Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-65/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PČ, zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom – iz članka 271. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih sve u svezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj: K- 410/20 od 3. studenog 2025. podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru, na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-350/2020-2 od 21. listopada 2020. i nakon održane rasprave, na temelju članka 453. točka 3. ZKP, oslobodio je optužbe optuženog PČ da bi počinio dva kaznena djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom – iz članka 271. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11, činjenično pobliže opisana u izreci presude. Istom presudom, na temelju članka 452. točka 6. ZKP, protiv optuženog PČ odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – iz članka 146. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećena ZČ upućena je da eventualno postavljeni imovinskopravni zahtjev zajedno sa zakonskim zateznim kamatama može potraživati u parnici.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude, u odnosu na oslobađajući dio presude, žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
4. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP koju povredu obrazlaže na način da ističe da prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke ne navodi koji zaključak je izveo iz pojedinog provedenog dokaza iz čega proizlazi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U bitnome treba istaknuti da iz razloga presude proizlazi da prvostupanjski sud analizira i ocjenjuje provedene dokaze ne prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz oštećenice, dok je iskaz optuženika prihvatio kao vjerodostojan, a kako pročitane isprave nisu osporavane sud smatra da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, tako da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, međutim, druga je stvar što se državni odvjetnik ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu ocjene provedenih dokaza, a u tom dijelu, kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba državnog odvjetnika je osnovana. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje nevjerodostojnim iskaz oštećenice iz razloga jer nije točno iskazivala u dijelu kada je navela koliko često je odlazila u banku i iz razloga jer smatra da je oštećenica samu sebe fotografirala mobitelom u svrhu zaključenja ugovora o potrošačkom kreditu, iako oštećenica tvrdi drugačije. Optuženik, u bitnome, navodi da on nije podizao novce s tekućeg računa majke/oštećenice i nije upotrebljavao njezine kreditne kartice, a jedino joj je pozajmio mobitel da se fotografira kako bi mogla preko interneta zaključiti kredit. Oštećenica navodi da o zaključenom kreditu na njezino ime nije imala nikakvih saznanja sve dok nije dobila pisanu obavijest o dugovanju prema tvrtki „Swea Ekonomi“ čije predstavnike je telefonski kontaktirala da sazna o čemu se radi i tada je saznala da ta tvrtka otkupljuje dugove i da se radi o kreditu dobivenom na njezino ime kod „Ferratum banke“. Također je istaknula da se optuženik neovlašteno koristio njezinim karticama, a PIN brojeve je znao jer je tijekom 2017. godine bila bolesna i tada mu je dala kartice kako bi kupovao kućne potrepštine. Nema internet, ne služi se računalom, a nije niti znala da u banci ima e-mail adresu koju je dobila kada je u „Erste banci“ dizala prvi kredit 2011. godine, pa ne zna niti pristupne lozinke. Kredite nikada nije dizala niti u jednoj drugoj banci.
4.1. Iz ovakvih utvrđenja, barem za sada, proizlazi da oštećenica nije informatički dovoljno osposobljena da bi sama mogla realizirati kredit, činjenično opisan pod točkom 2. izreke presude. To uostalom proizlazi i iz iskaza optuženika koji tvrdi da joj je on pomogao u izradi e-mail adrese. Također treba imati na umu da je u dijelu, kada oštećenica tvrdi da se nije koristila internetom, njezin iskaz potvrđen i iskazom optuženika koji tvrdi da je njegova majka imala stari mobitel pa se poslužila njegovim mobitelom. Ako se ima na umu da je navedeni ugovor sklopljen 2019. godine, onda je za informatički pismenu osobu, koja se služi internetom za komunikaciju s bankom i koja je zaposlena, dakle ostvaruje prihod, nelogično i neživotno da ima mobitel bez kamere i da se mora služiti tuđim mobitelom. Također treba imati na umu da je e-mail adresa za korištenje Diners kartice, za dostavu računa i [adresa elektroničke pošte], dakle kako se opravdano može zaključiti, glasi na optuženika, što također upućuje na neživotnost ako se radi o osobi koja se služi internetom, odnosno e-mailom. Uz navedeno treba istaknuti da oštećenica tvrdi da je kod „Erste banke“ imala otvorenu e-mail adresu pa ako je to točno i da se oštećenica služila u komunikaciji tom adresom, onda za podizanje novog kredita, bez obzira što se radi o drugoj banci, nije imala razloga generirati novu e-mali adresu i to kako proizlazi s imenom optuženika. Sve navedeno, barem za sada, upućuje na zaključak, a kako to oštećenica i tvrdi da je sve navedene radnje poduzeo upravo optuženik, koji u jednom dijelu to niti ne osporava. Nadalje, iz iskaza oštećenice proizlazi da je ona već prethodno u „Erste banci“ podizala kredite pa i pod pretpostavkom da je sada kredit podigla u drugoj banci postavlja se pitanje iz kojeg razloga bi baš sada optuženika neosnovano teretila da se neovlašteno koristio njezinim kraticama i da je u njezino ime, neovlašteno, ugovorio putem interneta potrošački kredit. Okolnosti koje navodi prvostupanjski sud, a za koje smatra da ukazuju na nevjerodostojnost iskaza oštećenice, imajući na umu sve naprijed navedeno, barem za sada, nisu takvog značaja da bi ukazivale nevjerodostojnost njezinog iskaza, slijedom čega je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
4.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavku 5. ZKP vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke, te će s više pažnje i kritičnosti ocijeniti sve provedene dokaze.
4.3. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 483. stavka 1. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 7. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
