Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5284/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja HR, rođen **.**.1995. u mjestu Ufa, Republika Baškortostan, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, smješten u Prihvatni centar za strance, Porin Zagreb, kojega zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojega zastupa opunomoćenica RR, po generalnoj punomoći H47/2024, radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 13. ožujka 2026., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 3. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove

Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-03/23-06/55476, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 28. listopada 2024. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 60/1, pružateljici pravne pomoći, iznos od 625,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 5. prosinca 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/55476, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 28. listopada 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio HR, rođen **.**.1995. u mjestu [adresa], država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, dok je točkom II. izreke u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja HR dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj podnosi ovu tužbu, te od Naslovnog suda traži sudsku zaštitu protiv nezakonitog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/55476, URBROJ: 511-01- 212-4-8 od dana 28. listopada 2024. godine, kao i nezakonitog postupanja prvostupanjskog tijela, koje se postupanje očituje u propuštanju utvrđenja svih odlučnih činjenica, odnosno pogrešnog utvrđenja činjenica. Osim toga, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima. Nadalje, osporavano rješenje je nezakonito iz razloga što je tuženo tijelo donijelo pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine (članak 8. ZUP -a), te načela samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza (članak 9. ZUP-a). Naime, tuženo tijelo je svoju odluku o nepriznavanju azila i supsidijarne zaštite tužitelju, kao i svoju odluku o povratku tužitelja utemeljilo na činjeničnim utvrđenjima, ujedno navedenima u obrazloženju pobijanog rješenja, koja su u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenima tijekom prvostupanjskog postupka, koji je prethodio donošenju gore navedenog rješenja. Naime, tužitelj je rođen i živio u [adresa], konkretno u mjestu [adresa]. Isti je međunarodnu zaštitu zatražio zbog straha od prisilne mobilizacije, a napustio je Rusiju zbog uručenja poziva za služenje vojnog roka, a sve radi rata u Ukrajini u kome ne želi sudjelovati. Tužitelj se ne može više vratiti u Rusiju, jer se boji posljedica zbog dezerterstva i odbijanja da služi vojsku i da ide u rat u Ukrajini. Tužitelj je u strahu morao pobjeći i zatražiti međunarodnu zaštitu u RH. Tužitelj opravdano navodi kako je njegov život ugrožen u Rusiji zbog gore navedenih razloga. Isti smatra da ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite, te da će se u slučaju povratka u Rusiji suočiti s realnom mogućnosti da bude kažnjavan, a moguće i ubijen. Tužitelj smatra kako je tuženo tijelo propustilo primijeniti u utvrđivanju relevantnih činjenica kriterije vrednovanja osnovanog straha, koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice, (nadalje u tekstu: Priručnik). Međutim, riječ 'strah' se ne odnosi samo na osobe koje su stvarno bile proganjane, već i na one koje žele izbjeći situacije u kojima postoji opasnost od proganjanja“ (paragraf 45.). Tužitelj napominje kako se Rusija nikako ne može smatrati sigurnom zemljom. Drugim riječima, da se tuženo tijelo rukovodilo važećim međunarodnim standardima o vrednovanju osnova za pružanje međunarodne zaštite nikada ne bi donijelo osporavano rješenje, a s obzirom na utvrđene činjenice tijekom postupka koji je prethodio donošenju istoga. Tužitelj ističe kako osjeća osnovani strah pri pomisli na povratak u Rusiju. Naime, tužitelju Rusija ne pruža nikakvu zaštitu, kazne koje su propisane za izbjegavanje mobilizacije su drakonske. Tužitelj osobito ističe kako su sve ocjene tuženog tijela u pogledu postojanja osnovanog straha u ovoj pravnoj stvari protivna načelu „sur place“ iz članka 24. ZMPZ-a. Naime, tuženo tijelo je propustilo utvrditi sve zakonom propisane mjerodavne/odlučne činjenice. Opisano postupanje/metodologija tuženog tijela nema samo za posljedicu neizbježnu nezakonitost činjeničnih utvrđenja, te posljedično i same odluke utemeljene na takvim manjkavim utvrđenjima (što je razlog per se za usvajanje tužbenog zahtjeva!), već i propust tuženog tijela da utvrdi dinamiku stanja sigurnosti u zemlji podrijetla tužitelja, odnosno dinamiku općeg političkog stanja zemlje u širem smislu, a kako je to naprotiv učinio tužitelj na gore opisani način, te uz prilaganje odgovarajućih dokaza ovoj tužbi, a kako su isti navedeni u nastavku iste. Naime, u svrhu utvrđivanja sposobnosti zaštite od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i 21. ZMZP-a, članak 26. stavak 2. ZMZP-a propisuje da „…prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije…“. S tim u vezi, tužitelj napominje kako tuženo tijelo tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne da nije osobito uzelo u obzir službene smjernice Europske unije, nego ih nije uopće uzelo u obzir, kako to uostalom i proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja. Pobijano rješenje nije moguće ispitati niti je razvidno zašto tužitelju nije pružena međunarodna zaštita. Nije razvidno zašto tužitelju nije priznato pravo na azil. Nejasno je također zašto tijelo koje je donosilo rješenje nije uzelo u obzir materijalne dokaze koje je tužitelj doprinio, pisane izjave majke i njegovog rođaka. Ističe se kako se obrazloženje rješenja poziva na niz izvora iz kojih tijelo zaključuje i smatra dokazanim da: da starosna dob tužitelja ne odgovara dobi za novačenje, da se poziv uručuje osobno, da tužitelj ne bi mogao napustiti zemlju da je dobio poziv, no predmetne činjenice daleko su od točnih, a kamoli dokazanih. Zapravo su samo pitanje izvora kod kojeg se provjeravaju. Kao dokaz da sve činjenice koje tijelo koje je donijelo pobijano rješenje smatra dokazanim iz svojih izvora, mogu i jesu na terenu drugačije , dostavlja se opsežna studija o mobilizaciji u Rusiji napravljena po CNA, listopad 2024, Russian Military Mobilization during Ukraine War. Iz predmetne studije je razvidno da je bez obzira na javne objave o mobilizaciji rezervista, dekretom bilo određeno da se regrutiraju osobe između 25 i 35 godina starosti, kako je unatoč tome što je dekret propisivao način provođenja regrutacije ista na lokalnim razinama bila kaotična, kako su se pozivi uručivali ne samo osobno već doslovce svakako. Tužitelj isto tako ističe kako nije razvidno iz kojeg razloga tužitelju nije priznata supsidijarna zaštita. Svi izvori idu u smjeru da Rusija stalno pokušava na bilo koji način povećati broj regrutiranih vojnika i to na bilo koji način. Zadnjim dekretom, koji je stupio na snagu 1. prosinca 2024. godine ruski predsjednik je naredio da se broj ljudi u državnoj vojsci poveća sa 180.000,00 na 1,5 milijuna aktivnih vojnika u službi, a čime bi Rusija imala drugu najveću vojsku na svijetu. Naime, iz gornjih navoda je razvidno da tužitelj ispunjava uvjete za priznanje međunarodne zaštite, te da mu je trebalo odobriti pravo na azil, a podredno da mu je svakako trebalo odobriti pravo na supsidijarnu zaštitu, jer je njegov strah itekako opravdan. Tužitelj smatra da odluka tuženika nije pravilna niti zakonita. Naime, nesporno je utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona. No, unatoč tome neosnovano se odbija zahtjev za odobravanje azila. Tuženi u pobijanom rješenju uopće ne vodi računa o načelu iz članka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti „načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)“. Naime, zbog pobijanog rješenja tužitelju prijeti povrat u Rusiju. Naime, jedno od temeljnih načela za pitanje zaštite izbjeglica je načelo non refoulement, odnosno načelo zabrane protjerivanja ili vraćanja. Slijedom navedenog, obzirom da bi tužitelj vraćanjem bio izložen mogućnosti proganjan ja, mučenja, zatvaranja isti smatra da je očito da se zaključci tuženika u pobijanom rješenju ne mogu prihvatiti.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-03/23-06/55476, URBROJ: 511-01- 212-24-8 od 28. listopada 2024. godine, te tužitelju HR, rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin Ruske Federacije, odobri zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te prizna azil. Osim toga, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju uzrokovan trošak u roku od 15 dana, te usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći.

3.1. U svom podnesku od 11. ožujka 2026. godine tužitelj je precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da predlaže poništiti rješenje tuženika od 28. listopada 2024. godine i predmet vratiti na ponovni postupak tuženiku, a podredno da sud cijeni nove dokaze, trenutni zakonodavni okvir i izviješća, te da poništi rješenje tuženika od 28. listopada 2024. godine i predmet riješi na način da se odobri zahtjev za međunarodnu zaštitu i prizna azil. Naime, opsežna studija o mobilizaciji u Rusiji, napravljena po CNA, listopad 2024. je već zastarjela i postoje druge studije na koje je tužitelj ukazao u podnesku od 11. ožujka 2026. godine. Stoga je potrebno proučiti novi zakonodavni okvir o mobilizaciji u Rusiji i dostupna izvješća s područja azila. Ukoliko bi tužitelj trebao vršiti prijevod studije na svoj trošak, tada bi bio u neravnopravnom položaju u odnosu na drugu stranu, koja prikuplja različita izvješća, te ista prevodi po voditeljima postupka.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tako tužitelj navodi da tuženik nije prihvatio da je tužitelj napustio zemlju podrijetla iz straha, jer mu povratkom u zemlju podrijetla prijeti opasnost od slanja na ratište u Ukrajinu, iako njegovo godište ne odgovara godištu koje se poziva na regularno služenje vojnog roka, niti posjeduje prijašnje vojno ratno iskustvo. Naime, prema posljednjim odlukama predsjednika GR novačenje za 2022., 2023. i 2024. godinu bilo je isključivo za određena godišta, a mobilizacija je ukinuta 2022. godine, te se nastavlja samo za osobe s prijašnjim vojnim ratnim iskustvom. Predsjednik [adresa] GR, odgovorio je u svom obraćanju za kraj 2023. godine kada je naveo kako novog vala mobilizacije neće biti, jer je broj vojnika u Ukrajini dosegnuo 600 tisuća, što je dovoljno za obranu ruskih interesa. Također, ruske vojne snage su jedne od najvećih snaga svijeta, te je GR u prosincu 2023. godine naredio povećanje snaga na 1,3 milijuna aktivnog vojnog osoblja, što znači da ruske snage imaju još najmanje 400 tisuća vojnika na raspolaganju za vojne operacije. Također, treba uzeti u obzir da 2024. godine idu dva nova kruga novačenja za rusku vojsku, što bi značilo još najmanje 147 tisuća obučenih vojnika. Tužitelj je bez ikakvih problema napustio Rusku Federaciju, služeći se svojom vlastitom putovnicom, što bi mu bilo onemogućeno da je od strane vojnih vlasti bio pozvan na reguliranje vojne ili alternativne službe ili da je dobio poziv za mobilizaciju. Tužiteljev strah da bi po povratku u zemlju podrijetla bio poslan na ratište u Ukrajinu je subjektivne naravi, a samim time njegov povratak u zemlju podrijetla ne bi trebao imati zakonskih prepreka. Tuženik moli da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis, kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi, Poslovni broj: Usž-4354/19-3 od kolovoza 2020. godine.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je dokazni postupak saslušanjem tužitelja, uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći od 20. studenog 2024. godine (stranica 9-11 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/55476, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 28. listopada 2024. godine (stranica 12-18 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž- 1902/2025-2 od 4. prosinca 2025. godine (stranica 144-148 spisa), iskaz tužitelja od 24. siječnja 2025. godine (stranica 112-114 spisa) i 13. ožujka 2026. godine (stranica 195-198 spisa), zapisnik od 21. lipnja 2024. godine povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja, zapisnik od 22. prosinca 2023. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/55476, URBROJ: 511-01-212-24-4 od 4. travnja 2024. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 9. prosinca 2023. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 28. listopada 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio HR, rođen **.**.1995. u mjestu [adresa], država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, dok je točkom II. izreke u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja HR dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a. Naime, HR (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 9. prosinca 2023. godine u Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Postaji granične policije Stara Gradiška, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 22. prosinca 2023. godine podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) u kojem je naveo da je državljanin Ruske Federacije, te drugih državljanstva nema. Po nacionalnoj pripadnosti je R, a po vjerskoj pripadnosti je pravoslavac. Materinji jezik mu je ruski jezik. Tražitelj je u bitnome naveo da je zemlju podrijetla napustio, jer ne želi sudjelovati u ratnim kaznenim djelima, koja njegova država provodi u Ukrajini. Majka mu je priopćila da je dobio poziv u poštanski sandučić na adresi prebivališta, a prema njegovom naputku bacila ga je u smeće. Na portalu „Gosuslugi“ nije dobio poziv. Na okolnosti povratka izjavio je da bi mogao biti poslan na ratište u Ukrajinu , te u slučaju neodazivanja na mobilizaciju prekršajno i kazneno odgovarati. Potvrdio je da je razlog traženja međunarodne zaštite strah od mobilizacije. Na okolnosti povratka izjavio je da bi po dolasku u zemlju podrijetla odmah bio pozvan na razgovor u policiju i FSB-a da pojasni zašto je napustio zemlju, a isto bi mu se dogodilo i prilikom zaposlenja kada bi trebao predočiti vojnu knjižicu. Tražitelj posjeduje putovnicu Ruske Federacije broj: 75 5527774, s rokom važenja do 25. srpnja 2027. godine, čija preslika je priložena spisu predmeta, kao i osobnu iskaznicu, te vojnu knjižicu. Tražitelj je zemlju podrijetla napustio 24. ožujka 2023. godine legalno zrakoplovom iz grada Kazanj, Ruska Federacija, do Beograda, Republika Srbija. Dana 7. prosinca 2023. godine je otputovao do Sarajeva, Bosna i Hercegovina, pa zatim do granice s Republikom Hrvatskom, gdje je 9. prosinca 2023. godine izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Prihvaćene su tražiteljeve izjave o identitetu i državljanstvu s obzirom na posjedovanje putovnice Ruske Federacije, dosljedno iskazivanje vezano za identitet i državljanstvo, kao i poznavanje ruskog jezika, službenog jezika Ruske Federacije, na kojemu je komunicirao prilikom zahtjeva i saslušanja. Dalje navodi da je nakon objave mobilizacije 20. ili 21. rujna 2022. godine odlučio napustiti adresu prebivališta, na koju je, prema priopćenju majke, dobio poziv za mobilizaciju koji je ona prema njegovom naputku bacila. Također je izjavio da na portalu „Gosuslugi“ nije vidio vojni poziv. Na saslušanju dana 21. lipnja 2024. godine, tražitelj je potvrdio da je napustio zemlju zbog straha od mobilizacije, jer je odslužio vojni rok i podliježe mobilizaciji. Tražitelj je potvrdio da je poziv početkom listopada 2022. godine našla njegova majka u poštanskom sandučiću na adresi prebivališta, te je isti bacila u smeće prema njegovom naputku. Iako je odselio s adrese prebivališta, tražitelj se prema vlastitim navodima s iste nije odjavio, kako bi izbjegao regrutaciju. Tražitelj je odslužio vojni rok, navedeno je da je strijelac, operater trećeg razreda za upravljanje naoružanim letećim strojevima. Također, tražitelj je prošao prekvalifikaciju od dana 2. kolovoza 2017. do 29. kolovoza 2017. godine u Vojnoj jedinici 31612 po programu intenzivne opće vojne pripreme „preživljavanja“, a nakon prekvalifikacije odustao je od rada u vojsci, što je vidljivo uvidom u vojnu knjižicu na str. br. 3. Premda je prošao vojnu obuku, tražitelj nije dobio poziv na mobilizaciju, a isto je potvrdio izjavom da poziv nije vidio ni na portalu „Gosuslugi“, što je provjerio prije saslušanja. Prema članku 15. Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju, napuštanje, a samim time i povratak u Rusku Federaciju, može biti ograničeno u slučaju državljana koji su primili poziv za služenje vojnog roka. Tražitelj nije imao problema pri napuštanju zemlje podrijetla što znači da njegovo ime nije bilo na popisu za mobilizaciju, niti mu je uručen poziv. Također, starosna dob tražitelja ne odgovara dobi za novačenje, koja je čak za 2024. godinu pomaknuta s 18 do 27 na 19 do 30 godina starosti, te kako je predsjednik GR odlučio 2024. godine, neće se regrutirati osobe koje su 2023. godine napunile 27 godina ili su starije. Na upit o tražiteljevom političkom viđenju situacije u zemlji podrijetla, tražitelj je izjavio da je tamo opasno, ali da nije nikada javno niti putem društvenih mreža iznosio svoje mišljenje i da nije sudjelovao na prosvjedima zbog čega ne bi mogao biti okarakteriziran kao oponent vlasti u Moskvi te time doći u fokus služba sigurnosti Ruske Federacije. Slijedom svega navedenog, kao i činjenice da je tražitelj legalno napustio zemlju podrijetla, da nije ničim potkrijepio svoje navode o primitku poziva za mobilizaciju, te temeljem izjave tražitelja da nikada nije javno ili putem društvenih mreža iznosio svoje mišljenje ova materijalna činjenica se ne prihvaća kao vjerodostojna (tražitelj se boji rata i prisilne mobilizacije). Budući da je tražitelj legalno napustio zemlju podrijetla, zaključuje se da n ije bio pozvan na mobilizaciju, a kako poziv i nadalje nije vidljiv na portalu „Gosuslugi“, zaključuje se također i s obzirom na to da starosna dob tražitelja ne odgovara dobi za novačenje, a koja je čak za 2024. godinu pomaknuta s 18 do 27 na 19 do 30 godina starosti, te kako je predsjednik GR odlučio 2024. godine neće se regrutirati osobe koje su 2023. godine napunile 27 godina ili su starije, što ukazuje da tražitelj neće biti poslan na ratište u Ukrajinu. Tražiteljev strah da bi po povratku u zemlju podrijetla bio poslan na ratište u Ukrajinu je subjektivne naravi, a samim time da ne spada ni u jednu od navedenih kategorija njegov povratak u zemlju podrijetla ne bi trebao imati zakonskih prepreka. S obzirom na to da tražitelj nije bio politički aktivna osoba, te nije naveo da je bio pripadnik antivladine organizacije ili da je aktivno sudjelovao u antivladinom aktivnostima nema razloga da bude u fokusu sigurnosnog aparata. Slijedom svega navedenog tuženik zaključuje da tražitelju, kao osobi koja nije javno iznosila svoje neslaganje s politikom Ruske Federacije te je legalno i bez ikakvih zapreka napustio zemlju podrijetla ne prijeti nikakva kazna za napuštanje zemlje, a također ni po starosnoj dobi neće biti regrutiran, te ne postoje zapreke za sigurni povratak u zemlju podrijetla. Na temelju izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, procjene budućeg rizika, i analize informacija o zemlji podrijetla nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, odnosno zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Vezano uz osobne okolnosti ne postoji opravdani rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Vezano uz opće okolnosti, službena izvješća pokazuju da su uz nekoliko iznimaka, vlasti na rastući građanski aktivizam odgovorile zabranama, represivnim zakonima i kaznenim progonima. Mučenje i drugo zlostavljanje je ostalo široko rasprostranjeno, posebno u zatvorima. Međutim, tražitelj se u zemlji podrijetla nije bavio aktivizmom, zbog čega nije mogao privući pažnju vlasti. Uz navedeno i sam navodi da u zemlji podrijetla nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Također nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22.). Nadalje, člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana. Obzirom tražitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

8. Nadalje, kod donošenja odluke u ovom upravnom sporu sud je polazio i od sadržaja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske , Poslovni broj: Usž- 1902/2025-2 od 4. prosinca 2025. godine. Tako Sud navodi da nije mogao otkloniti žalbene prigovore tužitelja u odnosu na pravilnost utvrđenih činjenica u svezi zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Ovo stoga što je tuženik svoj zaključak o (ne)utemeljenosti navoda tužitelja temeljio na zakonodavnom okviru i dostupnim izvješćima iz 2021. i 2022. godine, a prvostupanjski sud prilikom ocjene zakonitosti nije uzeo u obzir najnoviju studiju o stvarnoj situaciji u Rusiji, odnosno o situaciji u međunarodnom sukobu, koja se svakodnevno mijenja, kako bi opravdanost straha procijenio u odnosu na individualne okolnosti tužitelja i trenutni način regrut iranja vojnika (profesionalni vojnici, ugovornici, dobna granica, teritorijalni položaj pokrajine, način slanja poziva, postupanje u slučaju odbijanja), niti je svoju odluku o neispunjavanju uvjeta za međunarodnu zaštitu valjano obrazložio. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka, uzimajući u obzir naprijed navedeno, ocijeniti zakonitost rješenja tuženika, cijeneći svrhu i cilj međunarodne zaštite te izvršiti procjenu svih činjenica i okolnosti imajući na umu i članak 28. Zakona i članak 4. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća. Prije toga će prvostupanjski sud pozvati tužitelja da u smislu odredbe članka 58. stavka 2. ZUS-a dostavi ovjereni prijevod studije priložene uz tužbu, a nakon dostave zatraženog te po potrebi ponovno saslušati tužitelja te ocijeniti navode tužitelja iznijete tijekom upravnog postupka i spora.

9. Sud i dalje smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je u upravnom postupku utvrđeno da tražitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je valjalo, sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. odlučiti kao u točki 1. izreke pobijanog rješenja. Naime, tužiteljev strah da bi po povratku u zemlju podrijetla bio poslan na ratište u Ukrajinu je subjektivne naravi, a samim time da ne spada ni u jednu od navedenih kategorija državljana iz članka 15. Zakona o izlasku i ulaska u Rusku Federaciju, njegov povratak u zemlju podrijetla ne bi trebao imati zakonskih prepreka. Jer, prema navodima tužitelja, isti u zemlji podrijetla nije nikada bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen, niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Isti nije bio izložen mučenju, maltretiranju, niti fizičkom nasilju. Tužitelj nije učinio vjerodostojnim činjenicu da mu je upućen poziv za mobilizaciju početkom listopada 2022. godine, kada mu je majka u poštanskom sandučiću našla poziv i kada je on rekao majci da uništi poziv, jer nije znao što će biti i nije znao za azil. Naime, tužitelj je tek u ožujku mjesecu zrakoplovom legalno napustio Rusiju i otišao u Srbiju, na tečaj jezika, s time da mu do dana saslušanja u upravnom sporu nije mu poslan poziv (novi) za mobilizaciju putem portala „Gosuslugi“. U svezi s tim potrebito je uputiti na iskaz tužitelja na zapisnik od 22. prosinca 2023. godine, prema kojem se u Rusiji ne možeš sakriti ili preseliti, jer se u Ruskoj Federaciji provodi kontrola i isti je sustav u cijeloj zemlji. Nadalje, u svom iskazu iz zapisnika od 21. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da je poslije prvog intervjua razgovarao sa mamom, koja mu je rekla da ih prisluškuju i da na tu temu (mobilizacije i razloga napuštanja Ruske Federacije) uopće ne želi razgovarati. To je mama rekla tužiteljevom ocu, a koji je rekao da ih prisluškuje FSB-e, te je trebalo neko vrijeme dok je mama napisala svoju izjavu o pozivu za mobilizaciju. Glede vjerodostojnosti tužitelja u iskazivanju relevantnih činjenica potrebito je uputiti na njegov iskaz iz zapisnika od 22. prosinca 2023. godine prema kojem je isti radio u struci u ufanskom građevinskom proizvodnom poduzeću, dok je u upravnom sporu iskazao da se zaposlio 2016. godine u tvornici koja je radila aviomotore i tamo je radio kao zavarivač.

9.1. Glede točke 11. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-1902/2025-2 od 4. prosinca 2025. godine sud upućuje na članak 119. stavak 5. ZUS-a, te na činjenicu da se sudska odluka uvijek odnosi na stanje kakvo je u momentu kada je sud donosi, pa „nije uzeo u obzir najnoviju studiju o stvarnoj situaciji u Rusiji, odnosno o situaciji u međunarodnom sukobu, koji se svakodnevno mijenja“. Stoga sud u ponovnom postupku treba prema uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske valjano obrazložiti svoju odluku o (ne) ispunjavanju uvjeta za međunarodnu zaštitu, te opravdanost straha u tužitelja procijeniti u odnosu na individualne okolnosti tužitelja i trenutni način regrutiranja vojnika (profesionalni vojnici, ugovornici, dobna granica, teritorijalni položaj pokrajine, način slanja poziva, postupanje u slučaju odbijanja).

9.2. Međutim, tužitelj u tužbi navodi kako osjeća osnovani strah pri pomisli na povratak u Rusiju, te Rusija istom ne pruža nikakvu zaštitu, a kazne koje su propisane za izbjegavanje mobilizacije su drakonske. Nadalje, tužitelj bi vraćanjem u Rusiju bio izložen mogućnosti proganjanja, mučenja i zatvaranja. Dakle, tužitelj na te navode upućuje općenito, pa je sud istoga saslušao u ponovnom postupku. Isti je, između ostalog, iskazao da mu je poslana obavijest da se mora javiti u vojni ured, te da postoje vijesti iz grada [adresa] da su ljudi pozivani u vojni ured. Neki su se javili, pa su pod prisilom morali potpisati ugovor s vojskom. Tužitelj ne zna što je sa ovima koji se nisu javili. Tužiteljevoj majci nije se nitko obratio iz vojnog ureda u vezi ovih poziva, kako iz listopada 2022. godine, tako iz travnja i listopada 2025. godine. U svezi s tim potrebito je naznačiti da Rusija planira riješiti izbjegavanje regrutacije slanjem digitalnih vojnih poziva, uz zabranu napuštanja zemlje pozvanih rezervista. Tako bi vo jne vlasti imale mogućnost slati ruskim državljanima poziv da se jave u vojni ured preko portala euprave (Gosuslugi), koji je u širokoj upotrebi za slanje poreznih prijava i dokumenata građanima. Jer, mnogi ljudi su izbjegavali primitak poziva tako da ne ž ive na adresi na kojoj su prijavljeni i teško ih je pronaći (Tako je tužitelj živio kod bratića za vrijeme prve mobilizacije, te je radio u trgovini neprijavljen. Iako je odselio s adrese prebivališta, tužitelj se prema vlastitim navodima s iste nije odjavio, kako bi izbjegao regrutaciju.). Po novim pravilima, nakon što se dobije poziv putem interneta ruski se državljanin smatra pozvanim u vojsku i za njega automatski stupa na snagu zabrana napuštanja zemlje. Ako se pozvani ne pojavi u vojnom uredu u roku od 20 dana bit će suočen sa nizom ograničenja, uključujući zabranu korištenja vlastitog vozila, prodaje imovine i dizanja kredita. Također, prijeti mu i novčana kazna. Te mjere su predviđene za obaveznu regrutaciju u Rusiji (18 – 30 godina), a ne za ratnu regrutaciju. Tako odvjetnici preporučuju ljudima koji žele izbjeći regrutaciju, da se ne javljaju u vojni ured po cijenu restriktivnih mjera.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 22. prosinca 2023. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu (osim laptopa i mobitela), te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 20. studenog 2024. godine, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

12. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 625,00 eura, obuhvaća zastupanje na ročištu dana 13. ožujka 2026. godine – 500,00 eura, te PDV – a – 125,00 eura.

U Zagrebu 3. travnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar, [adresa] Zagreb, Ilica 60/1

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335

3. U spis