REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-226/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene SĐ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. veljače 2025. broj K -181/2025-21, u javnoj sjednici održanoj 7. travnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika i optužene SĐ, a u prisutnosti odvjetnice Vesne Pečanić Marinčić, zamjenice branitelja optuženika, Tomislava Barišića,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optužena SĐ, optužena DĐ i optužena LĐ su proglašene krivima zbog kaznenog djela teške krađe, iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., optužena SĐ je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11., u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2024. do 6. veljače 2025.

1.1.1. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženoj SĐ je naloženo isplatiti oštećenoj SĐŠ, na ime imovinskopravnog zahtjeva, iznos 130,00 eura, u roku od petnaest dana.

1.2. Optužena DĐ je, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica za vrijeme dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., optužena LĐ je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11., u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženici se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. studenog 2024. do 6. veljače 2025.

1.4. Primjenom članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., optužena SĐ, optužena DĐ i optužena LĐ su dužne podmiriti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote, svaka u iznosu po 50,00 eura.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na optuženu SĐ i optuženu LĐ, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženu SĐ i optuženu LĐ osuditi svaku na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

3. Optužena SĐ je putem branitelja Tomislava Barišića, odvjetnika u Zagrebu, odgovorila na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi pobijanu presudu.

3.1. Optužena LĐ nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optužena SĐ i njen branitelj Tomislav Barišić, odvjetnik u Zagrebu, sukladno zahtjevu u odgovoru na žalbu, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovala zamjenica optuženičinog branitelja, odvjetnica Vesna Pečanić Marinčić. Sjednici nije pristupio državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, kao nit i optuženica SĐ, za koju je branitelj optuženice u telefonskom razgovoru naveo kako je obaviještena o sjednici, što je na sjednici ponovila i zamjenica optuženičinog branitelja. Stoga je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalba je neosnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o uvjetn im osudama koje su izrečene optuženoj SĐ i optuženoj LĐ.

7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je objema optuženicama pravilno olakotnim cijenio njihovo priznanje kaznenog djela, čime su one dale svoj doprinos bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, te njihov obiteljski status, a u pogledu optužene SĐ i iskazanu spremnost u podmirenju imovinskopravnog zahtjeva, kao što je pravilno otegotnim cijenjena dosadašnja osuđivanost obje optuženice, zbog istovrsnih kaznenih djela.

7.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotnu okolnost te precijenio značaj olakotnih okolnosti. Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je dostatnu mjeru kritičnosti uložio prilikom vrednovanja dosadašnje osuđivanosti obje optuženice. Naime, žalitelj isključivo upire na višestruku osuđivanost obje optuženice, zanemarujući znatan protek vremena od ranijih osuda obje optuženice, koje datiraju 2019., dakle pet godina do počinjenja kaznenog djela zbog kojeg su ovdje proglašene krivima i u kojem razdoblju nisu dolazile u sukob sa zakonom, o čemu je prvostupanjski sud pravilno vodio računa. Isto tako, žalitelj u potpunosti ispušta iz vida olakotnu okolnost pravilno utvrđenu na strani optužene SĐ, u pogledu značajno narušenog zdravstvenog stanja njenog maloljetnog djeteta, koje boluje od epilepsije i kojem je potrebna kontinuirana njega i skrb, kao i pravilno olakotnom vrednovanu okolnost majčinstva osmero djece, utvrđenu na strani optužene LĐ, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu da je najmlađe dijete u dojenačkoj dobi. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako su optuženice dužne skrbiti i brinuti se o uzdržavanju svoje djece, što bi svakako bilo dovedeno u pitanje njihovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora. Povrh toga, primjerena mjera strogosti adekvatno se odrazila u duljini izrečenog vremena provjeravanja, primjenom uvjetne osude, izrečenog u maksimalnom trajanju za obje optuženice.

7.3.1. Uz navedeno, žalitelj neopravdano minorizira, a prvostupanjski sud je pravilno vodio računa da se radilo o otuđenoj vrijednosti tek 130,00 eura. Isto tako, protivno stavu žalitelja, koji obezvređuje značaj priznanja kaznenog djela, čime ispušta iz vida odredbu članka 417.a stavka 4. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako priznanje kaznenog djela, iskazano od strane obje optuženice, predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka te je pravilno ocijenjeno olakotnom okolnošću.

7.4. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženicu SĐ i optuženicu LĐ osuditi na kazne zatvora u trajanju po jednu godinu te iste uvjetovati na vrijeme pet godina. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenim kaznama, koje su primjerene počinjenom djelu i osobama počiniteljica, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počiniteljice da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.5. Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, predlažući izricanje bezuvjetnih kazni zatvora, nije osnovano.

8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženica, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec