Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6293/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe FRIZER d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe DL, zbog prekršaja iz članka 30. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja („Narodne novine“ broj: 91/10., 114/18.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe sanitarne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 75. Pp-2470/2022-3 od 17. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe sanitarne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba FRIZER d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba DL (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađaju od optužbe
da bi dana 19.07.2022. godine koristili uređaj s ugrađenim izvorima nekoherentnog UV zračenja - solarij model Luxura Delta 500/160 Intensive, proizvođača Carpo, tip UV 4, ser. br. [serijski broj] bez dozvole u frizerskom salonu-radnji 17, J. J. Strossmayera 203 u Osijeku, koji posluje u sastavu društva Frizer d.o.o. Osijek,
time bi 1. okr. i 2.okr. postupili protivno članku 14. stavku 2. Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja (NN 91/10., 114/18.), a u svezi s člankom 22. stavkom 2. i člankom 23. stavkom 1. i stavkom 2. točkom c Pravilnika o temeljnim zahtjevima za uređaje koji proizvode optičko zračenje te uvjetima i mjerama zaštite od optičkog zračenja (NN 3/20.), čime bi počinili prekršajno djelo kažnjivo po čl. 30. st.1. toč.1. i st. 2. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe sanitarne inspekcije je bespredmetna.
III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljena pravna osoba FRIZER d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba DL proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba FRIZER d.o.o. u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura, a okrivljena odgovorna osoba DL u iznosu od 300,00 (tristo) eura, zbog prekršaja iz članka 30. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su upozoreni da će se, ukoliko dvije trećine izrečenih kazni plate u roku od 30 dana po pravomoćnosti, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, smatrati da su kazne u cjelini plaćene.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,28 eura (trinaest eura i dvadesetosam centi), svaki.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude i optužnom prijedlogu, nije prekršaj.
6. Odredbom članka 30. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti od neionizirajućeg zračenja propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi, ako izvore neionizirajućeg zračenja upotrebljava ili stavlja u promet bez dozvole (članak 14. stavak 1. i 2.), a člankom 14. stavkom 1. i 2. istog Zakona propisano je da izvore elektromagnetskih polja i izvore optičkog zračenja za koje je obvezna dozvola za uporabu i promet, uvjete za izdavanje dozvole, rokove važenja i uvjete za produženje rokova važenja dozvole te troškove izdavanja dozvole utvrdit će pravilnikom, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministra nadležnog za elektroničke komunikacije, ministar nadležan za zdravstvo. Nadalje, člankom 22. stavkom 2. Pravilnika o temeljnim zahtjevima za uređaje koji proizvode optičko zračenje te uvjetima i mjerama zaštite od optičkog zračenja propisano je da se izvori nekoherentnog UV zračenja i uređaji s ugrađenim izvorima nekoherentnog vidljivog IC i UV zračenja koji se koriste u solarijima te raznim kozmetičkim i terapijskim tretmanima, kao i intenzivni izvori nekoherentnog impulsnog zračenja koji se koriste u fototerapiji te u kozmetičkim i terapijskim tretmanima, mogu stavljati u uporabu i koristiti samo na temelju izdane dozvole za uporabu uređaja i u uporabi podliježu periodičkim provjerama i nadzoru, dok je člankom stavkom 2. točkom c istog Pravilnika propisano da izvori optičkog zračenja iz članka 22. stavka 2. ovoga Pravilnika podliježu obveznim periodičkim provjerama i izdavanju dozvole za uporabu uređaja na rok od jedne godine.
7. Međutim, kako u činjeničnom opisu djela, u optužnom aktu niti u pobijanoj presudi, nije naveden taj blanketni propis koji dopunjuje biće predmetnog prekršaja, djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja prekršaj pa je okrivljenike za isti trebalo osloboditi od optužbe.
8. Naime, kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, budući da se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, što je izostalo u činjeničnom opisu djela i na taj način ostvarena je povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer su okrivljenici proglašeni krivima za djelo koje po optuženju nije prekršaj.
9. Nadalje, s obzirom na činjenicu da se, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, dodavanjem bitnih obilježja inkriminiranog djela, ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, prvostupanjsku presudu preinačio, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona, i okrivljenike, zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe, uslijed koje odluke troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
- 10. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 7. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
