REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-41/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ČB, [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika VILLA FAMILIJA d.o.o., Strožanačka cesta 12/b, Podstrana, kojeg zastupa punomoćnica Anita Juretić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ivančević i partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate iznosa od 3.285,83 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-450/2021-37 od 5. studenog 2025., 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-450/2021-37 od 5. studenog 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-450/2021-37 od 5. studenog 2025., ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina, poslovni broj Ovrv-156/17 od 7. prosinca 2017. kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 3.285,83 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 106,18 EUR (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.934,33 EUR (točka II. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava; iako je tužitelj naveo da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u točkama I. i II. izreke (odredba čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku). U bitnom je naveo da su zaključci prvostupanjskog suda o odlučnim razlozima pogrešni, neživotni i nelogični. Naime, iz dokaznog materijala proizlazi vrsta i vrijednost izvedenih radova (stavke i iznosi po računu). Nadalje, i sam vještak otklanja prigovore tuženika koji se odnose na nestručno izvedene radove, navodeći da evidentirane pukotine ili zadržavanje vode ili ispucane fuge mogu biti posljedica razloga koji nisu uvjetovani lošim izvođenjem radova ili da mogu nastati uslijed višegodišnjeg korištenja i/ili dr., te navodi da u manjem dijelu nije izvršena usluga postavljanja keramike, fugiranja, postavljanja cokula i silikoniranja, pri čemu u primjedbama tuženika nisu navedene neizvedene količine niti je to moguće razabrati u dostavljenim prilozima (fotografijama), radi čega nije moguće izračunati odnosno procijeniti vrijednost neizvedenih odnosno nedovršenih radova. Vještak uslijed izostanka vjerodostojnih mjerila (projektne dokumentacije, navoda samog tuženika glede površine ili dužine u odnosu na neizvedene stavke radova) ne može dati precizan odgovor glede količine i vrijednosti neizvedenih radova. No, to ne znači da sud nije mogao izvršiti slobodnu procjenu i doći do primjenjivih rezultata koji bi udovoljavali načelu utvrđenja materijalne istine uz istodobno ispunjenje načela pravičnosti. Naime, u spisu postoji dokumentacija dostatna za utvrđenje ključnih činjenica i zaključaka metodom slobodne ocjene dokaza. Iz same prirode ugovorenog posla, sasvim je jasno da je riječ o završnim minornim radovima, koji su svakako bitni, ali sadržajno i vrijednosno zanemarivi s obzirom na ukupan opseg ugovorenog posla koji proizlazi iz računa tužitelja. Prvostupanjski sud je mogao i trebao, čak i ako zanemari odgovor na pitanje da li je tužitelj propustio izvesti navedene radove zbog osobno skrivljenih razloga ili zbog toga što mu je tuženik u više navrata onemogućio izvedbu tih radova, slobodno ocijeniti raspoložive dokaze te donijeti odluku kojom se zahtjev tužitelja prihvaća u cijelosti jer su prigovori minorni i zanemarivi ili eventualno odluku kojom se zahtjev tužitelja prihvaća u pretežitom dijelu odnosno odbija u dijelu od nekoliko desetaka eura. Predložio je uvažiti žalbu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) i 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Donošenjem pobijane presude nije učinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP -a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP -a pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi ostvarenja novčanog potraživanja s osnove izvedenih radova postavljanja keramike, cokula, skala kamena, mozaika, hidroizolacije, hidroizolacijske trake, ravnanje podova i silikon prema računu broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08: dalje: ZOO), da je tužitelj izvodio radove rekonstrukcije objekta tuženika (postavljanja keramike, cokula, skala kamena, mozaika, hidroizolacije, hidroizolacijske trake, ravnanje podova i silikon), te da je za te radove tužitelj tuženiku ispostavio račun broj 8/1/1 od 20. srpnja 2016. na iznos od 7.167,59 EUR. Tuženik je po tom računu tužitelju izvršio uplatu iznosa od 3.881,77 EUR osporavajući da bi tužitelj izveo sve ugovorene radove, pa stoga tužitelj u ovome postupku potražuje preostali iznos od 3.285,83 EUR. Nadalje, prvostupanjski sud je, ocjenjujući dokaze u spisu, osobito nalaz i mišljenje građevinskog vještaka LB, utvrdio da s obzirom na protek vremena nije moguće utvrditi nedostatke izvedenih radova, ali je utvrđeno da dio radova nije izveden, odnosno da tužitelj nije u cijelosti izveo radove postavljanja keramike, cokula i silikoniranja, te da nije bilo moguće procijeniti vrijednost neizvedenih radova. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj svim predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao da je izvršio radove u količini za koju traži isplatu, niti je dokazao vrijednost izvedenih radova, odnosno za koji iznos je potrebno umanjiti njegovo potraživanje. S druge strane, tuženik je dokazao da tužitelj nije odradio sve ugovorene radove, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Takvu ocjenu dokaza i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud.

10. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu, da je tužitelj izvršio (dio) ugovorenih radova, ispostavio račun broj na iznos od 7.167,59 EUR, i da je tuženik po tom računu izvršio isplatu iznosa od 3.881,77 EUR, dok je za preostali, ovdje utuženi iznos, osporavao tužiteljevo potraživanje ističući da ugovoreni radovi nisu u cijelosti izvršeni.

11. Radi utvrđenja odlučnih činjenica prvostupanjski sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku LB koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da s obzirom na protek vremena i nedostatak podataka nastanka oštećenja i nastanka fotografija nije moguće utvrditi određene nedostatke kao što je nagib poda u kuhinji, nepravilan pad dijela terase, kvalitetu izvedenog silikoniranja. Vještak je istaknuo da je na fotografiji dijelova saune uočeno da nisu zapunjene, ni silikonirane fuge, da nije dovršena ugradba keramičkih pločica i cokula, odnosno da nije izveden dio radova. Vještak je zaključio da u nedostatku osiguranja dokaza tijekom izvedbe predmetnih radova, odnosno nakon uočenih nedostataka u garantnom roku da nije moguće utvrditi kvalitetu izvedenih radova. Naveo je da tužitelj nije u cijelosti izveo usluge postavljanja keramike, cokula i silikoniranja, te da nije moguće izračunati niti procijeniti vrijednost izvedenih, odnosno nedovršenih radova. S obzirom na tužiteljeve primjedbe na takav nalaz i mišljenje vještaka, vještak je na ročištu održanom 26. svibnja 2025. dao dodatno očitovanje pri čemu je naveo da u odnosu na neizvedene radove postavljanja cokula, njihovu vrijednost nije moguće procijeniti zbog nedostataka količina u dokumentaciji spisa, te da kvalitetu izvedenih radova nije moguće utvrditi s obzirom na protek vremena izvedbe i vrijeme uporabe objekta, odnosno s obzirom na starost i dotrajalost.

12. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je izradila stručna osoba, logično i obrazloženo u skladu s pravilima struke, a iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove, te da nije bilo moguće utvrditi vrijednost izvedenih odnosno neizvedenih radova. S druge strane, tužitelj nije predložio daljnje dokaze na okolnost utvrđenja vrijednosti izvedenih radova, dok je tuženik određeno osporio utuženo potraživanje (list 86. spisa), i dokazao da nisu izvedeni svi radovi. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao vrijednost izvedenih radova, odnosno za koje radove i u kojoj visini opravdano potražuje naknadu, to je prvostupanjski sud pravilno primjenom pravila o teretu dokaza ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

13. Neosnovano tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je obrazložio koje činjenice je utvrdio i na temelju kojih dokaza, a pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije ovlašten ispitivati u sporovima male vrijednosti. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (odredbu čl. 590. ZOO-a) i odbio tužbeni zahtjev budući da iz postupka ne proizlazi da je tužitelj u cijelosti izvršio ugovorne obveze niti proizlazi vrijednost izvršenih radova.

14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točkama I. i II. izreke.

Zagreb, 7. travnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać