REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-196/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠH, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ŠH, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 2025. broj K-7/2025, u javnoj sjednici održanoj 7. travnja 2026., u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženog ŠH i optuženikovog branitelja Vinka Gulišije,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe optuženog ŠH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora te se optuženom ŠH, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2024. do 3. ožujka 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu poslovnog broja K-894/2022 od 3. lipnja 2022. do 20. rujna 2022.
II. Odbija se žalba optuženog ŠH kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi ŠH je proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz članka 190. stavka 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11.
1.1. Optuženi ŠH je, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, u koju mu se, primjenom članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. listopada 2024. do 3. ožujka 2025. Primjenom članka 58. stavka 1. KZ/11., optuženiku je opozvana uvjetna osuda (pravilno bi bilo: "djelomična uvjetna osuda") izrečena mu presudom Općinskog suda u Splitu od 20. rujna 2022. broj K-894/2022, koja je pravomoćna 20. prosinca 2022., kojom je u uvjetnom dijelu osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, te su na temelju članka 53. stavka 1. u vezi s člankom 51. stavkom 1. KZ/11. te dvije kazne objedinjene pa je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i sedam mjeseci.
1.2. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. u vezi s člankom 79. KZ/11. optuženiku je trajno oduzeta droga konoplja sa sadržajem većim od 0,3 % tetrahidrokanabinola ukupne mase 280,54 grama i droga MDMA ukupne mase 111,55 grama, kao i digitalna vaga za precizno mjerenje, koji predmeti su optuženiku privremeno oduzeti prema potvrdi Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač, broj 0008784 (pravilno bi bilo: "00087485") od 16. listopada 2024.
1.3. Primjenom članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 787,67 eura, od čega iznos 587,67 eura predstavlja trošak toksikološkog vještačenja, a iznos 200,00 eura "sudski prosjek" (pravilno bi bilo: "paušalnu svotu").
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ŠH putem branitelja Vinka Gulišije, odvjetnika u Splitu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom optuženiku izreži blažu sankciju s adekvatnim rokom provjeravanja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi ŠH i njegov branitelj Vinko Gulišija, odvjetnik u Splitu, sukladno zahtjevu u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici nije prisustvovao nitko od stranaka, iako su državni odvjetnik i optuženikov branitel j, prema potvrdama o obavljenim dostavama, bili uredno obaviješteni, a optuženikov branitelj je u telefonskom razgovoru predložio sjednicu održati bez optuženika, navevši kako je optuženik obaviješten o sjednici. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u odsutnosti stranaka.
5. Žalba je neosnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.
6.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
6.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je optuženiku pravilno cijenio njegov doprinos utvrđenju činjeničnog stanja te korektno i suradljivo držanje tijekom postupka, kao što je pravilno otegotnim cijenio optuženikovu dosadašnju osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela te razmjerno veliku količinu droge i s tim u vezi stupanj povrede zaštićenog dobra i društveni značaj počinjenog kaznenog djela.
6.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. Prvostupanjski sud je pravilan značaj dao optuženikovom doprinosu ekonomičnosti kaznenog postupka, očito utemeljenom na optuženikovom priznanju krivnje zbog počinjenog kaznenog djela te iskazanom kajanju, čime je optuženik pokazao i korektan odnos prema sudu, što je sud prvog stupnja također cijenio. Pri tomu, žaliteljevo upiranje na stav optuženika da nikad više neće ponoviti slična djela predstavlja tek verbalizaciju navodnog obećanja njegovog budućeg primjerenog ponašanja, koje ni na koji način nije provjerljivo. To tim više kada se ima u vidu dosadašnja optuženikova osuđivanost, koju žalitelj neosnovano zanemaruje, a sud je pravilno uzeo u obzir da je optuženik tijekom 2017. i 2022. proglašen krivim zbog dvaju kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Ovakva upornost optuženika u protuzakonitom postupanju, počinjenjem istovrsnih kaznenih djela, upućuje ne samo na kontinuitet protupravnog postupanja optuženika, nego i na činjenicu da dosadašnje kazneno sankcioniranje uvjetnom i djelomičnom uvjetnom osudom nije utjecalo na optuženika da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Ovo ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem. To tim više kada se ima u vidu da je kazneno djelo zbog kojeg je sada proglašen krivim optuženik počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz djelomične uvjetne osude iz ranije presude. Isto tako, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno otegotnim vrednovao društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, izraženu kroz količinu i raznovrsnost droge koju je optuženik posjedovao radi daljnje prodaje, kojima se razmjerno nadmašuje kriminalna količina koja je uobičajeno svojstvena činjenju takvih kaznenih djela.
6.4. Napominje se žalitelju kako tvrdnjama o optuženiku kao konzumentu droge, koji je drogu držao i za osobne potrebe, zanemaruje da je optuženik na raspravi jasno izjavio kako se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Imajući u vidu ovakvo optuženikovo očitovanje i priznanje, žalitelj zanemaruje odredbu članka 464. stavka. 7. ZKP/08., iz koje proizlazi kako žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere i slično. U razlozima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna iznimka koju predviđa ova zakonska odredba.
6.5. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca. Optuženiku je pravilno opozvana djelomična uvjetna osuda iz ranije presude, te je opravdano optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i sedam mjeseci. Ovom jedinstvenom kaznom zatvora izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
6.6. Zato nije osnovano blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik.
7. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. točke 6. ZKP/08.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je u izrečenu kaznu zatvora optuženiku uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u ovom predmetu, ali je izricanjem jedinstvene kazne zatvora za djela u stjecaju, opozivom djelomične uvjetne osude (pogrešno je nazivajući "uvjetnom osudom") iz ranije presude poslovnog broja K - 894/2022, propustio uzeti u obzir da je optuženik i u tom ranijem postupku proveo u istražnom zatvoru od 3. lipnja 2022. do 20. rujna 2022. Pravilnom primjenom odredbe članka 54. KZ/11., optuženiku je bilo potrebno i ovo vrijeme uračunati u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.
7.2. Stoga je ovu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, iz članka 469. točke 6. ZKP/08., trebalo ukloniti ovom drugostupanjskom presudom te je pobijana presuda preinačena u odluci o uračunavanju ukupnog vremena koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.
10. Ovdje ujedno treba naglasiti kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom, prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, opozivom djelomične uvjetne osude iz ranije presude K-894/2022, iz te ranije presude uzeo kao utvrđen (samo) dio kazne koji je optuženiku uvjetovan primjenom djelomične uvjetne osude, umjesto (pravilno) cjelokupnu kaznu na koju je optuženik osuđen tom presudom. Naime, pojedinačni dijelovi "izvorne" kazne nisu kazna na koju je optuženik osuđen jer je presudom poslovnog broja K-894/2022 optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci (što predstavlja "izvornu" kaznu na koju je osuđen), a tek je naknadnom primjenom članka 57. KZ/11. ta kazna "razdijeljena" na bezuvjetni dio koji se izvršava u trajanju osam mjeseci i uvjetovani dio u trajanju jedne godine koji neće biti izvršen ako optuženik u vremenu provjeravanja dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je, pravilnom primjenom odredbi o opozivu djelomične osude i "objedinjavanjem" kazni, kao utvrđenu kaznu trebao uzeti kaznu na koju je optuženik (faktički) osuđen ranijom presudom (u trajanju jedne godine i osam mjeseci), a ne samo njen uvjetovani dio.
10.1. Međutim, opisani propust suda je moguće samo konstatirati. Naime, ova povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., do koje je došlo nepravilnom odlukom o jedinstvenoj kazni zatvora za djela u stjecaju, zbog nepravilnog uzimanja u obzir kazne zatvora koja se prilikom opoziva djelomične uvjetne osude smatra utvrđenom, počinjena je u korist optuženika. Takvu povredu nije moguću sanirati ovom drugostupanjskom presudom, s obzirom na to da je žalba podnesena samo u korist optuženika, a žalbena inicijativa državnog odvjetnika je izostala.
10.2. No, s tim u vezi, a u cilju buduće pravilne primjene odredbi KZ/11. o opozivu djelomične uvjetne osude, upućuje se prvostupanjski sud razmotriti zaključak broj 1. Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2018. broj Su- IVk-31/2018-17. U tom kontekstu, u daljnjem tijeku postupka izvršenja jedinstvene kazne zatvora, također će biti potrebno voditi računa o tomu je li i u kojem dijelu optuženik izdržao neuvjetovani dio kazne iz ranije pravomoćne presude kojom mu je bila izrečena djelomična uvjetna osuda.
Velika Gorica, 7. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
