REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10261/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, sutkinje Nade Horvatović i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NO, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.), odlučujući o žalbi i nadopuni žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 6. studenog 2023., poslovni broj: 3. Pp 13599/2023-2, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 6. studenog 2023., poslovni broj: 3. Pp 13599/2023-2, okrivljeni NO je na temelju članka 160. stavka 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da se, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenik oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj s prijedlogom da se žalba prihvati. Tužitelj je podnio i dopunu žalbe. O oba podneska bit će odlučivano kao o jednoj žalbi.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da odluka prvostupanjskog suda pogrešna. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio optužbe smatrajući da djelo koje se okrivljeniku optužnim aktom stavlja na teret, na način kako je u istome opisano, nije prekršaj. Sud navodi kako smatra da iz dijela činjeničnog opisa koji navodi da su se okrivljenik i druga osoba mimoišli na makadamskom putu, prilikom čega je okrivljenik vikao, nije jasno radi li se uopće o javnom mjestu dostupnom većem broju građana odnosno da li se radi o neograničeno otvorenom javnom mjestu i da li se učinjena radnja reflektirala upravo na tom neograničenom javnom mjestu. Sud oslobađa okrivljenika optužbe uz objašnjenje da nedostaje konstitutivan element prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Takav stav prvostupanjskog suda nije osnovan. Makadamski put, za koji je nesporno da je mjesto počinjenja prekršaja, predstavlja realno javno mjesto, a što je vidljivo iz činjenice da je u činjeničnom opisu naznačeno kako su se na njemu „iz suprotnih smjerova kao vozači susreli ŠO i NO“. Nesporno je da je konkretan makadamski put (pa i druge javne ceste, ulice, putevi, parkovi i sl.) predstavlja neograničeno otvoreno mjesto koje je trajno dostupno neograničenom skupu osoba, na koje svaka osoba u bilo koje vrijeme ima mogućnost pristupa, te se prisutnost javnosti na takvom mjestu ne mora posebno dokazivati jer se ista podrazumijeva. Nadalje, stav suda da iz činjeničnog opisa nije razvidno da li bi se radnja prekršaja mogla reflektirati na neograničeno otvoreno javnom mjestu u konkretnom je slučaju bespredmetan. Naime, refleksija radnje (u ovom slučaju vike) na neograničeno otvoreno javno mjesto naznačuje se u optužnom prijedlogu u slučaju da je prekršaj počinjen na tzv. „fiktivnom javnom mjestu“ (kao što bi na primjer bilo dvorište kuće), a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj jer je jasno naznačen makadamski put kojim se kreću vozila i pješaci kao mjesto počinjenja prekršaja, pa samim time u činjeničnom supstratu nema potrebe da bude opisano da se posljedica reflektirala na neograničeno otvoreno javno mjesto jer sam put to i jest.
4.1. U odnosu na ostale žalbene osnove koje tužitelj naznačuje u uvodu žalbe i nadopune žalbe (pogrešna primjena materijalnog prava i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka) ističe se da se one svojim sadržajem svode na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koja žalbena osnova je iz gore navedenih razloga osnovana i uslijed koje je ovaj drugostupanjski sud i odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
5. Slijedom svega naprijed iznijetog, proizlazi da je žalba tužitelja osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti potrebne dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. travnja 2026.
Zapisničarka:
Nina Lukić, v.r.
Predsjednica vijeća:
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
