REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1051/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pavić, odvjetnik iz OD Kallay i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Andree Jeromela Lučić i punomoćnika tuženika, 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/ Ispravlja se pogrešan upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretninama označenim kao zk.č.br. 2273/118 k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta stambena zgrada [adresa], ukupne površine 589 m2, upisanom kao etaža E-46 na posebnom dijelu koji se sastoji od stana na 3. katu, površine 40,26 čm te na etaži E-47, posebnom dijelu koji se sastoji od stana na 4. katu, površine 40,23 čm, oba neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, proveden temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-26144/21 od 2. travnja 2024., na način da se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove, u iznosu od 3.125,00 eur, za zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. travnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, za iznos od 1.375,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. travnja 2026. do isplate .

Obrazloženje

1./ Tužiteljica je 15. svibnja 2024. podnijela ovom sudu tužbu za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi. Navodi u, u bitnome, da je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora nadležni zemljišnoknjižni sud, prihvaćajući prigovor tuženika, pogrešno primijenio materijalno pravo i upisao tuženika kao vlasnika posebnih dijelova nekretnine (stanova upisanih kao etaže E-46 i E-47) pobliže navedenih u izreci presude, a koji se nalaze u stambenoj zgradi u [adresa]. Naime, predmetna zgrada da je izgrađena na zk.č.br. 2273/118 k. o. [katastarska općina] koja da je bila u zemljišnoj knjizi upisana kao općenarodna imovina, bez upisanog nositelja prava korištenja. Smatra da okolnost da je pravni prednik tuženika, Zavoda za stambenu izgradnju, bio investitor odnosno organizator izgradnje predmetne zgrade nema za posljedicu stjecanje prava vlasništva. Ovo stoga što da se ne može, na temelju izdane građevinske dozvole predniku tuženika za izgradnju predmetne zgrade, a potom i uporabne dozvole, zaključiti da bi isti imao pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja koje bi se pretvorilo u pravo vlasništva. Slijedom navedenog, smatra da u konkretnom slučaju stoga djeluje zakonska predmnijeva vlasništva za korist tužiteljice. Konačno, smatra da se građenjem pravo vlasništva nije moglo stjecati na nekretninama u društvenom vlasništvu. Nadalje, ukazuje da je na predmetnim stanovima postojalo stanarsko pravo, no da ih nositelji ovog prava nisu otkupili, stoga da je na ovim stanovima tužiteljica pravo vlasništva stekla na temelju odredba Zakona o upravljanju državnom i neprocijenjenom imovinom. Osporava da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću za korist tuženika na predmetnim nekretninama.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega prigovorio vrijednosti predmeta spora, smatrajući da ju je tužiteljica u tužbi suviše nisko naznačila (u iznosu od 13.272,28 eur). Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i tvrdi da je tuženikov prednik (Zavod za stambenu izgradnju) bio investitor izgradnje zgrade u kojoj se predmetni stanovi nalaze, da je na temelju izdane građevinske dozvole zgradu izgradio i ishodio uporabnu dozvolu. Stoga da je pravilno u zemljišnoknjižnom postupku povezivanja, povodom prigovora tuženika, izvršen upis prava vlasništva za korist tuženika jer da je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje predmnijeva vlasništva za korist tužiteljice. Nadalje, navodi da je, s obzirom da je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj zgradi utemeljen na odredbama Zakona o naknadi odbijen kao neosnovan, nedvojbeno da predmetna nekretnina nije bila predmetom oduzimanja i stoga da ne potpada pod režim predviđen Zakonom o naknadi. Konačno, tvrdi i da je prednik tuženika građenjem stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-26144/2021 od 2. travnja 2024. (list 4-7 spisa), prigovor tuženika na temelju kojeg je prethodno navedeno rješenje doneseno (list 8-9 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 22. ožujka 2021. (list 14-17 spisa), Ugovor o korištenju stana od 25. prosinca 1966. (list 18-25 spisa), Ugovor o korištenju stana od 9. studenog 1978. (list 26-37 spisa), dozvola za upotrebu od 2. kolovoza 1960. (list 37-39 spisa), građevinska dozvola od 15. travnja 1958- (list 40-41 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-30376/2011 od 1. ožujka 2021. (list 42-51 spisa) i zapisnik iz istog postupka od 26. veljače 2024. (list 96-100 spisa) odnosno od 24. siječnja 2014. (list 100-104 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 28. prosinca 2009. (list 76-80 spisa), dopis GSKG d.o.o. od 26. siječnja 2005. (list 104-105 spisa), sudska praksa (list 112-127 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5./ Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi na nekretninama pobliže opisanima u izreci presude, na način da se briše upis tuženika , proveden u zemljišnoknjižnom postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora povodom prigovora tuženika, i kao vlasnica predmetnih stanova da se upiše tužiteljica.

6./ Naime, u zemljišnoknjižnom postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 26144/2021 od 2. travnja 2024. (list 4—7 spisa), prihvaćen je prigovor ovdje tuženika te je isti uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina. U obrazloženju citiranog rješenja navedeno je, u bitnome, da je na temelju naknadno priložene isprave (građevinske dozvole od 15. travnja 1958. i dozvole za upotrebu od 2. kolovoza 1960.) utvrđeno da je investitor gradnje zgrade u kojoj se predmetni stanovi nalaze bio prednik tuženika (Zavod za stambenu izgradnju Grada) te da ova nekretnina, jer nije bila predmetom oduzimanja, ne potpada pod režim vezan uz povrat temeljem Zakona o naknadi. Stoga da nije bilo mjesta upisu prava vlasništva za korist tužiteljice, već je, u skladu s odredbom čl. 17. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ("Narodne novine" br. 121/13., 61/18., 63/19., dalje Pravilnik) kao vlasnika predmetnih stanova kao posebnih dijelova valjalo upisati tuženika. Tužiteljica je prethodno, rješenjem istog suda, poslovni broj Z-30376/2011 od 1. ožujka 2021. (list 42-51 spisa) upisana kao vlasnik ovih ranije neupisanih posebnih dijelova (E-46 i E-47) na temelju odredbe čl. 17. st. 5. citiranog Pravilnika, kojom je propisano da će, u postupku povezivanja, ako sud ne može utvrditi tko je osoba za koju se može smatrati da ima pravo vlasništva na posebnom dijelu, na temelju predmnijeve iz članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV), kao vlasnik upisati Republika Hrvatska.

7./ Predmetnu je parnicu tužiteljica pokrenula u skladu s odredbom čl. 202. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.), kojom je propisano da se protiv odluke kojom je usvojena prijava upisa ili prigovor te dopušteni odgovarajući upisi, ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drug im nadležnim tijelom. Tužiteljica je parnicu pokrenula u rokovima propisanima odredbom čl. 205. st. 1. u vezi s odredbom čl. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, imajuću u vidu da je sporan upis proveden 2. travnja 2024., a rješenje kojim je naložen tužiteljici dostavljeno 15. travnja 2024. (prijamni štambilj na listu 4 spisa), dok je predmetna tužba podnesena 15. svibnja 2025. S obzirom da je citiranim posebnim propisom propisan rok za podnošenje tužbe, to u konkretnom slučaju izostanak podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora od strane tužiteljice nije procesna smetnja (razlog iz odredbe čl. 186.a st. 8. ZPP-a).

8./ Sporno je da li je pravilno zemljišnoknjižni sud izvršio upis vlasništva predmetnih stanova za korist tuženika. Ovo stoga što tužiteljica tvrdi da tuženik nije vlasnik predmetnih stanova jer da predmetno zemljište, na kojem je izgrađena zgrada u kojoj se ovi stanovi nalaze, njegovom predniku Zavodu za stambenu izgradnju Grada nije dodijeljeno na korištenje, odnosno da iz priloženih dozvola za gradnju proizlazi tek da je ovaj tuženikov prednik bio organizator gradnje, no ne i investitor. Stoga tužiteljica smatra da se primjenom predmnijeve iz odredbe čl. 362. st. 3. ZV-a, jer glede ovih nekretnina u društvenom vlasništvu nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti djeluju predmnijeve iz odredbe čl. 362. st. 1. i 2. ZV-a, ima smatrati da su vlasništvo tužiteljice. Osim toga, tužiteljica tvrdi i da je vlasništvo ovih stanova, jer nisu prodani nositeljima stanarskog prava, stekla na temelju odredba Zakona o upravljanju državnom i neprocijenjenom imovinom.

9./ Odlučne činjenice utvrđene su na temelju spisu priloženih isprava, i to:

- u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora , koji je 11. lipnja 2011. kao predlagatelj pokrenulo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., izvršen je, na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovn i broj Z-30376/2011 od 1. ožujka 2021., u zemljišnoj knjizi na, između ostalih i, nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zk.č.br. 2273/82 (gradilište u Derenčinovoj površine 205 m2) upisanoj kao „Općenaroda imovina“ upis promjene oblika, izgrađenosti i površine zk.č.br. 2273/82 (gradilište u Derenčinovoj površine 205 m2) na:

- zk.č.br. 2273/82 gradilište u Derenčinovoj površine 100 m2

- zk.č.br. 2273/118 stambena zgrada [adresa], površine 589 m2, a potom otpis novoformirane zk.č.br. 2273/118 stambena zgrada [adresa], površine 589 m2 u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste k.o., sve uz istodobno brisanje „Općenarodne imovine“ i prijenos posebnih dijelova iz knjige položenih ugovora (uz upis vlasništva na etažama od 1 do 44) te upis neupisanih posebnih dijelova etaže 45, etaže 46 (stan na trećem katu površine 40,26 m2) i etaže 47 (stan na četvrtom katu površine 40,23 m2); u odnosu na posljednja dva navedena stana, kao vlasnik je, temeljem odredbe čl. 17. st. 5. Pravilnika, upisana tužiteljica, dakle, na temelju predmnijeve iz članka 362. stavka 3. ZV-a,

- povodom prigovora ovdje tuženika, rješenjem Općinskog građanskog suda poslovni broj Z-26144/2021 od 2. travnja 2024., na temelju isprava: građevinske dozvole od 15. travnja 1958., dozvola za upotrebu od 2. kolovoza 1960. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 28. prosinca 2009., kao vlasnik predmetnih posebnih dijelova (E-46 i E-47) uknjižen je tuženik,

- građevinska dozvola od 15. travnja 1958. (list 40-41 spisa), gotovo da i nije čitka, no iz ove je isprave razvidno da je izdana u predmetu Zavoda za stambenu izgradnju Zagreb radi izdavanja građevinske dozvole za gradnju stambenog bloka između Fabkovićeve i Derenčinove ulice; nadalje, na temelju ove građevinske dozvole izdana je 2. kolovoza 1960. Zavodu za stambenu izgradnju dozvola za upotrebu stambene VI. katne zgrade na uglu Fabkovićeve, Široline i Derenčinove ulice, a koja se nalazi na kat. čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (popisni broj objekta 1441) te je ujedno određeno da investitor treba odmah zatražiti upis objekta u zemljišne knjige ,

- rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 28. prosinca 2009. (list 76-80 spisa), odbijen je zahtjev tužiteljice radi priznanja prava vlasništva na nekretnini u [adresa] (ranije Derenčinova 24), sagrađenoj na dijelu zk.č.br. 2273/80, dijelu zk.č.br. 2273/81 i dijelu zk.č.br. 2273/82, sve k. o. [katastarska općina]; u bitnome u rješenju je navedeno da je zgrada u [adresa], sagrađena da dijelu zk.č.br. 2273/80, zk.č.br. 2273/81 i zk.č.br. 2273/82., sve k. o. [katastarska općina], no da nije upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem su navedene čestice upisane, već da su u navedenom ulošku na ovim česticama upisana gradilišta; nadalje, da su navedena gradilišta bila u vlasništvu Općine Grada Zagreba (a kako je to upisano u potpunom zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (pod B-236)); na temelju odredaba čl. 1. i 5. Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini od 3.lipnja 1947. da je ispravljen upis pod B-236 tako da se uknjižuje pravo vlasništva na nekretnine u korist Općenarodne imovine; stoga dakle da je utvrđeno da predmetna nekretnina (na adresi [adresa]) nije bila predmetom oduzimanja, niti fizičkoj niti pravnoj osobi pa stoga da ne može biti predmetom naknade temeljem Zakona o naknadi; kako tužiteljica kao podnositeljica zahtjeva u odnosnoj pravnoj stvari stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade, no glede koje zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbije, to da je neosnovan zahtjev tužiteljice za priznanje prava vlasništva na nekretnini u [adresa] (ranije Derenčinova 24) jer dakle predmetna nekretnina nije bila predmetom oduzimanja,

- iz priloženih ugovora o korištenju stana, utvrđeno je da je stan koji je u postupku povezivanja upisan kao E-46 (na trećem katu površine 40,26 m2), Gradsko stambeno poduzeće Zagreb-I iz Zagreba dalo na korištenje nositelju stanarskog prava KA (Ugovor o korištenju stana od 25. prosinca 1966. (list 18-25 spisa)), a da je stan koji je u postupku povezivanja upisan kao E-47 (na četvrtom katu površine 40,23 m2) na korištenje nositelju stanarskog prava dala Samoupravna interesna zajednica stanovanja općine Medvešćak (Ugovor o korištenju stana od 9. studenog 1978. (list 26-37 spisa)).

10./ Dakle, s obzirom da je na predmetnoj nekretnini, prije provedenog postupka povezivanja pravo vlasništva bilo uknjiženo u korist „Općenarodne imovine“, a nije bilo u zemljišnim knjigama upisan nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja ovom nekretninom u društvenom vlasništvu, to utvrđenje prava vlasništva nije moguće na temelju predmnijeva iz odredbe čl. 362. st. 1. i 2. ZV-a.

11./ Međutim, s obzirom da je na temelju akta nadležnog dijela, građevinske dozvole od 15. travnja 1958., Zavodu za stambenu izgradnju Zagreb, kao investitoru dana dozvola za gradnju, a potom i dozvola za upotrebu izgrađene VI. katne zgrade na uglu Fabkovićeve, Široline i Derenčinove ulice od 2. kolovoza 1960., to je za zaključiti da je po Zavodu za stambenu izgradnju Zagreb, koji je kao investitor na ovoj nekretnini izgradio zakonitu zgradu, nekretnina privedena svrsi. Stoga je, a u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x 236/2014 od 17.prosinca 2019., za zaključiti da je upravo Zavod za stambenu izgradnju Zagreb bio ovlaštenik prava upravljanja, korištenja i raspolaganja ovom nekretninom u društvenom vlasništvu, bez obzira što ovo pravo nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi.

12./ U skladu s odredbom čl. 360. st. 1. ZV-a, pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

13./ Tuženik je pravni slijednik Zavoda za stambenu izgradnju Grada. Naime, stambena poduzeća osnovana Osnovnim zakonom o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu („Službeni list SFRJ“ broj 35/65) pravni su slijednici zavoda za stambenu izgradnju. Naime, prema odredbama citiranog Zakona, stambeno poduzeće mogla je osnovati društveno - politička zajednica, radna ili druga organizacija, a aktom o osnivanju stambenog poduzeća bilo je određeno koje se stambene zgrade unose u fond stambenih zgrada. Zakonom o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 52/74), koji je na snagu stupio 31. prosinca 1975., osnovane su samoupravne interesne zajednice za područje općine i na njih je preneseno pravo upravljanja fondom stambenih zgrada u društvenom vlasništvu pa su dakle ove zajednice pravni slijednici ranijih stambenih poduzeća. Prema odredbi čl. 1. st. 2. Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 53/90) s danom 1. siječnja 1991. samoupravne interesne zajednice nastavljaju s radom kao fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Na temelju odredbe čl. 16. st. 2. Odluke o osnivanju i organiziranju Fonda grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 40/90) Samoupravne interesne zajednice prestale su s radom 31. prosinca 1990. i sva prava i obveze prenesene su na Fond grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo. Navedeni Fond grada Zagreba prestao je postojati na temelju odredbe čl. 31. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 6/97), a pravni slijednik je, na temelju odredbe čl. 32. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/95) i odredbe čl. 32. navedene odluke, Grad Zagreb.

14./ Dakle, pravni prednik tuženika, Zavod za stambenu izgradnju Grada, izgradio je kao investitor na temelju građevinske dozvole predmetnu zgradu u [adresa], potom je istom izdana i dozvola za upotrebu izgrađene zgrade. Nakon izgradnje, pravni slijednici ovog Zavoda, Gradsko stambeno poduzeće Zagreb- I odnosno Samoupravna interesna zajednica stanovanja Općine Medvešćak, su stanovima koji su predmet spora raspolagali na način da su s nositeljima stanarskog prava zaključivali ugovore o korištenju ovih stanova. Stoga je, po shvaćanju ovog suda, tuženik, kao pravni slijednik Zavoda za stambenu izgradnju Zagreb, koji je Zavod bio ovlaštenik prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom u društvenom vlasništvu, bez obzira što ovo pravo nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi, stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju odredbe čl. 360. st. 1. ZV -a.

15./ Osim toga, osnovano navodi tuženik da je pravo vlasništva predmetnih stanova stekao građenjem. Naime, s obzirom da je dozvola za upotrebu predmetne stambene zgrade izgrađene u [adresa] izdana 2. kolovoza 1960., to je dakle predmetna zgrada izgrađena prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80). Stoga se primjenjuje pravno pravilo iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91)) o stjecanju prava vlasništva građenjem. Ovim je pravnim pravilo propisano da ako je netko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta; pošteni gradilac da može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s gradiocem nepoštenim da se postupa kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. No, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego poštenu cijenu. Dakle, pošteni graditelj temeljem citiranog pravnog pravila građenjem stječe pravo vlasništva, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje i nije ga odmah zabranio. Imajući u vidu da je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U -III- 3214/2005 od 19. ožujka 2008. izraženo pravno shvaćanje da se, i kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ima primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, koje omogućuje stjecanja prava vlasništva građenjem poštenom graditelju, ako je vlasnik zemljišta građenje dopustio ili se građenju nije protivio, to je neosnovana tvrdnja tužiteljice da bi se citirano pravno pravilo odnosilo na zemljište u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba, no ne i na društveno vlasništvo. U konačnici, pravno shvaćanje iz citirane odluke Ustavnog suda vezano uz stjecanja prava vlasništva građenjem prihvaća i Vrhovnih sud Republike Hrvatske (Rev-3146/16 od 3. rujna 2019.).

16./ S obzirom da je predniku tuženika izdana građevinska dozvola kojom mu je kao investitoru dopuštena gradnja stambene zgrade u [adresa], a potom, nakon izgradnje ove zgrade, i uporabna dozvola, to je isti svakako bio pošteni graditelj. Tužiteljica niti tvrdi, niti iz priloženih isprava proizlazi da bi se vlasnik ili tko drugi ovoj gradnji protivio. Stoga je tužitelj građenjem, na temelju citiranog pravnog pravila iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika i odredbe čl. 370. ZV -a, stekao pravo vlasništva na posebnim dijelovima koji su predmet spora (E-46 i E-47).

17./ U odnosu na navode tužiteljice da je na predmetnim stanovima postojalo stanarsko pravo, no da ih nositelji ovog prava nisu otkupili, za ukazati je da ne proizlazi da bi na predmetnim stanovima slijedom navedenih okolnosti tužiteljica pravo vlasništva stekla na temelju odredba Zakona o upravljanju državnom i neprocijenjenom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10 i 70/12). Naime, prema odredbi ovog Zakona na koju tužiteljica ukazuje (čl. 49. st. 2.) neprocijenjenom imovinom se smatraju stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Na takvim stanovima, ako nisu prodani nositeljima stanarskog prava (na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo), vlasništvo stječe tužiteljica (čl. 49. st. 3. istog Zakona). Međutim, tužiteljica iako se na citiranu odredbu poziva, niti tvrdi niti dokazuje, a iz priloženih isprava ne proizlazi, da bi predmetne stanove neko društveno poduzeće u postupku pretvorbe prenijelo fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Naime, u konkretnom je slučaju građevinska i uporabna dozvola izdana Zavodu za stambenu izgradnju, a iz priloženih ugovora o korištenju je utvrđeno da je stanove na korištenje davalo Gradsko stambeno poduzeće Zagreb-I, odnosno Samoupravna interesna zajednica stanovanja Općine Medvešćak. S obzirom na prethodno izloženo pravno shvaćanje o osnovi stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina za korist tuženika, nisu od utjecaja na donošenje odluke navodi tužiteljice o izostanku pretpostavki za stjecanje vlasništva za korist tuženika na temelju dosjelosti.

18./ Neosnovano stoga tužiteljica osporava tuženiku pravo vlasništva predmetnih stanova i pogrešno smatra da bi za njezinu korist djelovala predmnijeva iz odredbe čl. 362. st. 3. ZV-a. Konačno, tužiteljica nije dokaza da bi bila vlasnica predmetnih stanova (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

19./ Tužiteljici, jer je u cijelosti izgubila parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužna naknaditi troškove koje mu je izazvala vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Ocjenjujući da je tuženikov prigovor suviše nisko naznačene vrijednosti predmeta spora neosnovan, jer da je konkretnim okolnostima slučaja, a s obzirom da se radi o zahtjevu tužiteljice radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi te imajući u vidu da su stranke u ovoj parnici država i grad, primjerena vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila, sud je ovaj prigovor odbio i vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 13.272,28 eur.

20./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka , po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa), odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 16. listopada 2025. (T.br. 8/1 Tarife) u iznosu od po 500,00 eur,

- zastupanja na ročištu 11. ožujka 2025., 10. listopada 2025. i 20. veljače 2026. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od po 500,00 eur.

Ovako priznate troškove valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 3.125,00 eur. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), mjerodavnoj za ostale odnose.

21./ Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 25. ožujka 2025. jer je isprave priložene uz ovaj podnesak, s obzirom da se na njih pozvao, tuženik bio dužan i mogao dostaviti već uz odgovor na tužbu pa mu ne pripada pravo na naknadu ovog troška na teret suprotne strane (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a). Trošak za sastav podneska od 19. veljače 2026. nije priznat jer po ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka, s obzirom da se u predmetom podnesku tuženik očituje vezano za uzimanje u obzir prethodno danog pisanog očitovanja tužiteljice u obzir, koji njegovi navodi nisu od utjecaja na donošenje odluke suda s navedenim u vezi. Nadalje, nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer tuženikov punomoćnik nije pristupio na ovo ročište.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.