Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-891/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 24. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-1/23436 urbroj: 511-15-07-25-1, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog MN kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni MN obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 24. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-1/23436 urbroj: 511-15-07-25-1, okrivljeni MN proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 1320,00 eura u koju je uračunat smještaj u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 24. prosinca 2025. do 25. prosinca 2025., pa je okrivljeniku izrečena za navedeni iznos umanjena novčana kazna od 1240,36 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljeni je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenom je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
2. Okrivljeni je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenog niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja. Navodi kako nije namjeravao voziti iz obijesti već je bio na druženju kod prijatelja i nesmotreno je odlučio upravljati motornim vozilom. Ističe kako je u teškoj financijskoj situaciji te kako nije prekršajno kažnjavan. Moli sud da mu izrekne opomenu odnosno alternativni oblik uvjetne prekršajne sankcije ili ublaži izrečenu novčanu kaznu te ukine izrečenu zaštitnu mjeru.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. propisana je novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. U tome smislu izrečena novčana kazna 1320,00 eura umanjena za 2 dana lišenja slobode, predstavlja blažu vrstu sankcije, a potom i poseban zakonski minimum. Tako izrečena novčana kazna po mišljenju ovoga suda primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljeni u prigovoru, nije iznio i dokumentirao razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Neophodnost vozačke dozvole za obavljanje poslovnih obveza bio je razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrekne opomena, okrivljeniku se pojašnjava da se, sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna i to u iznosu do 663,51 eura. Budući da je za prekršaj iz članka 199. stavka 8. za koji je okrivljeni proglašen krivim pobijanim prekršajnim nalogom propisana kao alternativna kazna zatvora, to u konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene.
7.1. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrekne uvjetna osuda ovaj sud ističe kako je člankom 44. Prekršajnog zakona propisano da sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu odnos počinitelja prekršaja prema tom prekršaju ili prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem. U konkretnom slučaju, takvi uvjeti za izricanje uvjetne osude nisu ispunjeni, a uzevši u obzir visinu koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika u trenutku počinjenja prekršaja i nedokumentiranost navoda iz podataka u spisu. Naime, koncentracija alkohola od 1,55 g/kg predstavlja visoki stupanj alkoholiziranosti koji značajno umanjuje vozačke sposobnosti kao i mogućnost procjene prometnih situacija, pa takvo ponašanje predstavlja opasnost za sigurnost ostalih sudionika u prometu, kao i za samog okrivljenika. Ovaj sud je stava da se u konkretnom slučaju ne bi ostvarila generalna i specijalna prevencija izricanjem uvjetne osude jer težina počinjenog prekršaja uz ostale prethodno navedene okolnosti opravdava upravo izrečenu prekršajnopravnu sankciju.
7.2. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
8.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u skoro minimalnom trajanju, po ocijeni ovoga suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljeni eventualno dužan uzdržavati.
10. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Vukovar u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
