Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-339/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupan po punomoćniku RŽ, djelatniku tužitelja, protiv tuženice BŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice BŽ, izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-91/2022-9 od 30. siječnja 2025., koja presuda je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-91/2022-11 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice BŽ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-91/2022-9 od 30. siječnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-91/2022- 11 od 30. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Povrv-91/2022-9 od 30. siječnja 2025., koja presuda je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-91/2022-11 od 30. siječnja 2025. presuđeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Vuletina, pod poslovnim brojem Ovrv-5024/2022, UPP/OS-Ovrv-173/2022 od dana 24. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku sada tuženiku BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju sada tužitelju HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 1.519,87 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 5,9 EUR od 16.02.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1996. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1997. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1998. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.1999. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.11.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.12.2000. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.01.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.02.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.03.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.04.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.05.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.06.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.07.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.08.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.09.2001. pa do isplate,

- 22,26 EUR od 16.10.2001. pa do isplate,

time da se zatezna kamata obračunava do 31. 12. 2007. godine prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno čl. 29. ZOO- a i u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Vuletina, pod poslovnim brojem Ovrv-5024/2022, UPP/OS-Ovrv-173/2022 od dana 24. lipnja 2022. u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama".

1.1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-91/2022-9 od 30. siječnja 2025. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP), a iz sadržaja žalbe razvidno je da tuženica pobija samo presudu dok se žalbom ne pobija rješenje o troškovima postupka.

3. Tuženica u žalbi navodi da je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom. Također osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u dijelu gdje prvostupanjski sud nije prihvatio njene navode da je dala 360,00 eura na ruke kupcu kao i da ju Elektra nije obavještavala o postojanju duga. Nadalje navodi kako je dala izjavu da je dužna ali navedenu izjavu nije ovjerila kod javnog bilježnika.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana odluka o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi upire tuženica.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.519,87 eura sa zateznim kamatama. Naime, tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja podnio je prijedlog za ovrhu radi naplate svoje tražbine u iznosu od 1.519,87 eura te je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Marko Vuletina iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-5024/2022. od 24. lipnja 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

7.1. Povodom prigovora ovršenice izjavljenog protiv rješenja o ovrsi, rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-91/2022 od 26. siječnja 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marka Vuletina te je daljnji postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.2. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje dostatno za donošenje pravilne odluke.

8. Sud prvog stupnja tako je u bitnome utvrdio:

- da se zahtjev tužitelja prema tuženici odnosi na ime potraživanja temeljem kupoprodaje stana na kojem postoji stanarsko pravo;

- da tuženica nije osporavala činjenicu da je od tužitelja kupila stan na kojem je imala stanarsko pravo;

- da tuženica nije osporavala činjenicu da nije podmirivala svoje obveze prema tužitelju s naslova obročne otplate stana;

- da tuženica nije osporavala činjenicu da je potpisala Izjavu kojom priznaje dug;

- da tuženica duguje tužitelju ukupan iznos od 1.519,87 eura na ime 69 rata kredita s dospijećem počevši od 15. veljače 1996.;

- da je tuženica kao prodavateljica zaključila ugovor o kupoprodaji stana s EŽ kao kupcem, koji ugovor je zaključen 11. prosinca 2021.;

- da je tuženica osobno potpisala izjavu kojom se obvezuje da će prodavatelju stana poduzeću "Hrvatska elektroprivreda" uplatiti sve neplaćene mjesečne obroke koje je bila dužna uplaćivati jer je to isključivo njena obveza;

- da je tuženica potvrdila da nije platila niti jedan mjesečni obrok za otplatu predmetnog stana odnosno ukupno 90 mjesečnih obroka;

- da prigovor zastare istaknut od strane tuženice nije osnovan;

- da se tuženica izjavom od 11. prosinca 2021. odrekla zastare.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je potraživanje tužitelja zastarjelo. Naime, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare istaknut od strane tuženice.

9.1. Člankom 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – nastavno: ZOO) propisano je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug. Dakle, glavna radnja dužnika koja prekida zastaru je priznanje duga. Priznanje duga može biti izraženo izravno, izjavom dužnika usmeno ili pisanim putem, ali i neizravno, plaćanjem otplate, plaćanjem kamata i slično (stavak 2. članka 240. ZOO-a). Priznanje duga mora biti jasno, određeno i bezuvjetno tako da je nedvojbeno izražena dužnikova volja da dug priznaje te mora biti dano od ovlaštene osobe. Ako je priznanje uslijedilo po nastupanju zastare, ono mora biti u pisanom obliku i smatra se kao odricanje od zastare.

9.2. U konkretnom slučaju tuženica niti ne spori činjenicu da je osobno potpisala izjavu, a kojom izjavom priznaje svoj dug s naslova mjesečnih obroka za otplatu predmetnog stana u razdoblju od 11. svibnja 1995. do 1. studenog 2001. tj. ukupno 90 mjesečnih obroka.

9.3. Dakle, tuženica je jasno, određeno i bezuvjetno, pisanim putem izrazila svoju volju kojom priznaje svoj dug prema tužitelju.

10. Člankom 220. stavak 1. ZOO-a propisano je da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se tuženica odrekla zastare pa je slijedom toga u obvezi podmiriti tužitelju utuženo dugovanje. Tim više jer je tuženica osobnim potpisivanjem izjave priznala i pravni osnov i visinu duga tužitelja.

10.1. Činjenica da tuženica nije svoj potpis na izjavi ovjerila kod javnog bilježnika ne utječe na zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tuženica osobno potpisala izjavu kojom priznaje svoju obvezu prema tužitelju. Ovo stoga jer je i sama tuženica na pripremnom ročištu od 19. prosinca 2024. (list 146. spisa) izričito izjavila da je ona osobno potpisala navedenu izjavu jer je htjela biti korektna prema kupcu stana te ne izbjegava svoje obveze.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice u dijelu da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njenu tvrdnju da je na ruke sadašnjeg kupca tj. EŽ predala iznos od 360,00 eura. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako tuženica niti jednim dokazom nije dokazala svoje tvrdnje da je predala 360,00 eura kupcu koji je od nje kupio stan. Sve i kada bi navedene tvrdnje tuženice bile osnovane, iste ne bi utjecale na osnovanost i visinu potraživanja tužitelja prema tuženici obzirom je tuženica obročne otplate za kupnju stana do 1. studenog 2001. trebala podmirivati tužitelju, a ne EŽ.

12. Tuženica je bila svjesna svoje obveze prema tužitelju odnosno bila je svjesna činjenice da je u obvezi podmirivati rate za obročnu otplatu stana ali ista to nije činila pri čemu nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženice da je tužitelj tek sad pokrenuo postupak radi naplate svog potraživanja.

13. Stoga je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem broj Povrv-91/2022- 11 od 30. siječnja 2025.

14. U preostalom nepobijanom dijelu (rješenje kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić