REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-122/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MG, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog MG, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 15. siječnja 2025. broj K-240/2024-26, u javnoj sjednici održanoj 7. travnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženikovog branitelja, odvjetnika Krešimir Golubića, a u prisutnosti optuženog MG,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog MG kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, optuženi MG je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe, iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci.

1.1. Primjenom članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., na ime paušalne svote u iznosu 40,00 eura, u korist proračunskih sredstava, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, a oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelje po službenoj dužnosti.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi MG.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni.

2.2. Optuženi MG je podnio dvije žalbe, jednu putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika u Čakovcu, a drugu osobno, uz dopunu žalbe.

2.1. U žalbi koju je podnio putem branitelja, optuženik se žali zbog kazne, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu sankciju. U osobno podnesenoj žalbi, kao i u dopuni žalbe, optuženik se također žalbi zbog kazne, predlažući izricanje "djelomične kazne zatvora".

2.2. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženog MG.

3. Optuženi MG je, putem istog branitelja, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi MG i njegov branitelj Krešimir Golubić, odvjetnik u Čakovcu, sukladno zahtjevu u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovao optuženi MG putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaja), sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08. Kako sjednici nisu pristupili državni odvjetnik i branitelj optuženika, iako su prema potvrdama o obavljenim dostavama bili uredno obaviješteni, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni, niti je u pravu optuženik kada se zalaže za izricanje kazne zatvora u kraćem trajanju i njezinom zamjenom za rad za opće dobro, odnosno predlažući izricanje djelomične uvjetne osude.

7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku, uz iskazano žaljenje i kajanje, olakotnim cijenio njegovo priznanje kaznenog djela te očinstvo petero maloljetne djece, a otegotnim višestruku dosadašnju osuđivanost zbog istovjetnih kaznenih djela.

7.3. Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj optuženikovoj upornosti u činjenju kaznenih djela, odnosno dosadašnjoj osuđivanosti. Premda je točno da je optuženik do sada u pet navrata osuđen zbog počinjenih istovrsnih kaznenih djela, ovu okolnost žalitelj pretjerano naglašava. Naime, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao ovu okolnost, a s tim u vezi je neosnovano žaliteljevo pozivanje na dvije nepravomoćne presude kojima je optuženik proglašen krivim. Ovakvim prigovorom žalitelj zanemaruje presumpciju nedužnosti optuženika, proklamiranu kao načelo zajamčeno člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24.). Ove okolnosti je moguće razmatrati u okviru ocjene usklađenosti optuženikovog načina života sa zakonom, ali se one ne mogu uzimati u obzir kao otegotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo koje je u konkretnom slučaju počinjeno u veljači 2024. Protivno prigovorima ovog žalitelja, u izrečenu kaznu zatvora, uložena je dostatna mjera kritičnosti, u kojoj se očito nalazi i pravilno vrednovanje ukupnosti društvenih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Isto tako, ovaj žalitelj neosnovano omalovažava optuženikovo priznanje kaznenog djela, iskazano još prilikom prvog ispitivanja, koje evidentno predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka. Povrh svega, treba imati u vidu kako počinjenjem kaznenog djela nije nastala nikakva šteta, s obzirom na to da je ukradena stvar odmah vraćena oštećeniku.

7.4. Isto tako, nije u pravu optuženik kada žalbom prigovara strogosti kazne, smatrajući primjerenim izricanje blaže kazne, odnosno njezinu zamjenu radom za opće dobro, odnosno izricanje djelomične uvjetne osude. Ovaj žalitelj samo ponavlja pravilno vrednovane olakotne okolnosti, koje prvostupanjski sud nije podcijenio, a u potpunosti zanemaruje pravilno utvrđenu otegotnu okolnost, zbog koje optuženik ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem.

7.5. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci. Ovakvom kaznom, koja je primjerena svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.6. Stoga, neosnovan je stav državnog odvjetnika kako je optuženik osuđen na preblagu kaznu, kao što je neopravdano blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik.

8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec