REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-35/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog HĐ, zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju odvjetniku Srđanu Simiću protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj K-254/2020 od 19. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenika zbog odluke o kazni, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji, te se okrivljenik HĐ, s podacima kao u spisu, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

II. Odbija se žalba okrivljenika HĐ u preostalom dijelu kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli - Pola proglasio je krivim okrivljenika HĐ za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode opisano u članku 136. stavku 1. u vezi stavka 3. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 54. u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru od 11. do 12. ožujka 2020.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 1. i stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08) HĐ je dužan podmiriti paušalni trošak postupka u iznosu 800,00 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, a o ostalim troškovima bit će odlučeno posebnim rješenjem.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Srđanu Simiću iz svih žalbenih razloga navedenih u članku 467. ZKP/08.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je ODO u Puli – Pola, te predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

6. Žalba okrivljenika osnovana je iz žalbenog razloga zbog odluke o kazni, a nije osnovana iz ostalih žalbenih razloga.

7. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08, te tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog toga što je raspravu na kojoj je donio prvostupanjsku presudu održao bez prisustva okrivljenika, iako za takvu odluku nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 404. stavak 3. ZKP/08. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani jer je pravilan zaključak prvostupanjskog suda izražen u točki 5.3. obrazloženja pobijane presude da okrivljenik izbjegava primitak poziva za raspravu. Unatoč svim žalbenim navodima okrivljenika kojima se trudi dokazati da su njegovi izostanci sa zakazanih rasprava bili opravdani, te da nije izbjegavao primitke poziva za rasprave za koje nije primio poziv, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti se slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da je okrivljenik za cijelo vrijeme trajanja ovoga kaznenog postupka, a koji je trajao više od 4 godine, na razne načine odugovlačio sami kazneni postupak, koristeći se raznim, uglavnom, neopravdanim izgovorima zbog kojih nije dolazi na zakazane rasprave. Kako se okrivljenik u tijeku ovog kaznenog postupka u prisutnosti branitelja očitovao o optužnici, a u prethodnom postupku bio i ispitan, te kako je sud pravilno zaključio da je okrivljenik izbjegavao primiti poziv za raspravu, bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 404. stavak 3. ZKP/08 da se rasprava održi bez njegovog prisustva, pa žalbeni navodi okrivljenika kojima tu odluku suda pobija nisu osnovani.

7.1. Okrivljenik se žali da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. U okviru tog žalbenog navoda okrivljenik u žalbi navodi da se ova bitna povreda sastoji u tome da prvostupanjski sud nije izvršio ocjenu iskaza oštećene i ispitanog svjedoka, već ih je samo citirao, te da stoga prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i međusobno proturječni. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda se može ispitati pa prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja u pravilu postoji kad se zbog nedostataka u obrazloženju ili proturječnosti izreke i obrazloženja, te samog obrazloženja ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo razloge o odlučnim činjenicama jer se nakon čitanja optužnice može zaključiti na temelju kojih izvedenih dokaza na raspravi je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, odnosno, zaključio da je okrivljenik protupravno zatvorio i držao zatvorenu svoju bivšu izvanbračnu suprugu VĐ. Razlozi koje je prvostupanjski sud za svoje utvrđenje iznio su jasni i nedvosmisleni. Prvostupanjski sud je tako u obrazloženju pobijane presude kritički analizirao obranu okrivljenika, te utvrdio da je ona nelogična i suprotna iskazima oštećene i drugih svjedoka, kao i materijalnim dokazima u koje je sud izvršio uvid. Netočan je žalbeni navod da prvostupanjski sud nije kritički analizirao iskaz oštećene VĐ jer je prvostupanjski sud to učinio u točki 20.4. obrazloženja pobijane presude, a u ostalom dijelu obrazloženja povezao je iskaz oštećene sa medicinskom dokumentacijom, te iskazima svjedoka TĐ i LĐ.

7.2. Okrivljenik se dalje žali da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i to prilikom obrazlaganja namjere okrivljenika na počinjenje kaznenog djela, te da je u tom obrazloženju najprije konstatirao da je okrivljenik postupao sa namjerom na počinjenje toga djela, a da je onda u okviru istog obrazloženja naveo da okrivljeniku nije bilo stalo da počini kazneno djelo, ali je znao da će ono biti počinjeno, ako poduzme namjeravane radnje. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ni ovi žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani, te se ne radi o proturječnosti obrazloženja u pogledu namjere okrivljenika na počinjenje kaznenog djela. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude iz točke 21. vidljivo je da je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik postupao sa izravnom namjerom drugog stupnja na način da je bio svjestan da je djelo koje čini protupravno, da je bio svjestan da je to što čini kazneno djelo i da je znao da će njegovim radnjama biti počinjeno kazneno djelo. Rečenica da mu nije bilo stalo da počini kazneno djelo, koja se nalazi u sastavu toga obrazloženja, ne čini proturječnim ostali dio obrazloženja o postupanju okrivljenika s izravnom namjerom.

7.3 Zbog svega naprijed iznesenog nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

8. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U okviru ovog žalbenog razloga okrivljenik pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da mu je VĐ bivša izvanbračna supruga, te se pri tom poziva na odredbe Obiteljskog zakona koji jedino i isključivo definira pojam izvanbračne zajednice. U povodu žalbenih navoda okrivljenika valja navesti da je oštećena VĐ u svom iskazu navela da je sa okrivljenikom živjela u izvanbračnoj zajednici od travnja 2016. do veljače 2019., dakle, gotovo 3 godine, a da su bili u vezi potvrđuje i svjedok TĐ, dok iz same obrane okrivljenika, koju je dao u ODO u Puli – Pola, proizlazi zaključak da su okrivljenik i oštećena jedno vrijeme živjeli u izvanbračnoj zajednici, pogotovo stoga što su imali i zajedničku imovinu, odnosno, automobil, kojega je u vrijeme predmetnoga događaja još uvijek koristila oštećena, a okrivljenik joj to pravo osporavao. Iako je izvanbračna zajednica u vrijeme predmetnoga događaja prestala, oštećena VĐ je okrivljeniku u tom trenutku bila bivša izvanbračna supruga koja je imala status bliske osobe iz članka 87. stavak 9. KZ/11.

9. Okrivljenik je najavio žalbu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, no u sadržaju žalbe nije ništa naveo u vezi ovog žalbenog razloga, pa je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u tom dijelu u granicama u kojima je obavezan to učiniti po službenoj dužnosti i nije našao povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

10. Osnovana je žalba okrivljenika zbog odluke o kazni. U pravu je okrivljenik kada u žalbi na odluku o kazni tvrdi da optuženikov stav prema optužbi, te njegova obrana u kaznenom postupku ne mogu biti otegotna okolnost, kako je to prilikom izbora vrste kaznene sankcije i visine odmjerene kazne cijenio prvostupanjski sud. Okrivljeniku se ne može kao otegotna okolnost uzeti niti činjenica da tijekom kaznenog postupka nije iskazao žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, pogotovo ako je zauzeo stav da nije kriv i poricao navode optužbe. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio visinu kazne zatvora u trajanju od jedne godine, koja je i minimalno propisana za ovo kazneno djelo, jer na strani okrivljenika nije bilo naročito olakotnih okolnosti da bi se na njega primijenio institut ublažavanja kazne, no, drugostupanjski sud smatra da se svrha koja se postiže kaznenim sankcijama u konkretnom slučaju može postići i izricanjem uvjetne osude. Takav zaključak nameće se radi olakotne okolnosti na strani okrivljenika da isti do sada, iako starosti 41 godine u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, nije bio osuđivan za kaznena djela, pa čak niti za prekršaje, da je zaposlen i otac jednog mlt. djeteta. Iz svega navedenog proizlazi da je predmetno kazneno djelo, jedan izolirani incident u dotadašnjem životu okrivljenika, te da je je samo vođenje ovog kaznenog postupka i izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja će se izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 5 godina ponovno počini neko kazneno djelo, dovoljna opomena i mjera koja će na okrivljenika djelovati na način da više ne čini ista ili istovrsna kaznena djela.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Budući da je drugostupanjski sud našao da je osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kazni na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 prihvatio je njegovu žalbu zbog odluke o kazni, te je ovom presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, te je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i na temelju članka 56. ZKP/08 izrekao mu uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 5 godina.

12.1. Budući da je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, odbio je žalbu okrivljenika u preostalom dijelu, te je na temelju članka 482. ZKP/08 u nepreinačenom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

Požega, 7. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko