Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1774/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vjekoslavu Rimcu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-261/2023- 20 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga suda u Vinkovcima poslovni broj P-261/2023-20 od 23. srpnja 2025. u točkama I., II. i III. izreke u cijelosti te u točki V. izreke djelomično za tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.085,00 eur sa zateznom kamatom.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točki V. izreke za tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.085,00 eur sa zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 465,00 eur sa zateznom kamatom (preko iznosa od 1.085,00 eur do iznosa od 1.550,00 eur).

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže navedeno kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba članak 7. istog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti iznos od 1.676,20 eur s naslova preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku kao u izreci presude.

4. Točkom IV. izreke odbijen je restitucijski zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 482,26 eur sa zateznom kamatom.

5. Točkom V. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 eur sa zateznom kamatom.

6. Protiv te presude u točkama I., II., III. i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva tužitelja, te istog obveže na naknadu parničnog troška, uvećanog za žalbeni trošak koji nije popisao ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom dijela odredbe članka 2. ugovora o kreditu zaključenog 6. ožujka 2006. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, zahtjev za utvrđenje ništetnom dijela odredbe članka 7. istog ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF te restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 1.676,20 eur sa zateznom kamatom.

10. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u točki IV. izreke kojom je odbijen restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 482,26 eur sa zateznom kamatom postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tužitelja.

11. U ovom žalbenom postupku sporno je jesu li sporne ugovorne odredbe iz navedenog ugovora o kreditu ništetne, pripada li slijedom toga tužitelju pravo na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sporna je visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljevog novčanog potraživanja. Sporna je i odluka o naknadi parničnog troška.

12. Prvostupanjski sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu kao i ocjenom tužiteljevih navoda iz tužbe utvrdio da su stranke, tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 6. ožujka 2006. zaključili predmetni ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 18.883,24 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, da je kredit odobren radi kupnje novog vozila marke Pegueot, s time da iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi da je u članku 8. ugovora radi osiguranja naplate novčane tražbine tuženika kao kreditora ugovorena zabrana prijenosa prava vlasništva na osobnom vozilu marke Pegueot, tip 206 s podacima o broju šasije vozila koji je tužitelj kupio, da je člankom 2. istog ugovora ugovorena početna kamatna stopa od 5, 50% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a člankom 7. ugovora ugovorena valutna klauzula u CHF, uz rok otplate kredita od 84 mjeseca pri čemu nije sporno da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio.

13. Prvostupanjski sud je cijeneći citirane ugovorne odredbe, zatim navode tužitelja iz tužbe iz kojih u bitnom proizlazi da tužitelj navodi da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF pojedinačno nije pregovaralo, da mu službenici banke tuženika nisu pojasnili sadržaj tih ugovornih odredbi, te nadalje cijeneći pravne učinke presuda koje su donesene u kolektivnom sporu vođenom radi zaštite prava i interesa potrošača pri Trgovačkom sudu u Zagrebu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a u kojem sporu da je kao tužena stranka sudjelovao i tuženik, a sve u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a, prvostupanjski sud je kroz daljnju primjenu odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP) pritom cijeneći da tuženik ničim nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama pa je stoga zahtjeve tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula u CHF prihvatio kao osnovane.

14. Slijedom toga ocijenio je da tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio je visinu preplaćenog iznos zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 1.676,20 eur pa je taj novčani iznos dosudio tužitelju točkom III. izreke pobijane presude, dok je, zbog osnovanosti tuženikovog prigovora zastare, odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 482,26 eur zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Pritom je prvostupanjski sud, a u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF utvrdio da je tužba podnesena 1. lipnja 2023., da rok zastare od pet godina iz čl. 225. ZOO-a počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, od 14. lipnja 2018., slijedom čega je zaključio da tužiteljevo potraživanje preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nije u zastari.

16. Zbog tih razloga odlučio je kao u točkama I., II. i III. izreke. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužitelju priznao ukupan parnični trošak u iznos od 1.550,00 eur.

17. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

18. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima pobijana presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, razlozi presude zbog koje je sud prihvatio zahtjeve tužitelja su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

19. Žalbeni navodi tuženika o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nisu osnovani, pri čemu tuženik pogrešno u žalbi navodi da je prvostupanjski sud o osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi čl. 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu zaključivao samo i isključivo na temelju učinaka presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude.

20. Naime, prvostupanjski sud je u vezi spornih činjeničnih i pravnih pitanja imao u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu, sporne ugovorne odredbe je ocijenio kroz primjenu mjerodavnih odredbi ZZP-a čl. 81. st. 2. i čl. 84., kao i odredbu čl. 322. st. 1. i čl. 324. ZOO-a, koji u konkretnom slučaju također dolazi u primjenu te je pravilno zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

21. Pritom, tuženik neosnovano u žalbi ističe suprotno, odnosno da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, jer prema stanju u spisu, proizlazi da tuženik u odgovoru na tužbu te na pripremnom ročištu do njegova zaključenja nije predložio izvođenje bilo kojeg personalnog dokaza, primjerice saslušanjem njegovih djelatnika koji su sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora.

22. U takvim okolnostima, tuženik suprotno nije dokazao pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijeneći tužiteljeve navode iz tužbe, a pri čemu i ovaj sud smatra da bi tužitelj u slučaju da je proveden njegov dokaz saslušanjem kao stranke u postupku iskazivao identično kao u tužbi u odnosu na sporne činjenice, a to je da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno nije pregovaralo, da je tuženik unaprijed na tipskom obrascu pripremio ugovor o kreditu pri čemu da tužitelju ni na koji način nije objasnio što znači odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, što znači odredba o valutnoj klauzuli u CHF, da tužitelju nisu objašnjeni mogući rizici uzimanja kredita u CHF do kojih može dođi tijekom tako dugog razdoblja otplate kredita (84 mjeseca) prvostupanjski sud je pravilno kroz primjenu navedenih mjerodavnih odredbi ZZP-a zaključio da su sporne ugovorne odredbe ništetne, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu i pravne učinke presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, a u kojem postupku je kao tužena stranka sudjelovao i tuženik.

23. Zato žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na točku I. i II. izreke pobijane presude nisu osnovani.

24. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a. Visinu preplaćenog iznosa prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja pri čemu prema stanju u spisu tuženik pravilnosti matematičkog izračuna preplaćenog iznosa nije prigovarao, pa je stoga i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno prihvaćen kao osnovan pri čemu je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu u tijeku na svaki pojedini uplaćeni iznos pa do isplate, budući da se tuženik ima smatrati nesavjesnim stjecateljem.

25. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ustraje kod prigovora zastare u odnosu na restitucijski zahtjev tužitelja budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da rok zastare iznosi pet godina, da je tužba podnesena 1. lipnja 2023., da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF od 14. lipnja 2018., slijedom čega jasno proizlazi da tužiteljevo novčano potraživanje nije u zastari.

26. Što se, pak, tiče deklaratornih zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, ti zahtjevi ne zastarijevaju u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a.

27. Slijedom obrazloženog proizlazi da su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari, neosnovani.

28. Odlučujući o naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj s restitucijskim zahtjevom za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 482,26 eur odbijen, što znači da se radi o djelomičnom uspjehu stranaka u parnici pa za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a na što tuženik osnovano u žalbi ukazuje.

29. Uzimajući u obzir visinu tužbenog zahtjeva te uspjeh tužitelja u parnici proizlazi da tužiteljev uspjeh iznosi 71%. Ovdje treba imati u vidu da je tužitelj uspio i s deklaratornim zahtjevima za utvrđenje ništetnosti slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da ukupan uspjeh tužitelja u parnici iznosi 85%, tuženikov 15%, te kad se tužiteljev uspjeh umanji za tuženikov omjer uspjeha u parnici proizlazi da konačan uspjeh tužitelja u parnici iznosi 70% pa tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u tom omjeru.

30. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 eur (zajedno s PDV-om) te za troškove financijskog vještačenja iznos od 300,00 eur.

31. Razmjerno tužiteljevom uspjehu u parnici istome treba priznati parnični trošak u omjeru od 70% što iznosi 1.085,00 eur, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 465,00 eur trebalo odbiti kao neosnovan.

32. Stoga je, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. te čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pri čemu tuženiku žalbeni trošak nije dosuđen jer tuženik određeno trošak žalbe nije zatražio.

33. Prvostupanjska presuda u točki IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić