Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-11/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika Gradnja d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, zastupanog po punomoćnici Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici u Osijeku, Trg Ante Starčevića 5, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-116/2024-23 od 4. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-116/2024-23 od 4. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije zakonita i dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja (točka I izreke), naloženo je tuženom vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto VKV tesara II. grupe (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od 11. lipnja 2024. do vraćanja na rad zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka IV izreke).

2. Presudu pobija tuženi zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže preinačenje pobijane presude odnosno podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženog nije osnovana.

4. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te nastavno zahtjev tužitelja za vraćanje na rad i isplatu naknade plaće u razdoblju od otkazivanja do vraćanja na rad.

5. U ovom stadiju postupka nesporno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2005. koji je sklopljen radi obavljanja poslova radnog mjesta VKV tesara II. grupe, da mu je tuženik otkazom od 10. lipnja 2024. izvanredno otkazao navedeni ugovor o radu stavljajući mu na teret, a kako to proizlazi iz odluke o otkazu, da unatoč brojnim usmenim opomenama od strane nadređenih svoje radne zadatke i obveze nije izvršavao sukladno potrebama organizacije rada te time kršio odredbe ugovora o radu obavljajući rad na neuredan i nesavjestan način uslijed čega je došlo do ugrožavanja dinamike izgradnje (dovršetka obradova) objekta, da se unatoč brojim usmenim opomenama od strane nadređenih nije pridržavao propisanih mjera zaštite na radu odnosno da nije koristio zaduženu zaštitnu ili radnu opremu te da je unatoč izdanim upozorenjima opetovano kršio svoje radne obveze. Nadalje nije sporno da je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu donio u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) kao i da je tužitelj u zakonom propisanim rokovima podnio tuženom zahtjev za zaštitu prava te pokrenuo ovaj sudski spor.

6. Pošavši od utvrđenja:

- da tuženik, iako je tužitelja 6. prosinca 2011., 10. lipnja 2013. i 10. kolovoza 2017. pismeno upozorio na kršenja radnih obveza te mogućnost prestanka radnog odnosa u slučaju nastavka takvog postupanja, nije dokazao da bi tužitelj u razdoblju na koje se odnose navedena upozorenja uistinu kršio radne obveze na način kako je to u tim upozorenjima iznijeto,

- da postojanje navedenih upozorenja ne upućuje na učestalo kršenje radnih obveza od strane tužitelja u dužem i neprekinutom trajanju s obzirom da su tim upozorenjima tužitelju na teret stavljene povrede iz 2011., 2013. i 2017. godine,

- da je na gradilištu tržnice [adresa] tužitelj, neposredno pred otkazivanje, trebao obavljati poslove, po nalogu nadređenog poslovođe SG i to poslove pripreme za donju deku, šalung, iskop kanalizacije, lijepljenje hidro izolacije, postavljanje šahtova,

- da navedeni poslovi (pripreme za donju deku, šalung, iskop kanalizacije, lijepljenje hidro izolacije, postavljanje šahtova) ne ulaze u opis poslova radnog mjesta tužitelja - VKV tesar II. grupe već predstavljaju druge poslove koje je tužitelj trebao obavljati po nalogu poslodavca (poslovođe),

- da obavljanje navedenih radova tužitelj nije odbio,

- da tuženik nije dokazao kojim se normativnim kriterijima vodio prilikom ocjenjivanja je li tužitelj odradio dodijeljene mu zadatke na gradilištu tržnice [adresa] u zadanim rokovima i zadanim količinama,

- da je dinamika rada tužitelja ovisila i o izvođenju odrađenih poslova od strane kooperanata, o vremenskim prilikama (kiša, blato, voda), o činjenici da poslove nije obavljao sam posljedično čemu se eventualno nepravodobno odnosno nekvalitetno obavljeni radovi na mogu pripisati isključivo tužitelju,

- da do zastoja u radu na gradilištu tržnice u [adresa] odnosno produljenju rokova završetka na istom, nije došlo, zbog nerada tužitelja, već zbog niza drugih okolnosti koje su utjecale i na rad odnosno dinamiku rada i rokove izvršenja radova od strane tužitelja, npr. vremenske prilike, organizacija rada od strane tuženika, neobavljanje poslova od strane kooperanata i dr.,

- da je točno da se tužitelj nije u potpunosti pridržavao pravila koja se odnose na nošenje zaštitne opreme, odnosno da nije uvijek nosio zaštitnu kacigu ali da se tu ne radi o takvom kršenju radne obveze koja bi morala rezultirati takovom sankcijom kao što je izvanredni otkaz,

- da je na gradilištima nemoguće uvijek koristiti pauzu baš u zadano vrijeme, jer da to ovisi o poslovima koji se moraju neodgodivo odraditi s time da navodi da tužitelj nije poštivao pravilo o trajanju pauze od pola sata u vremenu od 10:30 – 11:00 sati nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari s obzirom da ta povreda radne obveze tužitelju nije stavljena na teret u odlukom o otkazu sud prvog stupnja odlučujući o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu utvrdio je da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje su mu predmetnom odlukom stavljene na teret odnosno da utvrđena povreda (ne nošenja zaštitne kacige) ne predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. ZR zbog kojeg uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nastavno tome sud prvog stupnja utvrdio je da tuženik kao poslodavac nije imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužitelju zbog čega tužbeni zahtjev utvrđuje osnovanim.

7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženi u svojoj žalbi.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao da bi tužitelj, počinio povredu svoje radne obveze opisane odredbom čl. 116. ZR te da posljedično tome tuženik nije imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužitelju ugovora o radu. Naime u smislu odredbe čl. 116. ZR poslodavac može izvanredno otkazati radniku ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju da ako zbog osobito teške povrede radne obveze koju počini radnik ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, s time da u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR u slučaju ako poslodavac otkazuje ugovor o radu on mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz. Dakle u konkretnom slučaju teret dokaza je na poslodavcu.

10. Naime, iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno utvrđenja da tuženik nije dokazao da bi tužitelj u spornom periodu svoje radne zadatke obavljao na neuredan i nesavjestan način odnosno da ih nije obavljao sukladno potrebama organizacije rada što je dovelo do ugrožavanja dovršetka objekta kao i da je opetovano kršio svoje radne obveze sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tuženog u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza i viđenja predmetne situacije prema kojoj je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje tužitelju jer je tužitelj unatoč izdanim upozorenjima i nadalje nastavljao sa povredama svojih radnih obveza obavljajući svoje poslove nepravovremeno, neuredno i nesavjesno. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da je tužitelj na gradilištu tržnice u [adresa], po nalogu poslodavca (nadređenog mu poslovođe) trebao obavljati poslove koji ne ulaze u opis poslova njegovog radnog mjesta a da mu poslodavac nije točno odredio odnosno dao uputu u kojim točno količinama i u kojim rokovima je dužan određene zadatke obaviti. Da bi poslodavac imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje radniku zbog nepravovremenog, neurednog i nesavjesnog obavljanja poslova isti mora u postupku u kojem se utvrđuje dopuštenost takvog otkazivanja dokazati koje je poslove tužitelj trebao obaviti, nadalje u kojim je to zadanim rokovima i u kojim zadanim količinama je tužitelj te poslove morao obaviti, dokazati da mu je takav nalog (zadani rok i količine) dan prije obavljanja istih te u kojem dijelu tužitelj takav nalog nije izvršio odnosno točno konkretno dokazati što je tužitelj bio dužan učiniti i u kojem dijelu je to propustio učiniti te u čemu se točno sastoji njegova osobito teška povreda radne obveze, što je ovdje izostalo.

11. Posljedično navedenom niti navođenje da je tužitelj u više navrata ranije upozoravan na povrede svoje radne obveze, koja upozorenja datiraju iz 2011., 2013. i 2017. godine, u konkretnom slučaju, nisu odlučne.

12. Osim toga iz pobijane odluke proizlazi da tuženik otkazuje tužitelju ugovor o radu radi povreda zbog kojih mu je izrekao upozorenje od 5. lipnja 2024. u kojem ukazuje tužitelju na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka odnosno opetovanog ponašanja. Iz samog sadržaja takvog upozorenja i prirode istog proizlazi da mu iz tih (istih) razloga poslodavac ne može otkazati ugovor o radu već ga zbog tih povreda upozorava na počinjenje istih te na mogućnost, ukoliko nastavi sa takvim postupanjem, da mu poslodavac otkaže ugovor o radu.

13. Isto tako valja napomenuti da je sud u parničnom postupku u kojem ocjenjuje valjanost i zakonitost odluke o otkazu vezan povredama koje se radniku stavlja na teret. Sud je dakle ovlašten ocijeniti da li postupanje koje se radniku stavlja na teret predstavlja povredu njegove radne obveze te da li ista opravdava predmetno otkazivanje odnosno da li je poslodavac dokazao da je imao opravdani razlog za otkazivanje. Tuženik tužitelju odlukom o otkazu nije stavio na teret nepravilno korištenje pauze niti da je za vrijeme radnog vremena spavao na poslu. Tuženik je tužitelju stavio predmetnim otkazom na teret da radne zadatke nije obavljao na primjeren način što je uzrokovao zastoj u poslovanju bez da je u odluci naveo koje zadatke i na koji način ih je trebao obavljati pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik tijekom ovog parničnog postupka takve povrede radne obveze tužitelja nije uspio dokazati.

14. Niti ostali žalbeni navodi tuženika kojima upire da je zbog postupanja tužitelja došlo do zastoja u procesu rada nisu osnovani. Naime iz iskaza svjedoka UG (voditelja gradilišta), TG (voditelj radova) i SG (građevinskog poslovođe), na koje se u svojoj žalbi tuženik i poziva, proizlazi da je do zastoja odnosno probijanja rokova i kašnjenja radova vezanih za predmetno gradilište došlo zbog nedostatka radne snage, zbog neobavljenih radova od strane kooperanata odnosno jer je raniji inženjer loše odradio poslove betonaže. Niti iz jednog iskaza svjedoka (niti stranaka) ne prilazi da bi se kašnjenje radova moglo pripisati isključivo krivnji odnosno postupanju isključivo tužitelja.

15. Na daljnje žalbene navode valja reći da je točno da nenošenje zaštitne opreme (zaštitne kacige) predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa međutim suprotno mišljenju tuženika isto, u okolnostima konkretnog slučaja, u kojem kod poslodavca niti drugi radnici prilikom obavljanja svojih radnih zadataka na gradilištu svaki put ne nose zaštitu opremu te da takvo postupanje tuženik kao poslodavac očito tolerira a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka UG, voditelja gradilišta, koji je naveo da je nenošenje zaštitne kacige problem sa većinom radnika ali da tuženik niti jednom radniku zbog toga nije otkazao ugovor o radu) ne predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju već isto, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, može predstavljati razlog za redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja.

16. Kako je tuženik u ovom postupku nije dokazao da je imao opravdan razlog za predmetno izvanredno otkazivanje ugovora o radu sud prvog stupnja pravilnom primijenjenom materijalnog pravo iz čl. 116. st. 1. ZR je zahtjev za utvrđenje nedopustivosti izvanrednog otkazivanja ugovora o radu prihvatio te pravilnom primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR naložio tuženiku vratiti tužitelja na rad.

17. Isto tako pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 95. st. 3. ZR sud je tužitelju dosudio i naknadu plaće u razdoblju kada se zbog nedopuštene odluke poslodavca nalazio van procesa rada i to u nespornom iznosu sa pripadajućim zateznim kamatama od nespornog dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

18. Slijedom navedenog a kako nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženog odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

19. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica