REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4579/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OTPREMNIK d.o.o., Zagreb, Vodovodna 20a, OIB: 05688683046, kojeg zastupa opunomoćenik Mate Matić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matić i partneri d.o.o. u Zgrebu, Trg hrvatskih velika na 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi izmjene podataka u carinskoj deklaraciji i naknadne naplate uvoznog duga, 3. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/21-01/28, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-413-01/21- 01/28, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. rujna 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Zagreb I, KLASA: UP/I-471-01/20-07/246, URBROJ: 513-02-3035/8- 20-1 od 30.11.2020.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđuju se ispravni podaci u uvoznoj carinskoj deklaraciji (UCD) MRN broj: 18HR030562U0000480 od 03.01.2018.g. (stavka 1 deklaracije), Carinskog ureda Zagreb I, Službe za RGP Zapadni kolodvor, za primatelja robe tvrtku "SVIJET AKUMULATORA" d.o.o., Zagreb, Podnesenoj putem zastupnika tvrtke "OTPREMNIK" d.o.o. (žalite), tako da ispravno glase kako je navedeno u izreci. Istim rješenjem obvezuje se deklaranta/zastupnika tvrtku "OTPREMNIK" d.o.o., Zagreb, kao dužnika, na plaćanje razlike uvozno carinskog duga u iznosu od 141.445,11 kn (na ime konačne antidampinške carine 80.557,35 kn, kompenzacijske carine 17.348,49 kn, zatim na ime poreza na dodanu vrijednost 24.476,46 kn i na ime pripadajućih zateznih kamata 19.062,81 kn) za robu puštenu u slobodan promet po spomenutoj uvoznoj carinskoj deklaraciji, uz određenje da će, ukoliko plaćanje ne bude izvršeno u određenom roku, Područni carinski ured Zagreb naplatiti dužni iznos kao i zateznu kamatu za svaki dan zakašnjenja od dana izvršnosti rješenja do dana namirenja, i to s bankovne garancije izdane deklarantu/zastupniku tvrtki "OTPREMNIK" d.o.o., Zagreb i evidentirane u registru Carinske uprave. Također se navodi da žalba izjavljena protiv rješenja ne suspendira provedbu osporavane odluke (točke I. – V. izreke).
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Smatra povrijeđenima odredbe članka 112. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUS), navodeći da nije bilo osnova odrediti da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, kao i odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj:115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ) kojima je propisan porezni nadzor ističući da je rješenje doneseno sa zakašnjenjem od više mjeseci od sastavljanja zapisnika, suprotno rokovima propisanima za donošenje rješenja.
3.1. Nadalje, tužitelj navodi da mu nije dana mogućnost očitovanja o dokumentaciji na koju se poziva carinsko tijelo, radi se o dodatnim izvještajima i dokazima OLAF -a od 08.02.2018. godine, a koje je kao bitne uzelo tijelo za utvrđivanje carinske vrijednosti, pa osporava i zaključak prvostupanjskog tijela da je kao zastupnik uvoznika netočno deklarirao podatak u polju 20 UCD-a, kao i u polju 44 UCD-a, čime je počinio carinski prekršaj iz članka 64. stavka 1. točka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU. Ističe kako nikako nije znao niti mogao znati da je navedena roba kineskog podrijetla jer je raspolagao sa ispravom koja uživa dokaznu snagu javne isprave - valjanim certifikatom o nepreferencijalnom podrijetlu robe broj THTCCCO160205391 od 28.11.2016. godine, a zaprimljenu dokumentaciju smatrao je istinitom, valjanom i potpunom, stoga nije imao razloga sumnjati da bi se moglo raditi o robi podrijetla različitog onom navedenom u certifikatu.
3.2. Navodi kako je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar, članak 116. stavak 1. Uredbe EU br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije (u daljnjem tekstu: „Uredba“). Dodaje da ne bi pretrpio nepovoljan položaj na tržištu naplatom uvozne ili izvozne carine u slučaju da glavni dužnik nije insolventan, al i s obzirom da je insolventan stečeni su svu uvjeti za primjenu odredbe članka 120. stavak 1. Uredbe.
3.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te odrediti da tužba ima odgodni učinak do okončanja upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je 20. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
7. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Predlaže da mu sud odobri dodatni rok za očitovanje na dokumentaciju tuženika, koji prijedlog je sud odbio cijeneći isti usmjerenim odugovlačenju postupka. Radi se o presudama Upravnog suda u Splitu UsI-3277/2023 i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-2483/2024, donesenih u sporovima između istih stranaka, stoga je sa sadržajem tih odluke tužitelj upoznat. U spis predaje dokaz da je protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske podno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske prijedlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke.
7.1. Prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe sud je cijenio neosnovanim, pa je isti raspravnim rješenjem suda odbijen. Ovo zato, jer kumulativno propisani uvjeti iz odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a nisu ispunjeni s obzirom na to da je određeno kako žalba nema suspenzivno djelovanje, a na temelju odredbe članka 45. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije. Pored navedenog, tužitelj navedeni prijedlog nije dodatno obrazložio, već je samo tužbenim zahtjevom, između ostaloga, zatražio donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe.
8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Iz podataka spisa predmeta, obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je, na temelju zahtjeva za naknadnu kontrolu carinske deklaracije MRN broj:
18HR030562U0000480 od 3. siječnja 2018., vezano za izbjegavanje antidampinške i kompenzacijske pristojbe uvedene na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih panela ili modula i ključnih elemenata (ćelija) podrijetlom ili isporučenih iz Kine, isporukom preko Tajlanda, proveden postupak u kojemu je od tužitelja koji izravno zastupa u predmetu, budući da je nad primateljem robe tvrtkom „SVIJET AKUMULATORA“ d.o.o. zaključen stečajni postupak, zatražena obavijest i dostava poslovne dokumentacije, po kojemu je tužitelj djelomično postupio, stoga je izvršena naknadna kontrola navedene carinske deklaracije.
10.1. Tijekom postupka dostavljeni su podaci zaprimljeni od strane carinske administracije Tajlanda te su identificirane tri pošiljke pošiljatelja „NEXT TECH INDUSTRY“ koje su puštene u slobodan promet po UCD-u MRN-a:
18HR030562U0000480 od 03.01.2018., i utvrđeno da paneli u stavci -1- nisu tajlandskog podrijetla, da je predmetna pošilja kineskog podrijetla koja je brodom iz Kine ušla u slobodnu zonu u luci Laem Chabang u Tajlandu te nakon toga samo pretovarena na brod i izvezena, preko Singapura na teritorij Europske unije, odnosno za Republiku Hrvatsku. Budući da se trgovačko društvo „NEXT TECH INDUSTRY“ (THAILAND) CO. LTD ne nalazi na popisu trgovačkih društava na stranici 19 Provedbene uredbe Komiisije (EU) 2017/1570 i 2016/184, u carinskoj se deklaraciji primjenjuje stopa pristojbe primjenjiva na „sva ostala trgovačka društva“ i zahtijeva izjava o dodatnoj oznaci TARIC B999.
10.2. Kako je u trenutku puštanja robe u slobodan promet za robu tarifne oznake 8541 4090 49, isporučene iz Kine i kineskog podrijetla od predmetnog izvoznika, na snazi bila konačna antidampinška carina u visini od 53,4 % i konačna kompenzacijska carina u visini od 11,5% čija je primjena izbjegnuta pogrešnim deklariranjem podataka, to je u polje 33/3 UCD-a potrebno upisati dodatnu TARIC oznaku B999.
10.3. Slijedom utvrđenog, u postupku naknadne provjere ispravnosti podataka u navedenoj deklaraciji sastavljen je zapisnik Porudčnog carinskog ureda Zagreb, CU Zagreb I – Služba za nadzor, KLASA: 471-01/19-07/1225, URBROJ: 513-02-3035/22- 20-13 od 24. kolovoza 2020., na koji je tužitelj podnio svoje stajalište, a s obzirom na utvrđene nepravilnosti glede nepravilnog deklariranja zemlje podrijetla robe, izmijenjeni su podaci u carinskoj deklaraciji, slijedom kojih je obračunski modul Carinske uprave automatizmom utvrdio i izračunao novi carinski dug.
10.4. Rješenje je doneseno pozivom na odredbe članka 48. i 85. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269/1, 10.10.2013, sa svim izmjenama i dopunama, dalje: Carinski zakonik Unije) te članka 243. Provedbene Uredbe Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenog 2015., Priloga 2. Pravilnika o popunjavanju jedinstvene carinske deklaracije („Narodne novine“ broj: 65/19) te Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, dalje: OPZ).
10.5. Odluka o ne suspenzivnom učinku žalbe obrazložena je pozivom na odredbe članka 45. Carinskog zakonika Unije.
11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim.
11.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik obrazlaže da su isti bez utjecaja na drugačije rješenje, jer je u postupku naknadne provjere predmetne deklaracije utvrđena nepravilnost glede nepravilnog deklariranja zemlje podrijetla robe. U odnosu na tvrdnju tužitelja da mu nije omogućeno očitovanje o izvješće i dokazima OLAFA-a tuženik ističe da se radi o internoj korespondenciji službene dokumentacije koja se smatra točnom i vjerodostojnom i koja nije morala biti dostavljena niti primatelju robe niti otpremniku, s tim da je tužitelj o istoj obaviješten rješenjem na koje je izjavio žalbu, stoga mu nije uskraćeno pravo na očitovanje i izjašnjavanje o bitnim činjenicama i okolnostima vezanim uz postupak provjere robe.
12. Člankom 48. Carinskog zakonika Unije propisano je da za potrebe carinskih provjera, carinska tijela mogu provjeriti točnost i potpunost informacija iz carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu te postojanje, vjerodostojnost, točnost i valjanost svih pratećih isprava te mogu ispitati račune deklaranta i ostale evidencije koje se odnose na aktivnosti u vezi predmetne robe ili prije naknadnih trgovačkih aktivnosti koje uključuju tu robu nakon njezinog puštanja. Ta tijela također mogu pregledati takvu robu i/ili uzeti uzorke ako je to još uvijek moguće učiniti. Takve se provjere mogu obaviti u poslovnim prostorima posjednika robe ili posjednikovog zastupnika, prostorima svake osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe.
13. Člankom 85. Carinskog zakonika Unije propisano je da se iznos uvozne ili izvozne carine određuje na temelju onih pravila za izračun carine koja su se primjenjivala na dotičnu robu u vrijeme u kojem je nastao s njom povezan carinski dug (1.).
14. Članom 12. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 40/16) propisana je o bveza osoba u vezi saznanja ili raspolaganja robom koja je predmet postupanja protivnog carinskom zakonodavstvu 14.1. Člankom 21. istog zakona propisana su knjiženja i druga evidentiranja
14.2. Člankom 56. istog zakona propisana je primjena zakona kojim se uređuje porezni postupak
15. Člancima 115. do 126. OPZ-a propisan je postupak nadzora.
16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja i primjenjujući citirane odredbe mjerodavnog prava na koje se pozivaju upravna tijela utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i primjena materijalnog prava nije dovedena u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, bez povreda odredaba postupka koja bi bila razlog za poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.
17. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 189. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, te članku 98. stavku 5. ZUP-a koji se supsidijarno primjenjuje, a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
18. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa tuženika i primijenjenim odredbama materijalnog prava.
19. Odluka o tome da žalba nema suspenzivno djelovanje, temelji se na odredbama članka 45. stavka 1. Carinskog zakonika Unije kojim je propisano da podnošenje žalbe ne suspendira provedbu osporavane odluke, stoga navodi tužbe kojima se ukazuje na odredbe ZUP-a o suspenzivnom djelovanju žalbe, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
20. Okolnosti na koje ukazuje tužitelj kada ističe da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u roku od 60 dana od dostave zapisnika, nisu osnovani. Naime, spisu prileži zapisnik od 24. kolovoza 2020. o naknadnoj provjeri ispravnosti podataka u deklaraciji 18HR030562U0000480 od 3. siječnja 2018., na koji je tužitelj podnio stajalište po opunomoćeniku odvjetniku dana 5. listopada 2020., dok je prvostupanjsko rješenje doneseno 30. studenog 2020. godine. Stoga, pozivanje tužitelja na prvostupanjsko rješenje od 29. listopada 2018., nije opravdano, jer se ne radi o prvostupanjskom rješenju koje je bilo predmet ocjene u žalbenom postupku koji je prethodio ovom sporu. To je rješenje (kao i pripadajuće drugostupanjsko rješenje tuženika od 31. siječnja 2023.) bilo predmet ocjene zakonitosti u sporu pred Upravnim sudom u Splitu, u kojemu je donesena presuda UsI-3277/2023-8 od 29. veljače 2024., na koju se u prilog navodima o ispravnom stajalištu u pogledu ispravka netočnih podatka o zemlji podrijetla predmetne robe, poziva tuženik.
21. Niti navode tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku i očitovanje o bitnim činjenicama i okolnostima relevantnim za odluku, sud nije prihvatio osnovanima. Tužitelj je pozvan sudjelovati u postupku nadzora dostavom Obavijesti o naknadnoj provjeri uvozne carinske deklaracije od 15. studenog 2019., te zahtjevom za davanje obavijesti i dostavu poslovne dokumentacije od 8. siječnja 2020. dok se podaci zaprimljeni od OLAF-a odnose na administrativnu istragu usmjerenu na solarne module deklarirane s porijeklom iz Tajlanda, a pri čemu se sumnja na porijeklo NR Kine. S navedenim podacima tužitelj je upoznat dostavom zapisnika, na koji je podnio stajalište. Navedena dokumentacija prileži spisu tuženika stoga je tužitelj imao mogućnost izvršiti uvid u spis te se sa sadržajem iste upoznati.
22. Navodi tužitelja da je imao povjerenja u dokumentaciju koja prati robu koja je predmet oporezivanja, nije od utjecaja na odluku. Ovo zato, jer je nesporno da nadležno javnopravno tijelo ima ovlaštenje vršiti naknadnu provjeru dokumentaciju robe koja je predmet nadzora, a tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje, niti na okolnost podrijetla robe predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka kojim bi osporio pravilnost činjenica utvrđenih u postupku naknadne provjere. Izvršeno pogrešno deklariranje predmetne uvozne robe tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje. U predmetnom slučaju, navedeno je dovelo do plaćanja uvoznih i drugih carinskih davanja u umanjenom iznosu, s obzirom na to da je u trenutku puštanja robe u slobodan promet za predmetnu robu na snazi bila konačna antidampinška carina u visini od 53,4% i konačna kompenzacijska carina u visini od 11,5%, a čija primjena je izbjegnuta netočnim označavanjem zemlje podrijetla robe. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo carinski dug, odnosno razliku carinskog duga.
22.1. U konkretnom predmetu ne utvrđuje se odgovornost tužitelja kao deklaranta/zastupnika već se radi o utvrđivanju razlike uvoznog carinskog duga, pa navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima.
23. Okolnosti koje ističe kada navodi da ne bi bio doveden u ovakvu situaciju da uvoznik robe nije otišao u stečaj, ne dovodi do drugačije odluke. Radi se o ponovljenom navodu žalbe, na koji se, na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.
23.1. U predmetu iste činjenične i pravne stvari između istih stranaka, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2483/2024-2 od 17. listopada 2024. otklonio je kao neosnovane prigovore koje tužitelj ističe sada u ovom sporu, prihvaćajući obrazloženje i stajalište izraženo u presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 8 Us I-3277/2023-8 od 29. veljače 2024.
24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.
25. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
26. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je tužitelj izgubio spor, nema osnova za zaključak da bi mu tuženik bio dužan nadoknaditi troškove spora.
26.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 3. travnja 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Mate Matić, Odvjetničko društvo Matić i partneri d.o.o., [adresa] Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
