Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-495/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ingrid Bučković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, posl.br. Pn-10/2024-20 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pn-10/2024-20 od 6. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 3.976,92 eur, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.362,50 eur.
2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.976,92 eur sa zakonskim zateznim kamatama s osnove invalidskih mirovina isplaćenih osiguranici tužitelja u razdoblju od lipnja 2022. do svibnja 2023., koja je osiguranica stradala u prometnoj nezgodi dana 6. kolovoza 2006., a koju štetu je uzrokovao osiguranik tuženika. Tužitelj taj iznos zahtijeva od tuženika temeljem odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.
6.1. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14: dalje- ZOOP) i utvrđuje da se obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika da tužitelju isplati štetu koju trpi zbog isplate invalidske mirovine prosuđuje prema tom zakonu, a stvarnom štetom da se smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Obveza tuženika kao društva za osiguranje da postoji samo onda ako je iznos mirovine oštećene osobe, koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koja se isplaćuje u konkretnom slučaju, veći od iznosa mirovine koja bi bila priznata u slučaju povrede na radu.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je odredio provođenje financijskog vještačenja po vještaku Sanji Radoš radi utvrđenja postoji li (pozitivna) razlika koja bi nastala usporedbom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je isplaćena osiguranici tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Međutim, kako tužitelj nije dostavio izračun invalidske mirovine koja bi bila utvrđena osiguraniku tužitelja u slučaju umirovljenja zbog ozljede na radu, vještak se nije bio u mogućnosti očitovati na okolnosti postojanja razlike. Obzirom da tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad osiguranika ĐD u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023., on da je bio dužan dokazati i da je ta mirovina veća nego invalidska mirovina koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Kako tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da je invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je isplaćena njegovom osiguraniku veća od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, čime bi se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, niti je dokazao visinu pozitivne razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sve odlučne činjenice su pravilno utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8. U ovoj (žalbenoj) fazi postupka sporno je pravno pitanje, odnosno koji se zakon primjenjuje u konkretnom slučaju; da li ZOOP ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO), kako to smatra tužitelj. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikovog osiguravatelja radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine nije mjerodavan ZOMO, kako pogrešno smatra tužitelj, već ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje ulaze i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, pa isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP-a. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik jer on nije štetnik, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) ima obvezu (dakako, kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu. Kako tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi (stvarnu) štetu u skladu s člankom 27. ZOOP-a tužitelj mogao osnovano potraživati, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a dosudio tuženiku naknadu za sastav podnesaka.
10. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci 3. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
