REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-146/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog FO, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. veljače 2025. broj K-155/2025, u javnoj sjednici održanoj 7. travnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženog FO, a u prisutnosti optuženikovog branitelja, odvjetnika Ivana Adžića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog FO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi FO je proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela krađe, iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), oštećenim suvlasnicima stambene zgrade na adresi u [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 400,00 eura te je optuženiku naloženo navedeni iznos uplatiti na broj računa stambene zgrade [broj bankovnog računa], u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i troška branitelja postavljenog na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi FO.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi FO je žalbu podnio putem branitelja Ivana Adžića, odvjetnika u Zagrebu, također zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći uvjetnu osudu s kraćim vremenom provjeravanja.

3. Optuženi FO je, putem istog branitelja, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi FO i njegov branitelj Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, sukladno zahtjevu u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovao optuženikov branitelj, odvjetnik Ivan Adžić, a nije pristupio državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi bio uredno obaviješten, kao ni optuženik, za kojeg u spis nije pristigla potvrda o dostavi obavijesti, a optuženikov branitelj je naveo kako je optuženik upoznat s danom i satom održavanja sjednice. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni, niti je u pravu optuženik kada se zalaže za izricanje uvjetne osude u kraćem vremenu provjeravanja.

7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku, uz iskazano žaljenje i kajanje, olakotnim cijenio njegovo priznanje kaznenog djela, kojim je ubrzao kazneni postupak i olakšao njegovo okončanje, činjenicu da je veći dio otuđenih predmeta vraćen, a optuženik je iskazao suglasnost s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom, a zatim i optuženikovo korektno držanje pred sudom te njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, dok je otegotnim ocijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost optuženika.

7.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio okolnost da se optuženik od 2011. do dana počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je sada osuđen nije javljao kao počinitelj kaznenih djela. Protivno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je ovu okolnost pravilno vrednovao, pravilno je dovodeći u vezu s optuženikovim priznanjem kaznenog djela, kao i s okolnošću vraćanja većeg dijela otuđenih predmeta i optuženikovom suglasnošću s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom. Ovim okolnostima je prvostupanjski sud dao pravilan značaj kada je zaključio da one u suštini predstavljaju potvrdu optuženikove samokritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o višestrukoj osuđivanosti optuženika, koju okolnost žalitelj pretjerano naglašava. Naime, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu znatan protek vremena od pravomoćnosti posljednje presude koja datira u ožujku 2011., kao i značaj razdoblja koje je proteklo do počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik sada osuđen, više od dvanaest godina. Pored toga, žalitelj neosnovano minorizira optuženikovo priznanje kaznenog djela, iskazano još prilikom prvog ispitivanja, koje evidentno predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka. Pri tomu, primjerena mjera strogosti adekvatno se reflektirala u duljini trajanja vremena provjeravanja, primjenom uvjetne osude, izrečenom u maksimalnom trajanju.

7.4. Isto tako, nije u pravu optuženik kada žalbom prigovara duljini trajanja vremena provjeravanja, smatrajući ga prestrogim. Ovaj žalitelj samo ponavlja pravilno vrednovane olakotne okolnosti, koje prvostupanjski sud nije podcijenio, paušalno navodeći kako bi svrha kažnjavanja bila ostvarena i manjim rokom kušnje.

7.5. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, uvjetovanjem iste na vrijeme pet godina. Ovakvom uvjetnom osudom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.6. Stoga, izricanje kazne zatvora bez njenog uvjetovanja za koje se zalaže državni odvjetnik i blaže kažnjavanje koje predlaže optuženik, nije osnovano.

8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec