REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1443/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice FUŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Kraljević, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 70/II, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/3068, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 18. siječnja 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23- 014/980, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/3068, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 18. siječnja 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/980, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023. kojim joj prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da pokreće tužbu protiv osporavanih rješenja jer smatra da je tuženik prilikom donošenja osporenih rješenja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Dodaje da osim toga citirano rješenje ima i nedostatke zbog kojih ga se ne može ispitati, prvenstveno u izreci koja je nerazumljiva, a razlozi dani u obrazloženju rješenja su nejasni i proturječni s izrekom. Iznosi da su osporavana rješenja u cijelosti nezakonita. Ističe kako su pobijanom odlukom povrijeđena njena prava na žalbu u upravnom postupku te su pogrešno i nezakonito primijenjeni zakonski propisi i to članak 12. Zakon o općem upravnom postupku i članak 38. točka 4. Zakona o sustavu države uprave, te joj je posljedično tome povrijeđeno ustavno pravo na žalbu iz članka 18. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da Gradonačelnik Grada Zagreba nije ovlašteno tijelo za odlučivanje o pravnim lijekovima protiv pojedinačnih pravnih akata prvostupanjskih tijela kojima se odlučuje o pravima i obvezama stranaka u upravnom postupku. Napominje da prvostupanjsko rješenje predstavlja odluku javnopravnog tijela kojom je odlučeno da joj prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. te da se radi o rješenju koje je javnopravno tijelo donijelo u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Opisuje da takvo rješenje predstavlja upravni akt protiv kojeg stranka upravnog postupka ima pravo na žalbu sukladno članku 12. i članku 105. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da je člankom 105. Zakona o općem upravnom postupku propisano kako stranka upravnog postupka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu. Dodaje da se, kada posebnim zakonom nije propisano koje javnopravno tijelo u drugom stupnju odlučuje u određenoj upravnoj stvari, supsidijarno primjenjuje norma članka 38. točka 4. Zakona o sustavu državne uprave, kojom je propisano da u upravnim stvarima u drugom stupnju, ako zakonom nije što drugo određeno, rješavaju ministarstva. Iznosi da je odgovor o kojem je ministarstvu riječ u konkretnom slučaju potrebno potražiti u Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Nastavlja da je u konkretnom slučaju o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja trebalo odlučivati Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Zaključuje da je pravo stranke na pravni lijek protiv akata javnopravnih tijela ustavna i konvencijska kategorija koja postoji upravo kako bi se prava i interesi stranaka zaštitili od arbitrarnih i političkih odluka javnopravnih tijela, te kao takva predstavljaju jamstvo vladavine prava i pravne sigurnosti građanima. Smatra da Odluka na kojoj se temelji prvostupanjsko rješenje predstavlja u svojoj suštini političku odluku donesenu po prijedlogu Gradonačelnika Grada Zagreba, pa je stoga izvjesno da isti ne može nepristrano i na zakonit način odlučivati o žalbama protiv pojedinačnih upravnih akata donesenih temeljem Odluke koju je on sam predložio Gradskoj skupštini. Ističe da je s obzirom na navedeno evidentno kako je donošenjem drugostupanjskog rješenja povrijeđeno njeno pravo na izjavljivanje pravnog lijeka. Navodi da je slijedom navedenog drugostupanjsko rješenje u cijelosti nezakonito jer je isto doneseno od strane neovlaštenog tijela te su donošenjem istog povrijeđene gore citirane odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Dodaje da opreza radi ukoliko sud ocjeni da je o njenoj žalbi (prigovoru) odlučilo ovlašteno drugostupanjsko tijelo obrazlaže daljnje razloge zašto je rješenje nezakonito. Iznosi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni protivno odredbama propisa na kojem se temelje. Nastavlja da Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 10/17., 20/21. i 25/22.) sadrži izričit propis o prestanku novčane pomoći za roditelja odgojitelja, a da je Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja u članku 6. propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022. Opisuje da je nadležno gradsko tijelo donijelo prvostupanjsko rješenje 31. listopada 2023. dakle više od 10 mjeseci izvan rokova propisanih u gore citiranom članku. Napominje da je obveza gradskog tijela da u roku koji je sam sebi propisom zadao donese pojedinačnu odluku o pravima adresata Odluke predstavlja prekluzivan rok jer se pojedinačnim rješenjima koja se imaju donijeti u tom roku odlučuje o pravima i interesima građana. Konstatira da je, dakle, gradsko tijelo propustilo donijeti odluku u rokovima propisanim Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja pa da je stoga rješenje kojim joj prestaje pravo na novčanu pomoć u cijelosti nezakonito. Smatra da mogućnost donošenja odluka izvan propisom određenih rokova predstavlja najgrublje kršenje prava adresata tih propisa jer takva mogućnost stvara pravnu nesigurnost. Navodi da se, ukoliko gradsko tijelo takav rok smatra instruktivnim, a što je očito slučaj jer bi se u suprotnom držalo propisanih rokova, postavlja pitanje koja je uopće svrha zadanog roka u gore citiranom propisu. Dodaje da zbog svega navedenog smatra kako nije bilo mjesta donošenju prvostupanjskog rješenja, a posljedično tome i drugostupanjskog, s obzirom da je isto doneseno izvan posebnim propisom određenih rokova, te je isto nezakonito. Smatra da je bitno naglasiti kako je isto pravo na novčanu pomoć ostvarila rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 21. prosinca 2017. Konstatira da je pravo na novčanu pomoć ostvarila po Odluci Grada Zagreba različitoj od Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 10/17., 20/21. i 25/22.). Ukazuje na članak 12. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a koji glasi da postupci koji su započeti prema odredbama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 16/16. i 19/16.), a do stupanja na snagu ove odluke nisu dovršeni, bit će dovršeni prema odredbama te odluke. Mišljenja je da je iz gore navedenog razvidno da ona uopće nije adresat Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja pa tako ni odredbi Odluke koji se tiču prestanka prava na novčanu pomoći. S obzirom na navedeno smatra kako su u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju primijenjeni pogrešni propisi u odnosu na prestanak njenog prava na novčanu pomoći. Navodi da o prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja Gradonačelnik Grada Zagreba uopće nije obrazložio njene navode o neprovođenju testa razmjernosti kod donošena odluke o prestanku novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Opisuje da obrazlažući drugostupanjsko rješenje Gradonačelnik navodi kako je Grad Zagreb najavio i pripremio četiri kompenzacijske mjere – Uključivanje u obrazovne programe prekvalifikacije i osposobljavanja, Potpore za samozapošljavanje i Potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti. Dodaje da je iz navedenog obrazloženja vidljivo kako je drugostupanjsko rješenje doneseno ''po špranci'' jer se uopće ne dotiče iznesenih žalbenih navoda o nemogućnosti njenog pristupa i kakvim mjerama Grada Zagreba i broja druge maloljetne djece o kojima je ista dužna skrbiti i koje uzdržava. Dodaje da su spomenute mjere baš kao što Gradonačelnik navodi ''najavljene i pripremljene'', a da pri tom ne postoji nikakav javno dostupan podatak o njihovoj učinkovitosti i uspješnosti provedbe. Opisuje nadalje, da Gradonačelnik polazi od pretpostavke kao da svi ljudi u Gradu Zagrebu imaju jednak pristup uslugama i mjerama gradske vlasti, a da pri tom ne obrazlaže jesu li joj iste usluge izravno predstavljene. Ističe da načelno pozivanje na određene kompenzacijske mjere bez objektivnog utvrđivanja može li ona te mjere realno ostvariti na način da se uzmu u obzir sve osobne okolnosti koje se nalaze na njenoj strani definitivno ne može predstavljati zakonito provođenje testa razmjernosti kod ukidanja mjere za novčanu pomoć. Predlaže da sud poništi drugostupanjsko rješenje, prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz- 254/23 od 19. prosinca 2023. te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 1744/2023 od 14. studenog 2023. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.

6. Nesporno je da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-013/1490, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 21. prosinca 2017. odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja propisano Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16) s time da će se novčana pomoć isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 20. prosinca 2017., a da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke/16.

7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/980, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-3 od 31. listopada 2023. kojim joj je prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s 30. rujnom 2023.

8. Prvostupanjsko osporavano rješenje doneseno je na temelju članka 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojim se članak 7. mijenja i glasi: "Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

O prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit po službenoj dužnosti."

9. Navedena Odluka/22 bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.

11. Stoga je prvostupanjsko tijelo na temelju Odluke/22 bilo nadležno donijeti osporavano rješenje.

12. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe Odluke/22 osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, budući da joj je prestala novčana pomoć u skladu s tim člankom.

13. Tužiteljici se ističe da se je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pozvao na svoj pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj je jasno izraženo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega je Sud zaključio da adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, koja stajališta su primjenjiva i na Odluku/22, koja se osporava. Dodao je da Sud nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

14. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske se je u odluci U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. pozvao na obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom/16 i Odlukom/18, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Odnosno da, drugim riječima, novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke/21, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da zakonodavna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni sustav ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja. Zaključeno je da je nedvojbeno da miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja je poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

15. Vezano uz prigovor povratnog djelovanja Odluke/22 Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je u obrazloženju presude od 5. srpnja 2022. Visoki upravni sud najprije iznio da imajući na umu činjenicu da Odluka/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), Visoki upravni sud zaključio je da Odluka/21 djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno da se novo pravno pravilo ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, iz čega slijedi ocjena toga suda da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno, zabranjeno, već da je riječ o tzv. nepravnoj retroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Ustavni sud je utvrdio da se navedeni zaključak o nepravoj retroaktivnosti Odluke/21 može preslikati na Odluku/22.

16. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.

17. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.

18. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku. Nadalje, ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023.

19. Napominje se da je o zakonitosti predmetnog prigovora odlučivao Visoki upravni sud Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti. Taj sud je u bitnom ocijenio da taj pravni lijek ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

20. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da je tužiteljici pravo prestalo budući da je njezino dijete FU **.**.2022. navršilo 7 godina.

21. Vezano uz izreku osporavanog rješenja tuženika valja navesti da je ista sastavljena u skladu s člankom 98. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari te da mora biti kratka i određena.

22. Vezano uz pozivanje tužiteljice na neprovođenje testa razmjernosti valja navesti da je u navedenim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske zaključeno da su ciljevi koje Grad želi postići donošenjem Odluke/22 legitimni pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze određenoj uskoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, s time da je ocijenjeno da je Odluka/22 suglasna načelu razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Posebno se ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske, a kako je već navedeno, zaključio da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija, a da je tužiteljici prestala novčana pomoć s danom 30. rujna 2023. u skladu s mjerodavnom odredbom Odluke/22, budući da je njezino dijete FU **.**.2022. navršilo 7 godina.

23. Na ročištu 3. ožujka 2026. odbijen je prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem te je odlučeno da se daljnji dokazi neće izvoditi, budući da izvođenje navedenog dokaza nije potrebno za rješavanje spora, jer su utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke iz podataka upravnog spisa, a to je da je dijete tužiteljice FU **.**.2022. navršilo 7 godina, a imajući u vidu prethodno obrazloženje ove presude, a naročito da se mjerodavno pravo prema kojem novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina, primjenjuje na sve korisnike pod jednakim uvjetima.

24. Sud nije našao niti jedan razlog ništavosti pojedinačne odluke na koji pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 47. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.).

25. Slijedom svega navedenog u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

26. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marko Kraljević – e. komunikacijom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis