REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1089/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv 1. tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. iz Zagreba, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Kaptol 15, i 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2801/2023-33 od 16. siječnja 2026., 3. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2801/2023-33 od 16. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točaka III. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2801/2023-33 od 16. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci ove presude i rješenja prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 383,96 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2022. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude (točka I. izreke presude). Rješenjima o troškovima postupka sadržanim u pobijanoj presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju da prvotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2026. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka II. izreke presude) dok je odbio kao neosnovane dio zahtjeva prvotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3,32 EUR sa zateznim kamatama i zahtjev drugotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR (točke III. i IV. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da je prvotuženik (koji je trgovačko društvo koje upravlja autocestama) ispunio sve svoje zakonske i podzakonske obveze propisane Zakonom o cestama („Narodne novineˮ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23), Pravilnikom o održavanju cesta („Narodne novineˮ broj 90/14 i 3/21) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta („Narodne novineˮ broj 75/14 i 7/21), no, on nije bio u realnoj mogućnosti utjecati na kretanje i/ili let ptica iznad područja autoceste pa stoga sud zaključuje da se prvotuženiku ne može pripisati krivnja za štetu nastalu naletom ptice na vozilo tužiteljeva osiguranika, a također nema ni uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja. Odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je između stranaka sporna osnova i visina te je sporna pasivna legitimacije kao i to o kojoj se vrsti ptice radi. Žalitelj navodi dio obrazloženja prvostupanjske presude (točke 50. i 52. obrazloženja) te smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud je pravilno cijenio provedeno prometno vještačenje kojim je dokazana uzročno posljedična veza između naleta ptice na vozilo i nastale štete, no unatoč tome je donio odluku koja proturječi dokazima u spisu iako se i sam sud poziva na dokaze u spisu. Žalitelj se poziva na fotografije zaštitne ograde koja se odnosi baš na mjeru za adekvatnu zaštitu od ptica, a koje je fotografije tužitelj dostavio uz podnesak od 30. rujna 2024.. Žalitelj ističe da pravna osoba koja gospodari cestama i koja sukladno Zakonu o cestama odgovara za nastalu štetu jer na predmetnoj prometnici nisu postavljeni adekvatni prometni znakovi niti oprema koja bi je učinila sigurnom za promet; žalitelj se poziva na to da prvotuženik za štetu odgovara po načelu presumirane krivnje, a što je u skladu i sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odlukama poslovni broj Rev x-230/12, Rev-1436/12 i Rev-873/17. Osim toga, žalitelj se poziva i na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-700/23 od 14. prosinca 2023., Pž-3537/22, kao i na pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. prema kojem se za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje, a na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog koje se divljač zatekla na kolniku autoceste. Žalitelj ističe da prvotuženik u ovom postupku nije predložio nikakve dokaze, osim provođenja ophodnje, na temelju kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi odlučne činjenice. Tužitelj navodi da je divljač na autocesti predstavlja opasnu stvari slijedom čega prvotuženik odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Osim toga, prvotuženik je previdio mjere usmjerene sprječavanju štete od ptica na autocesti pa stoga nalet na pticu ne može predstavljati slučaj. Slijedom navedenog, žalitelj predlaže drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže oba tuženika da tužitelju naknade prouzročene parnične troškove, a podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem; žalitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 169,52 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tužiteljeva žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.

3.1. Ispitavši presudu u točkama I. i II. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Iz spisa proizlazi nespornim da se 20. srpnja 2022. na autocesti A 3 dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (koje je bilo osigurano kod tužitelja) i to na način da je to vozilo naletjelo na pticu koja je zbog iznenadnog prelijetanja neposredno ispred vozila udarila u prednji dio vozila kojim je upravljao NA. Nadalje, premda je sudski vještak Ereš Vještačenja d.o.o. (u čije ime je nalaz i mišljenje sačinio AC) u pisanom nalazu i mišljenju na str. 576. spisa naveo da je na vozilu tužiteljeva osiguranika nastala šteta (bez poreza na dodanu vrijednost) u iznosu od 3.627,41 EUR, AC je u svom usmenom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. prosinca 2025. naveo da je omaškom u pisanju u pisanom nalazu i mišljenju upisan pogrešan iznos visine štete te da visina štete na vozilu osiguranika tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja (bez poreza na dodanu vrijednost) iznosi 383,96 EUR (str. 647. spisa); dakle, upravo iznos kojeg je tužitelj 3. listopada 2022. naknadio oštećeniku Ald Automotive d.o.o. (str. 21. spisa) i kojeg u ovom sporu potražuje od oba tuženika kondemnatornim tužbenim zahtjevom s time da od prvotuženika taj iznos potražuje tvrdeći da taj tuženik kao trgovačko društvo koje upravlja autocestom odgovara po osnovi krivnje prema članku 50. stavku 1. Zakona o cestama i to zato što je taj tuženik odgovoran za propuste u održavanju autoceste, dok je drugotuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu jer je drugotuženik osiguratelj prvotuženika. Međutim, budući da su u svojim odgovorima na tužbu oba tuženika osporavala svoju odgovornost za štetu, između stranaka je sporno je li do štete nastale osiguraniku tužitelja došlo uslijed propusta prvotuženika da poduzme sve radnje kojima bi omogućio sigurno odvijanje prometa, a o tome ovisi i obveza drugotuženika da tužitelju naknadi štetu u smislu odredbe članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski je sud radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva proveo dokaz saslušanjem svjedoka HA (str. 543. spisa), izvršio uvidu u ovjereni izjavu svjedoka (ophodara) RA (str. 148. - 149. spisa) te je proveo i prometno vještačenje po vještaku Ereš Vještačenja d.o.o. (str. 572.-576. i 647. spisa). Prvostupanjski je sud također proveo i dokaz uvidom u isprave priložene spisu kao i uvid u sudsku praksu – sudske odluke koje su stranke tijekom postupka dostavile sudu (te je odluke prvostupanjski sud detaljno naveo u točki 5. obrazloženja svoje presude i za iste pravilno naveo da djeluju snagom svoje pravne argumentacije). Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu ocijenivši da prvotuženik koji sukladno odredbi članka 81. stavka 3. točke 4. u vezi članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o cestama obavlja poslove redovnog i izvanrednog održavanja autoceste nije odgovoran za štetu nastalu uslijed naleta vozila tužiteljeva osiguranika na pticu koja se zatekla na autocesti.

5. Prethodno, ovaj sud napominje da poslovi održavanja autocesta ne predstavljaju opasnu djelatnost pa stoga prvotuženik ne odgovara za štetu po kriteriju uzročnosti (dakle, njegova odgovornost za štetu nije objektivna) u smislu članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a kako to (djelomično) u žalbi smatra tužitelj. Naime, kao na primjer i u odluci poslovni broj Pž-2767/22 od 22. prosinca 2022., ovaj sud smatra da prvotuženik odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje, a takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev x 230/12 od 8. studenog 2012., Rev-1436/12 od 25. travnja 2017. i Rev 873/17 od 16. veljače 2021.. Uostalom, pravno shvaćanje da prvotuženik odgovara za štetu po načelu presumirane krivnje (dakle, da je njegova odgovornost subjektivna) su zauzeli i drugi sudovi u Republici Hrvatskoj – na primjer, Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-966/18 od 8. ožujka 2019. i Županijski sud u Koprivnici u odluci poslovni broj Gž-1853/19 od 13. listopada 2020.. Prema tome, prvotuženik odgovara za štetu nastalu na vozilu tužiteljeva osiguranika ako taj tuženik nije u smislu odredbe članka 26. Zakona o cestama poduzeo mjere potrebne za siguran i nesmetan promet autocestom.

6. Međutim, u konkretnom predmetu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je prvotuženik poduzeo sve potrebne mjere za sigurno odvijanje prometa propisane Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta. Naime, prvostupanjski sud pravilno smatra da štetu nastalu naletom ptice na vozilo tužiteljeva osiguranika na autocesti treba tumačiti kao štetu uzrokovanu slučajem odnosno kao štetu koja se ne može pripisati krivnji prvotuženika u poduzimanju mjera ili u propuštanju poduzimanja mjera potrebnih za siguran i nesmetan promet autocestom, a takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Pž-923/25 od 20. svibnja 2025., Pž-4576/24 od 10. veljače 2025., Pž-2176/24 od 22. svibnja 2024., Pž-662/25 od 17. rujna 2025. Pž-1059/25 od 6. svibnja 2025. koje odluke prvostupanjski sud djelomično citira na str. 17. i 18. pobijane presude (odnosno na str. 671. i 672. spisa). Pri tome, ovaj sud osobito napominje da postavljanje žičane ograde uz autocestu bez obzira koje visine ne može spriječiti prelet ptice preko autoceste odnosno nastanak štete uslijed naleta vozila na pticu koja je bila u letu iznad kolnika autoceste. Ovo stoga jer čak i u slučaju da je žičana ograda postavljena na primjer, preko 5 metara visine, tako postavljena žičana ograda ne može spriječiti pticu da istu preleti te da se zatekne na autocesti. Osim toga, ovaj sud napominje da ni postavljanje prozirnih plastičnih materijala uz autocestu (poput onih vidljivih iz fotografija koje je tužitelj dostavio sudu uz podnesak od 30. rujna 2024.; na primjer, na str. 264., 265. i 266. spisa) ne sprječava prelet ptice preko tih ograda i sam let ptice preko kolnika autoceste. Prema tome, sve mjere za sigurno odvijanje prometa propisane Pravilnikom o održavanju cesta kojih je je prvotuženik bio dužan poduzimati radi obavljanje svoje zakonske obveze propisane člankom 81. stavkom 3. točkom 4. u vezi članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o cestama, prvotuženik je poduzeo; štoviše, tužitelj nije ni naveo koju to konkretnu radnju za sigurno odvijanje prometa prvotuženik nije poduzeo. Slijedom navedenog, budući da nikakva postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom niti Pravilnikom o održavanju cesta postoji propisan način sprječavanja preleta ptica kojim bi se spriječio nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste, to prvotuženik kao trgovačko društvo koje upravlja autocestom nije počinio protupravnu štetnu radnju time što nije spriječio let ptice iznad kolnika autoceste.

6.1. Pri tome, ovaj sud napominje da pozivanje žalitelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u više odluka na koje se poziva nije moguće primijeniti na konkretnom sporu. Ovo iz razloga jer se u tim odlukama radilo o drugačijem činjeničnom stanju, to jest o šteti nastaloj naletom vozila na divljač (koja ne leti) koja se zatekla na autocesti, a ta se divljač mogla zateći na autocesti samo u slučaju pocijepa (rupe) u zaštitnoj ogradi uz autocestu za koji propust odgovara prvotuženik. Međutim, upravo zbog toga što se u konkretnom slučaju radilo o ptici, a let ptice preko autoceste prvotuženik nikako nije mogao spriječiti, to ne postoji prvotuženikova protupravna štetna radnja u poduzimanju mjera za sigurno odvijanje prometa autocestom kao jedne od zakonskih pretpostavki koje kumulativno moraju biti ispunjene za njegovu odgovornost za štetu u smislu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, upravo zbog toga što ne postoji prvotuženikova odgovornost za štetu, to ni drugotuženik kao osiguratelj prvotuženika prema članku 964. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima nije u obvezi isplatiti tužitelju novčani iznos kojeg je tužitelj isplatio oštećeniku na ime naknade štete nastale na vozilu tužiteljeva osiguranika.

7. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

8. Međutim, u dijelu u kojem tužitelj žalbom pobija točke III. i IV. izreke presude kojima je odbijen zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 3,32 EUR s pripadajućom kamatom i zahtjev drugotuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR, ovaj sud nalazi da je tužiteljeva žalba nedopuštena zbog nedostatka njegova pravnog interesa. Naime, upravo zbog toga što su tim dijelovima presude (djelomično i u cijelosti) odbijeni zahtjevi oba tuženika za naknadu parničnog troška, to je u tim dijelovima prvostupanjske odluke žalitelj uspio u sporu. Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da je u tom dijelu tužiteljeva žalba nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku jer on usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud.

8.1. Slijedom navedenog, tužiteljevu je žalbu kojom pobija točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku, te riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. travnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran