Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-190/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1012/2025-7 od 19. rujna 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika preinačuje se prvostupanjska presuda u pogledu odluke o kazni tako da se okrivljeni ĐS zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ za koje je tom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

II. U preostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1012/2025-7 od 19. rujna 2025. godine okrivljenik ZS je oglašen krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ okrivljeniku se zamjenjuje kazna zatvora radom za opće dobro tako da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1. 1. Na temelju čl. 68. st. 1. KZ okrivljenom ZS izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršavanja rada za opće dobro.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. i čl. 145. st. 2. ZKP okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, dok se oslobađa naknade troškova vještačenja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio Općinski kazneni državni odvjetnik u Zagrebu zbog odluke o kaznenoj sankciji, navodeći da je okrivljeniku potrebno izreći strožiju kaznu, odnosno bezuvjetnu kaznu zatvora kako bi se utjecalo na okrivljenika da prilagodi svoje ponašanje kojom bi se mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba je osnovana.

6. Prije svega treba reći kako je ovaj sud postupajući u smislu čl. 476. st. 1. ZKP ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti i pri tom nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

7. S pravom se državni odvjetnik žali zbog odluke o kaznenoj sankciji budući je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, te mu je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi. Izricanjem ovakve sankcije prvostupanjski sud je precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti koje se odnose na raniju osuđivanost ovog okrivljenika i to presudama Općinskog suda u Zagrebu broj K-2058/21 i Općinskog suda u Novom zagrebu K-1010/2023. godine. U oba slučaja pravomoćno je osuđen na uvjetne osude, a predmetno kazneno djelo počinio je za trajanja roka provjeravanja iz te dvije presude. Stoga ne postoji nikakav zakonski razlog za izricanje gotovo minimalne zatvorske kazne koja je propisana za kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje, a još manje za zamjenu te zatvorske kazne radom za opće dobro. Po mišljenju ovog suda takvom sankcijom se nikako neće moći ostvariti svrha kažnjavanja, propisana čl. 41. KZ te je stoga neophodno okrivljenika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora i to onu predloženu od strane Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

8. Naime, rad za opće dobro može se izreći samo u onim slučajevima kada se može očekivati da će se i bez izdržavanja kazne ostvariti svrha kažnjavanja. U pravilu je riječ o osobama koje uopće prije nisu bile osuđivane, ili koje nisu bile osuđivane dulje vrijeme prije osude za novo djelo, a u međuvremenu su se dulje vrijeme primjereno ponašale, pri čemu je ličnost samog počinitelja prvo polazište i temelj za uvjetnu osudu, koja ga mora potaknuti na angažiranje vlastitih snaga, kako bi ostao na razini zahtjeva društvenog poretka. Okrivljeni ĐS je recidivist, koji jednostavno ne prestaje sa činjenjem kaznenih djela, uvjetne osude kao mjere upozorenja zatvorskom kaznom očito nemaju na njega nikakvog utjecaja, tako da se osuda na rad za opće dobro u njegovom slučaju ne može opravdati s aspekta specijalne, ali ni generalne prevencije. Slijedom toga je preinačena oduka o kazni na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od predloženih 10 (deset) mjeseci, jer se samo izvršenjem izrečene kazne zatvora može očekivati postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbi čl. 486. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci i pobijanu presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni, dok je u preostalom dijelu trebalo pobijanu presudu potvrditi.

U Zadru, 7. travnja 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković