakavoj sitnoj divljači kojoj nikakva ograda ne predstavlja prepreku za dolazak na područje autoceste. Drugotuženik ističe da je na okolnost urednog održavanja autoceste preložio saslušanje svjedoka koji dokaz prvostupanjski sud nije izveo zbog čega je drugotuženiku onemogućeno dokazivanje da nije kriv. Osporava i tijek dosuđene zatezna kamate.

7. Odgovor na žalbe nije podnesen.

8. Žalba prvotuženika je osnovana, a žalba drugotuženika nije osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita u odnosu na drugotuženika, dok je u odnosu na prvotuženika donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja kao oštećenikovog osiguratelja za štetu koju je pretrpio naletom vozila na divlju životinju na kolniku autoceste.

11. Odredbom članka 50. stavaka 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23. i 156/25.) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12. Suprotno žalbenim navodima drugotuženika, činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autoceste, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

13. Nadalje, imajući u vidu i činjenicu da se na autocesti postižu velike brzine (čak do 130 km/h), izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je drugotuženik kao koncesionar dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima.

14. Stoga činjenica da je postojala ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde i ophodnje nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje, kao što za takav zaključak nije dovoljna ni hipotetska mogućnost da divlja životinja uđe na područje ograđene autoceste na njenom završetku na mjestu gdje prestaje zaštitna ograda.

15. Također, prema shvaćanju ovog suda lisica nije usporediva s divljom mačkom koja se penje na ograde i koja je mogla doći na kolnik autoceste iako ograda nije oštećena.

16. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o tome da je dokazan je propust drugo tuženika u održavanju autoceste te je odgovornost drugotuženika pravilno utvrđena primjenom odredbe navedene odredbe članka 50. stavaka 1. i 2. Zakona o cestama.

17. U smislu odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima osiguratelj stupa u sva prava svog osiguranika, odnosno korisnika osiguranja do visine ukupno uplaćene svote uključujući tu glavnicu i kamate, a on ima pravo od štetnika zahtijevati kamate na svotu isplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svome osiguraniku (ovo pravno shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi, npr. u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-643/2022, Rev-1241/2025 i dr.).

18. Budući da je tužitelj isplatio iznos od 3.062,80 EUR na ime naknade imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju na račun vlasnika vozila 1. veljače 2022., suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zakonsku zateznu kamatu tužitelju dosudio od 2. veljače 2022.

19. U odnosu na prvotuženika ispravno je prvostupanjski sud ocijenio kako divljač na autocesti predstavlja opasnu stvar i za štetu nastalu od opasne stvari odgovora lovoovlaštenik na temelju odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) po načelu objektivne odgovornosti.

20. Međutim, u smislu odredbe članka 1067. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a stavkom 2. istog članka je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

21. To znači da bi se prvotuženik u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust treće sobe odnosno drugotuženika bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.

22. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se uslijed propusta drugotuženika u održavanju zaštitne ograde divljač zatekla na cesti, a što je uzrok prometne nezgode za koju je odgovoran drugotuženik, koji je kao pravna osoba odgovoran za upravljanje i održavanje autoceste dužan voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste.

23. Imajući u vidu navedeno utvrđenje o uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, kao i da bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na divlju životinju, uz takav propust drugotuženika postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti osiguranika prvotuženika u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, jer je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je šteta potpuno nastala radnjom (propustom) treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku valjalo je prihvatiti žalbu prvotuženika i preinačiti prvostupanjskom presudu u odnosu na prvotuženika kao u točki II.1. izreke ove presude.

25. U odnosu na drugotuženika prvostupanjska presuda je potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku kao u točki I. izreke.

26. Odluka o troškovima utemeljena je u odnosu na prvotuženika na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku te su prvotuženiku priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.) s uključenim PDV -om od 25% (Tbr. 46. Tarife), zastupanje na ročištu 15. studenoga 2023. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. t. 2. Tarife) s uključenim PDV-om, sastav podneska od 15. siječnja 2024. i 16. veljače 2024. u iznosu od po 62,50 EUR (Tbr. 8. t. 4. Tarife) s uključenim PDV-om, sastav podneska od 14. studenog 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife) s uključenim PDV-om, zastupanje na ročištu 2. prosinca 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife) s uključenim PDV-om, odnosno ukupno 1.000,00 EUR. Prvotuženik ima pravo i na trošak sastava žalbe od 312,50 EUR (Tbr. 10. t. 1. Tarife) s uključenim PDV-om i trošak sudske pristojbe za žalbu od 67,68 EUR.

27. Prvotuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 19. studenog 2025. koje nije ni održano.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sudac

Davor Pustijanac