REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2847/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, kojeg zastupa punomoćnik VT, dipl.iur., protiv tuženika ČISTOĆA d.o.o., OIB 38812451417, Split, Put Mostina 49, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-12/2025-9 od 17. travnja 2025., 7. travnja 2026.
p r e s u d i o je
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-12/2025-9 od 17. travnja 2025. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-12/2025-9 od 17. travnja 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 5.449,52 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati zatezne kamate na iznos od 5.449,52 EUR u razdoblju od 23. veljače 2019. do 20. kolovoza 2019. i u dijelu kojim je tražio da mu na dosuđeni iznos od 5.449,52 EUR plati zatezne kamate po višoj stopi od one određene u točki I. izreke ove presude. U točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 530,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 201,90 EUR sa zateznim kamatama.
2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu. Presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog svih zakonom predviđenih razloga te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, kao i da se tužitelja obveže naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana na temelju odredbe članka 368. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjska odluka pravilna i zakonita.
6. U ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP -a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP -a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a.
7. Sud je presudom poslovnog broja P-95/2022-25 od 11. prosinca 2023. odbio tužbeni zahtjev. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu. Odlučujući o žalbi Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-686/2024-2 od 16. prosinca 2024. ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje zbog toga što nije ostvaren eskulpacijski razlog oslobođenja od objektivne odgovornosti za štetu.
8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 5.449,52 EUR / 41.059,38 kn.
9. Nije sporno između stranaka da se 23. veljače 2019. u 5,45 sati vlak u vlasništvu tužitelja kretao željezničkom prugom i da je naišao na spremnik za otpad tuženika koji se zbog djelovanja vjetra iznimne snage našao na željezničkoj pruzi. Nije bilo spora niti o tome da je te prigode oštećen tužiteljev vlak.
10. Sporno je među strankama je li tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju jer je njegova imovina umanjena zbog učinjenih troškova u svrhu popravljanja oštećenja nastalih na vlaku te prigode.
11. Sukladno članku 1045. stavcima 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.
12. Prema članku 1063. ZOO-a smatra se da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
13. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- da se 23. veljače 2019. u 5,45 sati vlak, u vlasništvu tužitelja, kretao željezničkom prugom i da je naišao na spremnik za otpad tuženika koji se zbog djelovanja vjetra iznimne snage našao na željezničkoj pruzi te je oštećen tužiteljev vlak
- da je predmetni spremnik za otpad stajao ravno na otvorenom prostoru kojim se kreću korisnici kojima je namijenjen
- da se predmetni spremnik smatra opasnom stvari
- da je bio postavljen na javnoj površini u naseljenom području, zakočenih kotača, na ravnom terenu, tako da ne ometa promet i da bi bio dostupan korisnicima usluge i vozilima tuženika, a od željezničke pruge udaljen više od trideset metara
- da je prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda za područje Solina i Kaštel Sućurca na dan 23. veljače 2019. maksimalni udar vjetra bio 48 ,9 m/s jačina 12 Bf. i da se prema Beaufortovoj ljestvici za procjenu jačine vjetra na kopnu takav vjetar opisuje kao orkanski
- da je stalni sudski vještak za željeznički promet Mladen Nikšić dao mišljenje da troškovi popravka vlaka koji su bili potrebni za otklanjanje nastalih oštećenja iznose 5.449,52 EUR.
14. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 1067. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), a vezano za eskulpacijski razlog više sile, koja određuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći, spriječiti ili otkloniti.
14.1. Tuženik je tvrdio da se spremnik za otpad-kontejner nalazio na ravnoj površini, zakočenih kotača. Iz istražnog izvješća vidljivo je da je spremnik kontejner bio metalni. Tuženik je kazao da drugih radnji u svrhu osiguravanja spremnika od djelovanja vanjskih uzroka na njega nije činio jer da nije niti ovlašten na poduzimanje radnji kojima bi se to omogućilo. Dakle, zaključiti je da je predmetni spremnik za otpad stajao ravno na otvorenom prostoru kojim se kreću korisnici kojima je namijenjen bez da je na bilo koji način pričvršćen za tlo te je izložen utjecaju nepovoljnih vremenskih prilika. Uzimajući u obzir osobine tog spremnika, dakle materijal od kojeg je izrađen, metal, kao i veličinu tog spremnika jer je riječ o kontejneru, a općepoznato je da se pojam kontejner podrazumijeva spremnik za otpad značajne zapremnine, pa time i veličine te činjenicu da je položen na otvorenom prostoru i da nije pričvršćen za tlo na bilo koji način, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predstavlja povećanu opasnost za okolinu, odnosno da je opasna stvar.
15. Prema tome, sukladno članku 1064. ZOO-a tuženik koji je bez dvojbe vlasnik kontejnera odgovara za štetu od opasne stvari.
16. Međutim, prema članku 1067. stavku 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
17. Orkanska bura je tijekom zimskih mjeseci u priobalnom području Republike Hrvatske prirodna i ne tako rijetka pojava, koja je dakle predvidiva. U ovom slučaju događaj je bio i uklonjiv, jer se kontejner mogao i dodatno učvrstiti ili ukloniti odnosno premjestiti na neku manje opasnu lokaciju ili zaštićeniju lokaciju od vjetra.
18. U takvim okolnostima ne može se prihvatiti žalbeni navod da se takav vjetar, koji je bio i najavljen, može smatrati višom silom ili slučajem, a što da bi bio razlog za ekskulpaciju tuženika od odgovornosti za nastalu štetu tužitelju, a u smislu odredbe članka 1067. stavka 1. ZOO-a.
19. Nije osnovan žalbeni navod podijeljene odgovornosti. Naime, odredba članka 69. stavka 4. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj: 82/13, 18/15, 110/15 i 70/17) je glasila:
„Upravitelj infrastrukture mora na mjestima odrona, bujica i na mjestima izloženim vijavicama i jakim vjetrovima, na kojima može doći do ometanja ili ugrožavanja sigurnosti željezničkog sustava, samostalno ili zajedno s drugom pravnom osobom, pravodobno poduzeti potrebne mjere tehničke i fizičke zaštite željezničke pruge od elementarnih nepogoda.“
19.1. Tužitelj nije Upravitelj željezničke infrastrukture, nego željeznički putnički prijevoznik te kao takav nema ovlast postavljati barijere uz prugu. Osim navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je mjesto na kojem se dogodio štetni događaj mjesto izloženo jakim vjetrovima, dakle mjesto na kojem učestalo pušu jaki vjetrovi, a što bi onda opravdalo poduzimanje mjera zaštite, pa da bi se onda moglo govoriti o propustu treće osobe kao uzroka nastale štete.
20. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kao vlasnik opasne stvari od koje potječe šteta isključivo odgovoran za štetu. Visina je utvrđena vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za željeznički promet Mladen Nikšić.
21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena.
Zagreb, 7. travnja 2026.
Sudac
Kamelija Parać
