Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-731/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednika vijeća te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CT, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-99/2017-76 od 12. lipnja 2025. podnio optuženi CT, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CT kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Slavonskom Brodu, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-99/2017-4 od 3. svibnja 2017. i nakon održane rasprave proglasio je krivim optuženog CT zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara– iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično pobliže opisano u izreci presude te ga je, na temelju istog zakonskog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i primjenom članka 56. KZ/11 izrekao mu je uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 naloženo je optuženiku izvršiti i posebnu obvezu i to na ime naknade štete prouzročene počinjenjem kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 i isplatiti oštećenom OT iznos 6.636,14 eura u roku 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ju teško ili uporno krši.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP naloženo je optuženom CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti oštećenom OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.636,14 eura, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP naloženo je optuženom CT naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos 200,00 eura uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE:

NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: ... opis plaćanja: paušal u predmetu K-99/2017 u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude te nagradu opunomoćenice oštećenika Jelene Demetrović, odvjetnice u Slavonskom Brodu, u visini koja će biti određena naknadno, kada se pribave podaci o visini troškova opunomoćenice oštećenika.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženi CT je djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP koji se odnose na troškove provedenog prometnog vještačenja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi CT po branitelju Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženog CT odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

2.2. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

3. Žalba optuženog CT nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali te žalbene osnove u žalbi ne obrazlaže već iz sadržaja žalbe proizlazi da analizira i ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima svoje odluke iz čega proizlazi da se u stvari žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a takvom svojom analizom i ocjenom provedenih dokaza optuženik nije s uspjehom osporio pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Naime, u bitnome, optuženik u žalbi analizira kupoprodaju stana koji je oštećenik kupio od supruge optuženika te smatra da se nije radilo o realnoj vrijednosti kupoprodajne cijene, zatim navodi da se bavio uvozom automobila i da je bio u poslovnom odnosu s oštećenikom kojem je ostao dužan novac, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da cijena automobila koja je navedena u ugovoru nije realna, odnosno da je znatno niža iz čega sve po mišljenju optuženika proizlazi da je navedeni ugovor o kupoprodaji automobila zaključen samo kao osiguranje potraživanja oštećenika. Zaključno ističe da se između njega i oštećenika radi o neriješenim građanskopravnim odnosima. Oštećenik u bitnome navodi da se s optuženikom, kojeg poznaje dugi niz godina, nekoliko puta vozio u inkriminiranom automobilu te da mu je kupoprodajna cijena o kojoj su razgovarali bila povoljna, zaključili su ugovor o kupoprodaji i optuženiku je isplatio dogovorenu cijenu u iznosu 50.000,00 kuna, a s obzirom je automobil imao njemačke registarske oznake dogovorio je s optuženikom da će optuženik otići u Njemačku odjaviti automobil i potom mu ga predati. U više navrata je tražio optuženika da mu preda automobil, a optuženik mu je govorio da će to učiniti vrlo brzo, međutim, automobil mu nije predao niti mu je vratio preuzeti iznos novca.

4.1. Prije svega treba navesti da pravni posao koji se proveo između oštećenika i supruge optuženika u svezi kupoprodaje stana za odluku o inkriminiranom događaju nije od značaja, što potvrđuje i supruga optuženika svjedokinja HT, oštećenik, a i optuženik koji navodi da je inkriminirani ugovor zaključen kao osiguranje potraživanja oštećenika za ranije pozajmljivanje novca. Ispitani svjedoci MT i ČT o inkriminiranom događaju, a i o međusobnom odnosu optuženika i oštećenika, nemaju neposrednih saznanja već samo po njihovom pričanju pa tako svjedok MT ističe da mu je oštećenik rekao da je od optuženika kupio inkriminirani automobil. Optuženik treba imati na umu da iz kupoprodajnog ugovora jasno proizlazi da je na ime kupoprodajne cijene preuzeo 50.000,00 kuna što ne bi potvrdio svojim potpisom da novac nije preuzeo jer je nelogično i neživotno da potvrđuje primitak novca, dakle dug prema oštećeniku, a bez preuzimanja novca, s time što ne osporava da oštećeniku automobil, koji je predmet kupoprodaje, nije predao. Kako kontrolni dokaz predaje novca oštećenik ističe da je isti dan kada je zaključen kupoprodajni ugovor na bankomatu podigao 5.000,00 kuna jer nije imao cjelokupni iznos kupoprodajne cijene, a što proizlazi iz prometa po tekućem računu njegove supruge PT. Da je doista postojao dug optuženika prema oštećeniku, za što ne postoji niti jedan materijalni dokaz, onda nije bilo nikakvog razloga da se zaključuje inkriminirani kupoprodajni ugovor već je optuženik kao osiguranje povrata duga mogao samo oštećeniku predati automobil do povrata duga ili je mogao, ovisno o visini duga, doista uz zaključenje kupoprodajnog ugovora prodati automobil oštećeniku uz kompenzaciju duga, a mogao je i samo sastaviti ispravu kojom potvrđuje da ima dug prema oštećeniku. Iz utvrđene dinamike događaja proizlazi, kao što je navedeno, da su optuženik i oštećenik zaključili kupoprodajni ugovor, da je optuženik novac preuzeo, a automobil, koji je predmet kupoprodaje, oštećeniku nije predao, a obvezao se, niti mu je vratio novac, pa je time i počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 za koje ga je prvostupanjski sud pravilno proglasio krivim. Optuženik treba imati na umu da svaki odnos u kojem postoji spor oko materijalnih/imovinskih pitanja između dvije fizičke osobe predstavlja i građanskopravni odnos, ali to ne isključuje kaznenu odgovornost optuženika. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

4.2. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, međutim, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, odnosno ne navodi razloge zašto smatra da kazna na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu, po svojoj vrsti i mjeri, nije primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo, pa je ovaj drugostupanjski sud, imajući na umu odredbu članka 478. ZKP, razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine uz vrijeme provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine, s time što je optuženiku na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 naloženo izvršiti i posebnu obvezu na način da na ime naknade štete prouzročene počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela isplati oštećeniku iznos 6.636,14 eura u roku 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak