Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11737/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MB, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 13. studenog 2025., klasa: 211-07/25-3/18515, urbroj: 511-19-38-25-1, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog MB kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni MB obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 13. studenog 2025., klasa: 211-07/25-3/18515, urbroj: 511-19-38-25-1, okrivljeni MB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 1320,00 eura u koju je uračunat smještaj u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 25. listopada 2025. do 26. listopada 2025. kao dva dana zatvora, odnosno 79,64 eura, pa je okrivljeniku na ime novčane kazne preostalo naknaditi iznos od 1240,36 eura, a koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
2. Okrivljeni MB je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja. Navodi kako nije prekršajno kažnjavan, da je surađivao s policijskim službenicima te nije pružao otpor. Ističe kako njegov prekršaj nije rezultirao prometnom nesrećom, materijalnom štetom ili ugrožavanjem drugih sudionika u prometu. Vozačka dozvola mu je potrebna za odlazak na posao. Predlaže ukidanje izrečene zaštitne mjere ili izricanje uvjetne zaštitne mjere.
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
6.1. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih poslovnih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri. Dapače, ovaj sud smatra da je navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
6.2. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u skoro minimalnom trajanju, i po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, osobito uzevši u obzir izrazito visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika (1,99 g/kg).
6.3. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi utjecala na izrečenu sankciju, odnosno u konkretnom slučaju na ukidanje zaštitne mjere.
6.4. Navodi okrivljenika da je surađivao s policijskim službenicima te da nije pružao otpor ne predstavljaju osobito olakotnu okolnost jer je takvo ponašanje dužnost svakog građanina u kontaktu s ovlaštenim službenim osobama kada postupaju u okviru svoje službe i izvršavaju zakonske ovlasti. Također, navod kako predmetnim postupanjem nije došlo do prometne nesreće, ugrožavanja drugih sudionika ili materijalne štete ne utječu na izrečenu sankciju, jer u konkretnom slučaju kod upravljanja motornim vozilom pod utjecajem alkohola dolazi do apstraktnog ugrožavanja kod kojeg se sankcionira već sama radnja koja je sama po sebi opisana za neko zaštićeno dobro (u konkretnom slučaju sigurnost prometa na cestama) neovisno o tome je li kao rezultat takvog postupanja nastupila neka od posljedica koje navodi okrivljenik. Isto tako, posljedice koje okrivljenik navodi inkriminirane su kao zasebni prekršaji, pa u slučaju da je do njih došlo okrivljenik bi bio proglašen krivim i za njih bi mu, sukladno tome, bila mu izrečena propisana sankcija.
7. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrekne uvjetna zaštitna mjera, okrivljenika se poučava da Prekršajni zakon ne poznaje takav institut. Odnosno, da sukladno članku 44. Prekršajnog zakona uvjetna osuda je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim Prekršajnim zakonom. Dakle, uvjetna osuda može se izreći u slučaju kada je izrečena kazna zatvora ili maloljetničkog zatvora, što u ovom predmetu nije slučaj.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
