REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2897/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Klesarstvo Lucić d.o.o., OIB 44651918372, Samobor, Hrastina, Tomislavova 6, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perša, odvjetnik iz Zagreba, Tkalčićeva 6, protiv tuženika Klesarstvo Sablić d.o.o., OIB 76391531894, Klinča Selo, Kolodvorska 46, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik iz Jastrebarskog, Augusta Šenoe 2A/a, radi isplate 5.888,91 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1753/2021 od 7. lipnja 2024., 7. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1753/2021 od 7. lipnja 2024. u točkama I., III. i V. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1753/2021 od 7. lipnja 2024. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora, poslovni broj Ovrv-50/2020 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.888,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. ožujka 2020. do isplate i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka od 297,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 19. listopada 2020. do isplate (točka I. izreke), ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka od 4,98 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.042,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2024. do isplate (točka III. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova paničnog postupka od 2.182,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (točka IV. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka V. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u skladu s računom 168-1-1 prodao tuženiku i izrezao kamen Africa nero Impala debljine 3 cm, 5 cm i 8 cm te ga isporučio tuženiku.
2.1. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zbog čega je prihvatio iskaze pojedinih svjedoka, kao i iskazima kojih svjedoka nije povjerovao i za to dao razloge.
2.2. Tuženikov prigovor da je u ovom predmetu tužitelj utužio dug koji je otac zastupnika tuženika po zakonu imao prema tužitelju prvostupanjski sud je otklonio uz obrazloženje da je njegov obrt odjavljen prije više od 20 godina i nije logično da bi se tužitelj sada pokušao za taj dug naplatiti od tuženika.
3. Protiv te presude u točkama I., III. i V. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 355,34 EUR.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da se radi o insceniranom postupku na temelju fiktivnog računa za uslugu koja nikada nije pružena i nije životno logično ni uvjerljivo da baš svi svjedoci i zastupnica tužitelja po zakonu daju identičan iskaz u sadržaju i formi. Ističe da je svjedok H rekao da je dao iskaz kod javnog bilježnika, iako je pisani iskaz privatna isprava na kojoj je samo ovjeren potpis, kao i da je njegov iskaz u suprotnosti s računom jer je iskazao da se radilo o pločama, a ne o kamenu rezanom na debljinu od 3, 5 i 8 cm.
4.1. Tuženik smatra da mu je onemogućeno raspravljanje jer nije mogao postavljati pitanja svjedocima, posebno HJ, kao i da je obrazloženje proturječno samo sebi te da se prvostupanjski sud poziva na pravilo o teretu dokazivanja, dok s druge strane odbija provesti dokaz saslušanjem svjedoka koje je tuženik predložio. Tuženik osporava i dokaznu snagu elektroničke pošte od iz koje ne proizlazi da je e-mail poruka poslana s računom, dok privitak s naznakom „sablić.pdf“ nije dokaz o slanju elektroničke pošte s računom.
4.2. Tuženik osporava i dosuđeni trošak navodeći da sastav podnesaka 7. svibnja 2021., 24. svibnja 2021., 30. lipnja 2021. 6. listopada 2021., 4. studenoga 2021. i 28. listopada 2022. nisu bili potrebni za vođenje parnice. Ističe da ročište 5. listopada 2022. nije ni održano zbog tehničkih smetnji na strani tužitelja. Također, navodi da trošak sudske pristojbe na presudu nije postavljen određeno u visini.
5. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj koji predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i dosudi tužitelju naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 250,00 EUR. U odgovoru na žalbu u bitnome navodi da i sam tuženik ukazuje da svjedoci koje tuženik predlaže saslušati nisu bili prisutni prilikom kontakta zastupnice po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika oko predmetnog posla te je sud ispravno obrazložio zbog čega se ti svjedoci neće saslušavati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata 5.888,91 EUR (44.370,00 kn ) na temelju računa broj 168-1-1 od 12. ožujka 2020. za robu (kamen rezan po mjeri).
9. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka. Ovaj sud nije utvrdio da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, a obrazloženje presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude su jasni i nisu međusobno proturječni, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se pravilnost i zakonitost presude može ispitati.
10. Suprotno žalbenim navodima, iskaz saslušanog svjedoka da se radilo o pločama (umjesto o kamenu rezanom na debljinu 3, 5 i 8 cm) i kojim navodi da je dao iskaz kod javnog bilježnika, a kod javnog bilježnika je samo ovjeren potpis, prema shvaćanju ovog suda ne dovodi automatizmom u sumnju vjerodostojnost iskaza. Radi se o manjim odstupanjima u iskazu koja ne mijenjaju u značajnoj mjeri njegov sadržaj.
11. Prvostupanjski sud je neposredno saslušao stranke i svjedoka i na temelju svojih neposrednih čulnih zapažanja ocijenio prirodu i sadržaj njihovih proturječnih iskaza, o čemu je u obrazloženju iznio valjane razloge. Zbog prirode neposredno izvedenih dokaza, sud koji ih izvodi može ih najbolje i ocijeniti.
12. Utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik naručio i preuzeo predmetnu robu nije u suprotnosti s ispravama privijenim spisu osobito utuženom računu na kojem je otisnut tuženikov pečat i e-mail poruci od 26. ožujka 2020. s privijenim pdf dokumentom.
13. Isto tako, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
14. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio (članak 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku) kako neće izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka koji nisu bili prisutni prilikom kontakata zastupnice po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika oko predmetnog posla, dakle, o čemu nemaju neposrednih saznanja. Stoga neosnovano tuženik ističe da mu je odbijanjem dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka onemogućeno raspravljanje pred sudom.
15. Na utvrđenu činjenicu da je tužitelj izrezao i isporučio tuženiku predmetnu robu, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) prihvatio tužbeni zahtjev i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu pod točkom I. izreke pobijane presude.
16. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju naknadu troška za sastav (ostalih) podneska od 7. svibnja 2021. i 30. lipnja 2021. po Tbr. 8. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.), kao i sastav podneska od 24. svibnja 2021. kojim se tužitelj očituje na navode prigovora protiv rješenja o ovrsi po Tbr. 8. t. 1. Tarife te trošak zastupanja na ročištu 5. listopada 2022. koje je započeto, pa odgođeno (po Tbr. 9. t. 5. Tarife).
17. Obrazloženim podnescima od 6. listopada 2021., 4. studenog 2021. i 28. listopada 2022. tužitelj se očitovao na tuženikove podneske (za sastav kojih podnesaka je i sam tuženik zatražio naknadu troška po punoj tarifi) te je trošak sastava tih podnesaka ispravno utvrđen u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife.
18. Neosnovan je i žalbeni navod da tužitelj nije određeno postavio zahtjev za naknadu sudske pristojbe, budući da je troškovnikom (str. 286. spisa) tužitelj zatražio određeni novčani iznos ovog troška.
19. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 7. travnja 2026.
Sudac
Davor Pustijanac
