Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-132/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene JH, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - iz članka 215. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujuči o žalbama koje su protiv preude Općinskog suda u Metkoviću, broj K- 21/2024-13 od 27. siječnja 2025. podinijeli optužena JH i oštećeno trgovačko društvo ..., [obrt], na sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optužene JH i oštećenog trgovačkog društva ..., [obrt], [adresa]., 21000 Split kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanim presudom optužena JH proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - iz članka 215. stavka 1. i 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv okoliša – uništavanjem zaštićenih dijelova prirode – iz članka 200. stavka 1. i 3. KZ/11 sve u svezi članka 51. KZ/11, činjenično pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 215. stavka 3. KZ/11 optuženoj JH utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 200. stavka 3. KZ/11 utvrđena joj je kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optužena JH osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci te joj je primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđena neće biti izvršena ako u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje: ZKP) oštećena [adresa] , Dubrovnik, [adresa], [osobni identifikacijski broj] je sa imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP optuženoj je naloženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku ... Zagreb, [adresa], [osobni identifikacijski broj], iznos 195,85 € sa zakonskim zateznim kamatama u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.
1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP optuženoj je naloženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku [obrt] Dubrovačko-neretvanske županije, [adresa], Dubrovnik, [osobni identifikacijski broj] iznos 594,74 € u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/ optuženoj JH je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 50,00 eura (pedeset eura) uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj: 6084-50555-507212024 u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena JH po braniteljici Sandri Wagner, odvjetnici iz Metkovića, a kao žalbene osnove navodi da se žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, te sadržajno i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženicu oslobodi optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno.
2.1. Žalbu je podnijelo i oštećeno trgovačko društvo ..., [obrt], [adresa]., 21000 Split, a žali se zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i predlaže u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu ili presudu preinačiti na način da se oštećeniku u cijelosti dosudi imovinskopravni zahtjev.
2.2. Odgovor na žabu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optužene JH odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
3. Žalbe optužene JH i oštećenog trgovačkog društva ..., [obrt], [adresa]., 21000 Split nisu osnovane.
4. Optuženica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali tu žalbenu osnovu u žalbi ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da analizira i ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke iz čega proizlazi da se u stvari žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a takvom svojom analizom i ocjenom provedenih dokaza optuženica nije s uspjehom osporila pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. U bitnome, optuženica citira odredbu članka 10. Zakona o zaštiti od požara koja između ostalog propisuje da su vlasnici nekretnina dužni osigurati provedbu mjera propisanih tim Zakonom, drugim propisima, aktima i odlukama iz zaštite od požara i poduzimati mjere za smanjenje opasnosti od nastanka i širenja požara i navodi da je poduzela sve mjere za sprečavanje nastanka požara. Ističe da je dobila suglasnost vatrogasne službe za paljenje granja i korova, ona i suprug su nosili motornu pumpu i crijeva, prije poduzimanja paljenja polili su okolno zemljište, međutim, nakon paljenja granja i korova vremenske prilike su se naglo pogoršale na način da je vjetar promijenio smjer i brzinu, a kako to proizlazi iz dobivenih podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda, pa je vatra izmakla kontroli i buknuo je požar. Iz svega navedenog smatra da je do požara došlo uslijed više sile (iznenadni jaki vjetar), požar nije mogla spriječiti, a poduzela je sve u smislu naprijed citirane odredbe Zakona.
4.1. Kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud uzrok nastanka požara i odgovornost za taj požar je u poduzetoj radnji optuženice koja je zapalila biljni otpad olako smatrajući da do požara neće doći čime je postupila protivno članku 8. stavku 1. Zakona o zaštiti od požara (NN 92/10) koja, između ostalog, propisuje da je svaka fizička osoba dužna djelovati na način kojim se ne može izazvati požar. To konkretno znači da optuženici nije zabranjeno paljenje biljnog otpada, međutim, ako to učini i ta njena radnja dovede do nastanka požara za to je i odgovorna bez obzira je li prethodno dobila suglasnost za paljenje i je li polijevala zemljište i imala opremu za tu radnju. Očito je da sve radnje koje je poduzela nisu bile dostatne da do požara ne dođe, a okolnost koju ističe da iz dobivenih podataka Državnog hidrometeorološkog zavoda proizlazi da je vjetar promijenio smjer i pojačao ne ekskulpira optuženicu kaznene odgovornosti jer prije svega treba imati na umu da je očito da je u vrijeme kada je izvršila paljenje biljnog otpada vjetar puhao, čega je bila svjesna, ali je olako smatrala da do požara neće doći, a također je mogla i očekivati promjene jačine i smjera vjetra jer se ne radi o nesvakidašnjim/neuobičajenim okolnostima. Kako optuženica ne osporava veličinu i područje zahvaćenog požarišta, onda u je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivom zbog počinjenja inkriminiranih joj kaznenih djela. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, te optuženice detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi sa drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženice u tom dijelu nije osnovana.
4.2. Optuženica kao žalbene osnove navodi da se žali zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim, sadržajno te žalbene osnove ne obrazlaže. Imajući na umu odredbu članka 478. ZKP ovaj drugostupanjski sud je razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženici za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. i 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 200. stavka 1. i 3. KZ/11 utvrdio joj je kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci te ju je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci i potom joj je izrekao uvjetnu osudu uz vrijeme provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Prvostupanjski sud je ispravno optuženicu, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP obvezao na naknadu paušalne svote u iznosu 50,00 (pedeset) eura koja je primjerena duljini trajanja i složenosti postupka.
4.3. Nije u pravu niti oštećenik kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, u bitnome, navodeći da je dostavio vlastiti izračun, prema važećim propisima, koje je također dostavio, za štetu koja je prouzročena na drvnim proizvodima i vrijednosti izgubljenih općekorisnih funkcija šuma. Prije svega treba istaknuti da za odluku o imovinskopravnom zahtjevu u ovom postupku nije od značaja što je po, kako to tvrdi oštećenik, istim izračunima u parničnom postupku između drugih stranaka donijeta presuda jer se u prvom redu radi, kako to proizlazi iz te odluke, o presudi zbog ogluhe u kojoj činjenice nisu provjeravanje u kontradiktornom postupku i radi se o postupku između drugih stranaka. Nadalje, kako se radi o izračunu oštećenika u odnosu na koji nisu izvođeni dokazi niti su ti izračuni u postupku provjeravani jer šteta u izračunu koju potražuje oštećenik (39.664,29 eura) nije niti navedena u činjeničnom opisu, onda je pravilno prvostupanjski sud oštećenika sa imovinskopravnim zahtjevom u djelu kojim potražuje iznos za štetu na drvnim proizvodima i vrijednosti izgubljenih općekorisnih funkcija šume uputio u parnicu jer bi se provođenjem dokaza u tu svrhu dodatno produljilo trajanje kaznenog postupka. Slijedom navedenog žalba oštećenika nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 7. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
