REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-122/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DF, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog DF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 23. prosinca 2025. broj K-294/2025, u javnoj sjednici održanoj 7. travnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženog DF i optuženikovog branitelja, odvjetnika Krešimira Škarice,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog DF, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom DF, za kaznena djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. i iz članka 191. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i u trajanju 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. KZ/11., kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. izriče mu se djelomična uvjetna osuda, tako da se od jedinstvene kazne na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne, na temelju članka 57. stavka 5. KZ/11., ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, na temelju članka 54. KZ/11., optuženom DF se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2025. pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog DF odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, optuženi DF je proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, te zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga, iz članka 191. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 21. lipnja 2025. pa nadalje.

1.2. Primjenom članka 190. stavka 8. KZ/11., optuženiku je oduzeta droga, privremeno mu oduzeta prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave šibensko-kninske, Službe kriminalističke policije, serijskih brojeva [serijski broj], 01641939, 01641940 i 01641942 od 21. lipnja 2025., za koju je određeno uništenje po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženiku su oduzete tri digitalne vage za precizno mjerenje, jedna sive boje, bez natpisa, druga crne boje, marke "Adler" i treća crne boje s natpisom "Adler Europe" serijskog broja [serijski broj], sve s vidljivim tragovima bijele praškaste materije, privremeno oduzete optuženiku uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave šibensko-kninske, Službe kriminalističke policije, serijskih brojeva [serijski broj] i 01641942 od 21. lipnja 2025., te je određeno njihovo uništenje po pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 270. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), određeno je da se optuženom DF imaju vratiti mobilni telefoni, i to mobitel marke "Samsung", model A14, crne boje, IMEI-brojeva 356681297727254 i 357835297727255, s pripadajućom SIM-karticom pozivnog broja [broj telefona] i mobitel marke "Samsung", model A05s, sive boje, IMEI-brojeva 351445561673551 i 356909221673553, s pripadajućom SIM-karticom pozivnog broja [broj telefona] privremeno oduzeti optuženiku uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave šibensko-kninske, Službe kriminalističke policije, serijskog broja [serijski broj] od 21. lipnja 2025.

1.5. Primjenom članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08. u vezi s člankom 77. stavkom

1. KZ/11. optuženom DF je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te je utvrđeno da iznos 150,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te je optuženiku naloženo isplatiti Republici Hrvatskoj isti iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. i članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08., optuženiku je naloženo platiti trošak provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu 1.660,16 eura i paušalnu svotu u iznosu 100,00 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.7. Primjenom članka 181. stavka 6. ZKP/08., naloženo je iznos oduzete imovinske koristi i dio troškova kaznenog postupka koji je naloženo podmiriti optuženiku, nakon pravomoćnosti presude naplatiti od privremeno oduzetog novca u iznosu 800,00 eura, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave šibensko-kninske, Službe kriminalističke policije, serijskog broja [serijski broj] od 21. lipnja 2025., a koji iznos je uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi DF putem branitelja Krešimira Škarice, odvjetnika iz Odvjetničkog ureda Krešimir Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, zbog povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava", pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu kaznu te, primjenom sudskog i zakonskog ublažavanja kazne, odmjeriti "umjerenu minimalnu sankciju".

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, predlažući istu odbiti.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi DF i njegov branitelj Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici su prisustvovali optuženi DF, putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja), sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08., budući da se nalazi u Zatvoru u Šibeniku, te njegov branitelj, odvjetnik Krešimir Škarica. Kako sjednici nije pristupio državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, to je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.1. Žalitelj ne označava o kojem bi se obliku bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08. imalo raditi, ali navodom kako je pobijana presuda neobrazložena upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Protivno ovoj paušalnoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je o svim odlučnim činjenicama izložio jasne razloge na kojima zasniva svoju odluku. Ujedno, žalbeni prigovor kako je do bitne povrede odredaba kaznenog postupka došlo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predstavlja prigovor usmjeren na valjanost utvrđenog činjeničnog stanja , kojim se ne opravdava ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Isto tako, protivno žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je jasno izložio odstupanja u iskazima svjedoka EF i ČF, zbog kojih, pravilno imajući u vidu odredbu članka 431. stavka 2. ZKP/08., ranije nekonfrontirane iskaze tih svjedoka nije koristio, a s tim u vezi je i intervenirao u činjenični opis te iz istog izostavio prvu i četvrtu alineju, za što je naveo razloge u odlomcima pod brojevima 31. do 31.4. obrazloženja, na koja se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. U odnosu pak na svjedoka HF, ističe se žalitelju kako je njegov iskaz dan pred policijskim istražiteljem na raspravi pročitan na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 ., jer su stranke bile suglasne da se zapisnik o njegovom prijašnjem ispitivanju pročita , pa je nejasan stav žalitelja da bi se u njegovom iskazivanju tijekom postupka nalazila odstupanja. No, u pogledu iskaza tog svjedoka, kao i iskaza svjedoka ŠF, napominje se žalitelju kako to što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza, kako to sugerira žalitelj, ne predstavlja označenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Žalitelj nije u pravu kada se, navodom o "pogrešnoj primjeni materijalnog prava", žali zbog povrede kaznenog zakona, ne označavajući koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu.

8.1. Posve paušalnom žalbenom tvrdnjom kako u konkretnom slučaju "nije ostvareno biće kaznenog djela odnosno skup svih obilježja kaznenog djela koja moraju biti obuhvaćena namjerom optuženika", na koju se nadovezuje tvrdnja o "pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda za koji ne postoji uporište u izvedenim dokazima", žalitelj i u ovom dijelu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava niti jedan od oblika žalbene osnove povrede kaznenog zakona.

9. Suprotno daljnjim žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

9.1. Nije u pravu žalitelj kada, ponavljajući obranu optuženika, ustraje na tvrdnjama kako optuženik nije posjedovao drogu radi prodaje, već isključivo za njegovu osobnu uporabu.

9.2. Prvostupanjski sud je, pravilno otklanjajući vjerodostojnost optuženikove obrane u dijelu kojim otklanja cilj prodaje droge, pravilno imao u vidu utvrđenu činjenicu da je optuženik predmetnu drogu posjedovao, koju optuženik niti ne spori, što je pravilno povezao s također nespornom okolnošću da je droga bila raspoređena u 26 manjih smotuljaka. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je ovo uobičajen način pakiranja droge koja je namijenjena daljnjoj prodaji. To tim više kada se uzme u obzir činjenica da su kod optuženika pronađene tri digitalne vage za precizno mjerenje, na kojima su pronađeni tragovi kokaina.

9.2.1. Neosnovan je stav žalitelja koji ovaj zaključak prvostupanjskog suda smatra tek nedopuštenom presumpcijom. Pri tomu žalitelj ispušta iz vida iskaz svjedoka HF, koji je sud prvog stupnja pravilno ocijenio vjerodostojnim. Svjedok je jasno iskazao kako je, nakon saznanja da od optuženika može nabaviti kokain, istog kontaktirao u "par" navrata te mu je optuženik najčešće kokain donosio u Skradin, za što mu je po gramu plaćao 50,00 do 60,00 eura, a u dva ili tri navrata se optuženiku požalio na kvalitetu kokaina, nakon čega mu je optuženik dao po gram kokaina bez novčane naknade. Svjedok je također, u odnosu na događaj od 16. lipnja 2025., iskazao kako je kontaktirao optuženika, koji je automobilom došao u Skradin te mu je dao novac, a optuženik njemu kokain, nakon čega su mu u blizini njegovog stana pristupila dva policijska službenika, koji su kod njega pronašli kokain.

9.2.2. Iskaz ovog svjedoka, u odnosu na događaj od 16. lipnja 2025., potkrijepljen je policijskim izvješćem od 16. lipnja 2025., kao i iskazima svjedoka NF i JF, policijskih službenika, koje je prvostupanjski sud također s pravom ocijenio vjerodostojnima, koji su prilikom provođenja posebnih dokaznih radnji i opservacije prisustvovali optuženikovoj predaji "nekog predmeta" svjedoku i optuženikovom primitku novca od istog svjedoka, a zatim kod svjedoka HF pronašli i oduzeli dva paketića, u kojima se nalazio kokain, koje je svjedok HF prilikom zaticanja stavio u usta i pokušao progutati, u čemu je spriječen.

9.2.3. Isto tako, svjedok ŠF, koji je na raspravi naveo kako ostaje kod ranijeg iskaza kojeg je dao pred policijskim istražiteljem, iskazao je da mu je optuženik jednom prilikom dao malo droge marihuane da se opusti jer je bio pod stresom, što je on konzumirao sam u svojoj kući. Iskaz ovog svjedoka je sud prvog stupnja također pravilno prihvatio, imajući pritom u vidu da je i sam optuženik naveo da je svjedoku dao drogu marihuanu bez novčane naknade.

9.2.4. Stoga je promašena tvrdnja žalitelja kako svjedok ŠF nije naveo da mu je optuženik prodao drogu, s obzirom da se takvo što optuženiku niti ne stavlja na teret, kao što je netočna žaliteljeva tvrdnja kako svjedok HF nije izričito naveo da je drogu kupovao od optuženika jer je taj svjedok decidirano iskazivao o kupoprodaji. Pri tomu je posve proizvoljna tvrdnja žalitelja kako se u događaju od 16. lipnja 2025. nije radilo o razmjeni droge za novac nego pića, što ne potvrđuje niti svjedok HF, kao što je neopravdano žaliteljevo otklanjanje uvjerljivosti iskazima svjedoka policijskih službenika, za koje posve općenito i ne imenujući nikog poimence bez argumentacije tvrdi da su nelogični i kontradiktorni.

9.3. Slijedom izloženog, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud opravdano nije primijenio načelo "in dubio pro reo", jer nije našao postojanje nekih dvojbi u pogledu odlučnih činjenica.

9.4. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, u pogledu svih subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenih djela zbog kojih je optuženik osuđen, te je savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

10. Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.

10.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost te primjereno držanje tijekom postupka, kao i njegovo očinstvo troje djece o kojima skrbi.

10.3. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno utvrđene olakotne okolnosti nisu podcijenjene i ne mogu se označiti posebno izraženima.

10.4. Međutim, utvrđujući otegotne okolnosti, sud prvog stupnja je preuveličao otegotnu vrijednost "maksimalnog" stupnja krivnje optuženika, počinjenjem kaznenih djela s izravnom namjerom, kao što je, cijeneći neusklađenost optuženikovog ponašanja sa zakonima, prevelik značaj pridao činjenici dosadašnje prekršajne kažnjavanosti optuženika zbog jednog počinjenog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pri čemu je neosnovno otegotnim smatrao optuženikovo ranije počinjenje prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji prekršaji nemaju nikakve poveznice s kaznenim djelima za koja je ovdje osuđen. Također, prvostupanjski sud je precijenio društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela, budući da ukupna količina droge kokain 31,92 grama i 0,03 grama , obuhvaćena kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., ne predstavlja veliku količinu, kao što niti količina optuženikovih poduzetih protupravnih postupaka u odnosu na kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., značajno ne nadmašuje uobičajeni modalitet počinjenja tih kaznenih djela.

10.5. Premda je neopravdano apeliranje žalitelja na primjenu instituta ublažavanja kazne, budući da pravilno utvrđene olakotne okolnosti ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti, a trajanje pojedinačnih utvrđenih kazni je pravilno odmjereno, pri čemu žalitelj zanemaruje kako je za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. utvrđena kazna zatvora koja tek neznatno premašuje minimum kazne propisane za to kazneno djelo, dok kazna utvrđena za kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. predstavlja najmanju moguću kaznu propisanu za to kazneno djelo, ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika, njihovim pravilnim vrednovanjem, opravdava primjenu instituta djelomične uvjetne osude, iz članka 57. KZ/11.

10.6. S obzirom na međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), procijenjeno je optimalnim optuženom DF, za produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. prihvatiti po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci te prihvatiti utvrđenu kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci za produljeno kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11., kao što je opravdano prvostupanjski sud optuženog DF osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine pa je istu trebalo prihvatiti. No, pravilnim uvažavanjem svih utvrđenih okolnosti na strani optuženika, zbog postojanja visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela, trebalo je primijeniti odredbe članka 57. KZ/11., temeljem koje je osnovano izricanje djelomične uvjetne osude optuženom DF, tako da neuvjetovani dio iznosi jednu godinu, a dio u trajanju jedne godine se uvjetuje na vrijeme tri godine, u kojem vremenu provjeravanja je izražena dovoljna mjera strogosti. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenim djelima i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

10.7. Zato je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

11. Na temelju članka 478. ZKP/08., a budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta, ovaj drugostupanjski je pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu.

11.1. Pravilnom primjenom odredbe članka 190. stavka 8. KZ/11., prvostupanjski sud je optuženiku pravilno oduzeo predmetnu drogu, s obzirom na to da je tom odredbom propisano obvezatno oduzimanje tvari koje su propisom proglašene drogom. Isto tako, pravilnom primjenom odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11., pravilno su optuženiku oduzete tri digitalne vage, s obzirom na to da su iste bile uporabljene za počinjenje kaznenog djela.

12. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima, koju žalbenu osnovu samo nominalno ističe, ne argumentirajući u čemu bi se ista sastojala, a po ovoj žalbenoj osnovi, sukladno članku 476. stavku 2. ZKP/08., drugostupanjski sud ne ispituje presudu po službenoj dužnosti.

13. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

13.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec