REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-179/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika LO, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Davoru Mariću protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-650/2024-31 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika LO kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika LO za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 54. u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 11. lipnja 2024. do 9. srpnja 2024. te od 30. studenog 2024. pa dalje.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. i članka 145. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi GO je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 285,05 eura, troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, te troškove na ime nužnih izdataka i nagrade za rad postavljanog branitelja u iznosu od 754,58 eura.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Davoru Mariću zbog bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno postupak pred drugog uređujućeg suca, a podredno okrivljenika oslobodi od optužbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te u okviru tog žalbenog razloga navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni što presudu čini kontradiktornom i da postoji razlika u razlozima presude u odnosu na sadržaj isprava kao i iskaza ispitanih svjedoka. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. Za razliku od žalbenih navoda okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da razlozi koje je za svoje utvrđenje iz izreke pobijane presude, u obrazloženju iste, iznio prvostupanjski sud, nisu proturječni i da nisu suprotni sadržaju materijalnih dokaza u koje je sud izvršio uvid, kao i iskazima ispitanih svjedoka. Prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne razloge zbog kojih nije povjerovao dijelu iskaza oštećene TO danom na raspravi, a zbog kojih u cijelosti vjeruje njezinom iskazu kojega je dala na dokaznom ročištu tijekom istrage. Isto se odnosi i na ocjenu stručnosti i vjerodostojnosti nalaza sudskog medicinskog vještaka tako da se pobijana presude može ispitati, a prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju po sadržaju žalbenih navoda ukazuje okrivljenik u žalbi.

8. Neosnovana je žalba okrivljenika i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da je okrivljenik nakon verbalnog sukoba s izvanbračnom suprugom TO, koji nije niti bio sporan, rukama je uhvatio oko struka, te je protivno njezinoj volji odvlačio od vozila, uslijed čega je TO pala na tlo i zadobila tjelesnu ozljedu, krvni podljev između trećeg i četvrtog prsta lijeve šake. Za ovakvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja iznio valjane razloge u točkama 15. do 21. obrazloženja pobijane presude, a s kojim razlozima se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud. Ispravan je stav i zaključak prvostupanjskog suda da je oštećena TO potpunu istinu o predmetnom događaju iznijela kad je ispitivana na dokaznom ročištu 5. srpnja 2024. Taj njezin iskaz u skladu je i sa medicinskom dokumentacijom, te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka Petra Miloševića, a dijelom ga potvrđuje i materijalna dokumentacija u vidu izvješća o pruženoj intervenciji Policijske postaje Jastrebarsko, te izvješće policijske službenice ŠO od 10. lipnja 2024. Što se tiče iskaza oštećene TO, kojega je dala na raspravi, očito je da je tim iskazom na raspravi oštećena htjela zaštiti okrivljenika od kaznene odgovornosti, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, te svoj stav o tome kroz obrazloženje pobijane presude jasno iznio. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika u kojima pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka tjelesne ozljede kod oštećene TO napadajući valjanost i stručnost, te objektivnost nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Petra Miloševića. Činjenica da je vještak odgovarajući na pitanja obrane naveo da postoji mogućnost nastanka predmetne tjelesne ozljede i na drugi način, osim od pada i pri tom dočekivanja na ozlijeđenu ruku, odnosno prste, ne dovodi u pitanje niti stručnost, niti objektivnost tog nalaza i mišljenja. Naime, posve je životno i logično da neke ozljede mogu nastati na više načina, odnosno, da mehanizam nastanka nekih tjelesnih ozljeda može biti različit, a da proizvede iste ozljede. Kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je nesporno da je oštećena zadobila krvni podljev između trećeg i četvrtog prsta lijeve šake, kako je 10. lipnja 2024. oko 18,40 sati pregledana u Ordinaciji opće medicine dr. Gržan Gordane, te tamo doktorici izjavila da je tu ozljedu zadobila oko 17 sati istoga dana od poznate osobe i da je počinitelj poznat policiji, a kako iz izvješća policijskih službenika proizlazi da je prethodno prijavila okrivljenika LO, te kako je na dokaznom ročištu kao svjedok izjavila da je ozljedu zadobila nakon što ju je okrivljenik vukao od vozila uslijed čega je ona pala na tu ruku, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da na temelju naprijed navedenog iskaza oštećene, te materijalne dokumentacije i nalaza medicinskog vještaka proizlazi da je mehanizam nastanka tjelesne ozljede bio upravo onakav kako je navedeno u izreci pobijane presude. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi u kojima okrivljenik upire na manjkavost i nedorečenost medicinskog vještaka, odnosno, pogrešno utvrđeno činjenično stanje o mehanizmu nastanka tjelesne ozljede. Zbog svega navedenog neosnovana je žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik postupao sa neizravnom namjerom kao oblikom krivnje za predmetno kazneno djelo. Prvostupanjski sud je u točki 21. konstatirao da je okrivljenik pristao da tjelesno povrijedi SO kada ju je rukama uhvatio oko struka i protivno njenoj volji pomicao kako bi je udaljio od vozila. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude detaljnije ne bavi sa opisom ove neizravne namjere okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je za valjanost pobijane presude dostatno i ovo utvrđenje, odnosno, navod prvostupanjskog suda o obliku krivnje okrivljenika. Naime, s obzirom da je okrivljenik prije kritične zgode već bio tjerao oštećenu iz automobila, te i od policije tražio da je makne iz njegovog automobila, a oštećena se tome grčevito odupirala, budući da se u automobilu nalazilo njezino dijete staro dvije godine u autosjedalici i nije ga htjela ostaviti s okrivljenikom koji je iskazivao namjeru da se s djetetom udalji nakon što izbaci oštećenu iz automobila, životno je, pa stoga i jasno da se i prilikom nasilnog povlačenja i odmicanja od automobila oštećena TO žestoko odupirala, te da je okrivljenik da bi je odmaknuo morao primijeniti znatnu fizičku silu. Upravo zbog toga i stoji zaključak da je okrivljenik, svjestan svih naprijed navedenih okolnosti ipak nasilno odmicao oštećenu od vozila, svjestan da zbog njezinog otimanja može doći do raznih situacija, pa i do njezinog pada i tjelesne ozljede, pristao na to. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog povrede kaznenog zakona.

10. Okrivljenik u uvodu žalbe nije najavio žalbu zbog odluke o kazni, ali u sadržaju žalbe navodi da je izrečena kazne prestroga. Za tu svoju tvrdnju okrivljenik navodi da prvostupanjski sud nije cijenio da se ne radi o izravnoj namjeri, nego o neizravnoj namjeri, te da je kazneno djelo zapravo posljedica jednog nesporazuma između okrivljenika i oštećene, te da se radi o tjelesnoj ozljedi u vidu jedva primjetne masnice na prstu. Stoga, okrivljenik smatra da zbog niza olakotnih okolnosti na njegovoj strani postoje razlozi za primjenu instituta ublažavanja kazne te izricanja uvjetne osude. Niti ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. Za kazneno djelo tjelesne ozljeda, koje je počinjeno prema bliskoj osobi, iz članka 117. stavak 2. KZ/11, propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 3 godine, pa je prema tome prvostupanjski sud okrivljenika osudio na minimalno propisanu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Ublažavanje kazne koje zagovara okrivljenik propisano je u situacijama kada na strani okrivljenika postoje naročito olakotne okolnosti, te kada sud zaključi da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom. Budući da je okrivljenik višestruko osuđivana osoba i to zbog kaznenog djela spolni odnošaj bez pristanka, kaznenog djela nasilja u obitelji, te kaznenog djela teške tjelesne ozljede, za koja kaznena djela su mu izricane uvjetne osude, a sada je ponovno proglašen krivim za kazneno djelo s elementima nasilja počinjeno opet prema bliskoj osobi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja ne može postići niti ublažavanjem kazne, a niti uvjetnom osudom. Stoga se i ovaj drugostupanjski sud u cijelosti slaže sa stavom i zaključkom prvostupanjskog suda da se radi ostvarenja svrhe kaznenopravnih sankcija okrivljeniku treba izreći bezuvjetna kazne zatvora i da će jedino takva kaznena sankcija postići svrhu kako u odnosu na samog okrivljenika tako i kao generalna prevencija za sve ostale potencijalne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Požega, 7. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko