Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-486/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB:41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika Calco j.d.o.o., Slatina, Ante Kovačića 6, OIB:99033758073, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-241/2026-2 od 25. veljače 2026., dana 3. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika Calco j.d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-241/2026-2 od 25. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-241/2026-2 od 25. veljače 2026. ovršeniku je naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 109,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2026. pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik ne navodeći pritom žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), te bez prijedloga u pogledu odluke suda drugog stupnja.

3. Žalba ovršenika je neosnovana.

4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Iz predmetnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 23. veljače 2026. podnio zahtjev za naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka u iznosu od 109,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji trošak je ovrhovoditelju nastao jer ovršenik nije dragovoljno postupio po pravomoćnom i ovršnom rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1417/2025-2 od 8. siječnja 2026., pa je ovrhovoditelj bio primoran navedeno rješenje, nakon što je za isto pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, uputiti Financijskoj agenciji radi prisilnog namirenja tog dugovanja ovršenika.

6. Dakle, ovrhovoditelj podneskom od 23. veljače 2026. potražuje naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja prvostupanjskog suda od 8. siječnja 2026. u iznosu od 62,50 EUR, zatim troška sastava zahtjeva za naplatu koji je podnesen Financijskoj agenciji dana 11. veljače 2026. u iznosu od 31,25 EUR, te troška sastava podneska od 23. veljače 2026. u iznosu od 15,63 EUR, odnosno ukupno 109,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. S obzirom da je rješenjem istog suda od 8. siječnja 2026. ovrhovoditelju pravomoćno priznat trošak postupka izravne naplate u ranijem tijeku postupka, a da ovršenik nije dragovoljno postupio po navedenom rješenju, ovrhovoditelj je bio primoran – zbog nepostupanja ovršenika i neplaćanja tražbine u paricijskom roku – uputiti konkretno rješenje Financijskoj agenciji na prisilnu provedbu, te je tako za ovrhovoditelja nastao novi (daljnji) trošak koji je upravo determiniran ovopredmetnim zahtjevom ovrhovoditelja od 23. veljače 2026. te je uredno specificiran.

8. Kako je obveza svakog dužnika da pravovremeno (po dospijeću i/ili u paricijskom roku) podmiri dospjelu tražbinu vjerovniku, tako je i obveza ovršenika bila pravovremeno podmiriti svoju obvezu iz ovršne isprave poslovni broj Ovr-1417/2025- 2 od 8. siječnja 2026. Nepostupanjem u paricijskom roku po navedenoj ovršnoj ispravi ovršenik je pokazao da ne poštuje nalog suda za plaćanje troškova ovršnog postupka u roku od 8 dana, te je sam sebe doveo u situaciju da mu se stvaraju daljnji troškovi ovršnog postupka, pa su u tom kontekstu neosnovani žalbeni navodi ovršenika u kojima on ističe da „ovrhovoditelj u odnosu na glavni dug na konto troškova naplaćuje lihvarsku kamatu“.

9. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je ovrhovoditelju priznao pravo na naknadu daljnjeg troška ovršnog postupka, i to troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja prvostupanjskog suda od 8. siječnja 2026. u iznosu od 62,50 EUR, zatim troška sastava zahtjeva za naplatu koji je podnesen Financijskoj agenciji dana 11. veljače 2026. u iznosu od 31,25 EUR, te troška sastava podneska od 23. veljače 2026. u iznosu od 15,63 EUR, odnosno ukupno 109,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2026. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 11. toč. 6. i 10., Tbr. 36. st. 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23. i 107/25) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24. i 52/25), u svezi čl. 14. st. 4., 6. i 7. OZ-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

10. Stoga je valjalo primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 3. travnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš