Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-817/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici odvjetnici Aniti Kovačić Lončarić, iz Koprivnice, protiv prvotuženika FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Krunoslavu Vuljaku, iz Koprivnice i drugotuženika ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Kristini Vuljak, iz Koprivnice, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi prvo i drugo tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici posl.br. Psp-12/2024-18 od 2. travnja 2025., 7. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvo i drugo tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl.br. Psp-12/2024-18 od 2. travnja 2025. u točki I. IV. izreke.

Obrazloženje

1.Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđeno je da su prvo i drugo tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine u zemljišnoj knjizi označene kao kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 1160 čhv, ukupno 1160 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako što su 15. listopada 2024. ušli u posjed navedene nekretnine te izvršili njezinu obradu (tanjuranje) pa je tuženicima zabranjeno ubuduće svako takvo i slično smetanje tužiteljice u posjedovanju predmetne nekretnine.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se zahtjeva da se naloži tuženicima da uspostave ranije ranije posjedovno stanje na način da predaju tužiteljici posjed nekretnine radi daljnje obrade. U točki III. izreke odbačena je tužba tužiteljice u dijelu kojim tužiteljicanekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] označava kao "njezinu" dok je u točki IV. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv točki I. i IV. navedenog rješenja žalbu podnose prvo i drugo tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP-a).

3. Prvo i drugi tuženi predlažu uvaženje žalbi uz naknadu im troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe prvo i drugo tuženika su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem joj posjedovne zaštite nekretnine u odnosu na koju tvrdi da je smetana u posjedu radnjom tuženika - obradom ( tanjuranjem ) nekretnine izvršenom 15. listopada 2024.

7. Prvostupanjski sud po provedeno postupku analizom i ocjenom provedenih dokaza, iskaza saslušanih stranaka te svjedoka utvrđuje da je tužiteljica dokazala da je 15. listopada 2024. bila u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] te da su tuženi izvršili čin smetanja njezinog posjeda. Utvrđuje prvostupanjski sud da je tužiteljica u posjed nekretnine stupila zajedno sa suprugom LŽ najkasnije 2005. godine, te da tuženici nisu dokazali da je njezin posjed prestao kad je LŽ 2020. brisan iz evidencije Agencije niti smrću Vlade Maronića 2022., kao ni pozivom na činjenicu da je kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi upisan JŽ.,

8. Nadalje, ocjenom iskaza u postupku saslušanih osoba utvrđuje prvostupanjski sud da prvo tuženik u vrijeme poduzimanja radnje smetanja nije imao položaj posjednika prijeporne nekretnine. Iako je JŽ kao upisani vlasnik prijepora u studenom 2023. s prvo tuženikom FŽ sklopio Ugovor o najmu glede istog na vrijeme od pet godina, svjedok JŽ da prvo tuženika nije uveo u posjed niti ima neposrednih saznanja o vršenju posjeda na prijepornoj nekretnini tijekom 2024.Zaključuje prvostupanjski sud da činjenica da je prvotuženik FŽ sklopio Ugovor o najmu za predmetnu nekretninu 2023. nije dokaz da je prvo tuženik stupio u posjed nekretnine. Tvrdnje tuženika FŽ i ĐŽ da su tuženici, odnosno ĐŽ kultivirao nekretninu 2024., da nije potvrdio niti jedan od predloženih svjedoka, a svjedok HŽ navedeno poriče stoga cijeni neuvjerljivim navode tuženika da bi nekretninu kultivirali u proljeće 2024., budući je iskazom tužitelja i svjedoka utvrđeno da je nekretninu u 2024. obrađivao HŽ koji je na toj nekretnini u 2024. zasadio kukuruz te je ubrao i usjev.

9. Ocjenom iskaza tužiteljice te saslušanih svjedoka TŽ, EŽ, ČŽ i AŽ koje u cijelosti vjerodostojnima prihvaća

utvrđuje prvostupanjski sud da je neposredni posjednik prijeporne nekretnine od 2018. HŽ u odnosu na koga temeljem sadržaja njegova iskaza kao i iskaza tužiteljice utvrđuje da obrađuje istu na temelju ugovora o zakupu sklopljenog s tužiteljicom kao zakupodavcima pri čemu da HŽ zauzvrat tužiteljici daje dio uroda s nekretnine.

10. Kako prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženici nisu dokazali da su poduzimali ikakve posjedovne radnje na predmetnoj nekretnini prije 15. listopada 2024. već je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda posljednji mirni posredni posjednik predmetne nekretnine bila tužiteljica, zaključuje da poduzeta radnja tanjuranja predmetne nekretnine koju je izvršio drugo tuženik po nalogu prvo tuženika, predstavlja radnju kojom je tužiteljica samovlasno smetana u posjedu ima karakter smovlasnog smetanja posjeda tužiteljice pa pozivom na odredbe čl. 20. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) u svezi s odredbom čl. 10. i 11. ZV-a kao osnovan prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te utvrđuje da su je tuženi 15. listopada 2024. smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine teko što su ušli u posjed iste te izvršili njezino oranje te tuženima zabranjuje svako takvo ili slično smetanje i odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

11. Polazeći od utvrđenja da tanjuranjem ( obradom) prijepora kao radnje koju su poduzeli tuženik a koja spram tužiteljice ima karakter smetanja njezina posjeda tužiteljici nije oduzet posjed nekretnine prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva da se naloži tuženima da joj predaju posjed prijeporne nekretnine te odlučuje kao u točki II. izreke rješenja dok u točki III. izreke odbacuje tužbu u dijelu kojim tužiteljica tužbenim zahtjevom nekretninu označava kao „njenu“ .

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi valja istaći a sve protivno žalbenim navodima tuženika da u donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju isti sadržajno ukazuju. U rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

13. Isto tako u postupku donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

14. Nastavno nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Naime, odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

16. Prema odredbi čl. 22. st.1. ZV-a da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

17. Sukladno odredbi čl. 22.st.2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

18. Prema odredbi čl. 23.st.1. ZV-a zaštitu posjeda ovlašten je tražiti i posredni posjednik, s time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovno preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.

19. Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik ( čl. 10.st.3. ZV- a).

20. Za navesti je da neosnovano tuženi upiru na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te pravilnom ocjenom u postupku saslušanih stranka i svjedoka utvrdio da radnja tanjuranja ( obrade ) prijeporne nekretnine koju je 15. listopada 2024. izvršio drugo tuženik po nalogu prvo tuženika predstavlja čin smetanja posrednog posjeda tužiteljice te je pravilno tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu te riješio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

21. Vezano uz isto valja istaći da je pravo na ocjenu dokaza pridržano za prvostupanjski sud time da tuženi sadržajem žalbe i ne iznose određene razloge kojima bi bilo osnovano dovedeno u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog te zaključak istog o izvršenom činu smetanja posrednog posjeda tužiteljice.

22. Žalbe tuženika svode se na tvrdnju da tužiteljica uopće nije legitimiran za vođenje ovog postupka ukazujući pritom na sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja iz kojeg proizlazi da je neposredni posjednik prijepora HŽ.

23. Međutim, protivno žalbenim navodima tuženih pravilno je utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u vrijeme poduzetog čina smetanja imala položaj posrednog posjednika nekretnine koju je posljednjem mirnom i neposrednom posjedu držao HŽ te da joj zbog poduzete radnje tuženika pripada pravo na traženje posjedovne zaštite u odnosu na istu zbog poduzete radnje tuženih.

24. Iako je u postupku utvrđeno da je neposredni posjednik nekretnine HŽ, pravilnost kojih utvrđenja tuženi žalbom i ne dovode u pitanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica ima položaj posrednog posjednika prijepora budući je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom iskaza tužiteljice i u postupku saslušanih svjedoka, napose iskaza TŽ utvrdio da je isti u posjed prijepora stupio još 2018. te posjed istog sve do sporne radnje tuženih 2024., vršio na temelju s tužiteljicom sklopljenog ugovora kojom mu je ista predana na korištenje, pa je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica ima položaj posrednog posjednika prijeporne nekretnine.

25. Naime, tuženici očigledno ispuštaju iz vida odredbu čl. 10 st. 3 ZV-a, prema kojoj odredbi kada netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugom ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik).

26. Imajući u vidu sadržaj citirane odredbe, mora se zaključiti da je HŽ neposredni posjednik predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 10 st. 2 ZV-a, dok je tužiteljica posredni posjednik iste sukladno odredbi čl. 10 st. 3 ZV-a. Prema odredbi čl. 23 st. 1 ZV-a zaštitu posjeda ovlašten je tražiti i posredan posjednik, time da u slučaju kad neposredni posjednik ne može ili neće ponovno preuzeti neposredni posjed koji mu je bio oduzet, posredni posjednik može za sebe zahtijevati predaju stvari.

27. Dakle, posredni posjednik prema izričitoj odredbi čl. 23 st. 1 ZV-a uživa sudsku zaštitu posjeda, kako u odnosu na neposrednog posjednika, tako i u odnosu na treću osobu i to prema posljednjem stanju posjeda zasnovanom pravnim poslom s neposrednim posjednikom, pri čemu na ovlaštenje posrednog posjednika da zahtijeva posjedovnu zaštitu nema utjecaja niti valjanost pravnog posla o zasnivanju posjeda.

28. Slijedom obrazloženog pogrešno smatraju prvo i drugo tuženik da tužiteljici ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu te neosnovano smatra prvo tuženika da je pravo na traženje posjedovne zaštite na strani tužiteljice isključeno činjenicom da posjedovnu zaštitu zbog poduzete radnje tuženika nije zatražio HŽ kao neposredni posjednik budući u smislu odredbe čl. 23. st.1. ZV-a preduvjet za pružanje posjedovne zaštite posrednom posjedniku nije da takvu zaštitu traži i neposredni posjednik.

29. Isto tako na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi drugo tuženika da tužiteljica nije vlasnica nekretnine te da nije dokazala vlasništvo iste jer u parnici zbog smetanja posjeda nije dopušteno raspravljati o pravu na posjed već sud ovu zaštitu pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Utoliko su neosnovane žalbene tvrdnje istog da je prvostupanjski sud trebao odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice posl.br. P- 102/2024 u kojem se raspravlja o pravu vlasništva prijepora, kao što su neosnovani žalbeni navodi prvo i drugo tuženika da posredni posjednik kao zakupodavac može biti samo vlasnik stvari jer predmet zakupa može biti i tuđa stvar, pri čemu isto može biti od značaja isključivo u odnosu na odgovornost za pravne nedostatke stvari dane u zakup na što se može pozivati samo zakupnik, koji položaj tuženi spram tužiteljice nemaju.

30. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da radnja prvo i drugo tuženika ima karakter samovlasti kojom je smetan posljednji mirni posredni posjed tužiteljice to je pravilno prvostupanjski sud u okviru zatražene posjedovne zaštite u točki I. izreke utvrdio da je tužiteljica radnjom tuženika smetana u posljednjem mirnom posjedu nekretnine te tuženima zabranio ubuduće takvo ili slično smetanje te pravilno odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

31. Slijedom svega navedenog kako je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, žalbu prvo i drugo tuženika valjalo odbiti i rješenje prvostupanjskog suda u odnosu na glavnu stvar kao zakonito temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP-a potvrditi.

32. Zakonita je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. izreke rješenja koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154.st.4. ZPP-a. S ovim u vezi valja naglasiti da žalbeni sud u odnosu na odluku o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu u primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) već samo u okviru razloga navedenih u žalbi a koji su u konkretnom slučaju izostali. Stoga je i odluka o troškovima postupka potvrđena sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.

33. Prvo i drugo tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer u istom nije uspio pa je temeljem odrede čl. 154.st.1. u svezi s čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

34. Prvostupanjsko rješenje kao nepobijano u točkama II. i III. izreke ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 7. travnja 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić