Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-107/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene VZ, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP), odlučujući o žalbi koju su protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-911/2021-4 od 27. rujna 2021. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e  i  p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu na temelju članka 541. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP), izdao je kazneni nalog protiv optužene VZ kojim ju je proglasio krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11 te ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i primjenom članka 56. KZ/11 izrekao joj je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako optužena VZ u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 6. ZKP optužena VZ dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka do podizanja optužnice u iznosu od 7.406,80 kuna, od čega se iznos od 2.396,80 kuna odnosi na izradu pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Nevena Kralja, iznos od 2.210,00 kuna na izradu toksikološkog vještačenja, iznos od 2.000,00 kuna na izradu pisanog nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještačenja, a iznos od 800,00 kuna na paušalnu svotu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 7. i 11. ZKP, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

3.1. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 7. ZKP državni odvjetnik obrazlaže na način da ističe da prvostupanjski sud nije u cijelosti prihvatio njegov prijedlog iz optužnice kojim je tražio izdavanje kaznenog naloga, odnosno sud nije optuženicu obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu kako je to zatražio podnesenim prijedlogom, pa smatra da sud nije u cijelosti riješio predmet optužbe. Prije svega treba istaknuti da državni odvjetnik nije u pravu da sud nije riješio predmet optužbe jer je optuženica proglašena krivom činjenični, zakonski i pravno, za kazneno djelo za koje je i optužena pa je predmet optužbe riješen. Iz sadržaja žalbe državnog odvjetnika proizlazi da se ustvari žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a u tom dijelu je žalba državnog odvjetnika osnovana, s time što nije u pravu državni odvjetnik da se presuda kojom je izdan kazneni nalog ne može ukinuti samo u odluci o troškovima kaznenog postupka, odnosno da se mora ili u cijelosti prihvatiti prijedlog državnog odvjetnika ili po žalbi u cijelosti ukinuti prvostupanjska presuda. Naime, iz odredbe članka 540. stavka 2. ZKP proizlazi koje kazne i mjere može zatražiti državni odvjetnik u svom prijedlogu za izdavanje kaznenog naloga. Navedena odredba ne odnosi se na (ne obuhvaća) odluku o troškovima kaznenog postupka, ali to ne upućuje na zaključak da državni odvjetnik ne može predložiti i da se optuženik/ca obveže na naknadu troškova koje je prouzročio/la počinjenjem kaznenog djela. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud mora u cijelosti prihvatiti kazne i mjere iz članka 540. stavka 2. ZKP kako je to predložio državni odvjetnik i ako to ne prihvati, po žalbi državnog odvjetnika, presuda se u cijelosti mora ukinuti, dok se u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka može i djelomično prihvatiti žalba državnog odvjetnika jer je predmet optužbe riješen. S obzirom da prvostupanjski sud nije iznio razloge zašto u cijelosti nije prihvatio prijedlog državnog odvjetnika što se tiče troškova kaznenog postupka već je samo u razlozima svoje odluke „pobrojao“ troškove koje je optuženica obvezana naknaditi u tom dijelu prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i presuda je ukinuta te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.2. Iako je u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud prilikom osude optuženice na kaznu zatvora naveo da ju osuđuje na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11, očito se radi o očiglednoj omašci u pisanju jer iz činjeničnog i zakonskog opisa kaznenog djela te pravne oznake proizlazi da je optuženica osuđena zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. i 2. KZ/11, pa žalba državnog odvjetnika u dijelu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP nije osnovana.

4. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

4.1 Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Shodno svemu naprijed navedenom djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika prvostupanjska presuda je ukinuta u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet je, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP, upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, dok je u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom, a neukinutom dijelu, na temelju članka 482. ZKP, potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak