REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-896/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Marija Bakula Vugrinec, u pravnoj stvari tužiteljice EEF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta [obrt], [adresa], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate iznosa od 150,23 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1929/2025-7 od 22. prosinca 2025., 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1929/2025-7 od 22. prosinca 2025. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom presude označene u izreci prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 150,23 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 238,88 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 169,52 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Sukladno čl. 467. ZPP -a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (st. 1.). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a (st. 2.).

6. Pobijana presuda u točkama I. i III. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 150,23 EUR sa zateznim kamatama po osnovi naknade štete odnosno razlike između cijene sata rada koju je obračunala tužiteljica i one koju je priznao tuženik u mirnom postupku, za popravak vozila registarske oznake [registarska oznaka] oštećenika BKS leasing Croatia d.o.o., osiguranog kod tuženika po polici kasko osiguranja, prema računu za popravak broj 371/01/2 i temeljem tuženikovog izvida štete broj 238203205243.

8. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu uz obrazloženje da je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da je Ugovorom o ustupanju tražbine od 8. listopada 2024. BKS leasing Croatia d.o.o. ustupio radi ispunjenja tužiteljici utuženu novčanu tražbinu prema tuženiku sukladno čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Sud je ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je tuženik procijenio štetu na vozilu, platio je nesporni iznos štete i u ponudi je naveo da nije sporna njegova obveza na isplatu. U odnosu na spornu cijenu sata rada, sud je utvrdio da je tužitelj obračunao broj sati limarskih i lakirerskih radova u skladu s tuženikovim izvidom štete i to u iznosu od 40,00 EUR po satu, uvećano za PDV, koja cijena je u skladu s tužiteljevim Cjenikom radnog sata. Sud je zaključio da ne postoji doprinos oštećenika u smislu čl. 1092. ZOO-a, jer oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo. Stoga je sud donio pobijanu presudu sukladno čl. 80. st. 1., čl. 81. st. 1., čl. 84. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO -a.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da je presuda u pobijanom dijelu razumljiva i sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa je presudu u pobijanom dijelu moguće ispitati.

10. Neosnovano se tuženik poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, smatrajući da je ova povreda počinjena samim time što je prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge. Naime, u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranaka i u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno odbio navedene dokazne prijedloge, jer je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno za donošenje odluke. Takvim postupkom nije povrijeđeno tuženikovo pravo na raspravljanje pred sudom.

11. Suprotno žalbenim navodima, sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo te nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Činjenica da postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Navedeni stav je izrazio ovaj sud u brojnim odlukama, npr. u presudama poslovni broj Pž-949/2024 od 20. ožujka 2024., Pž-1769/2025 od 2. svibnja 2025., Pž-1802/2025 od 5. svibnja 2025., Pž-1574/2025 od 26. siječnja 2026. i dr.

12. Žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio ugovorne odredbe odjeljka E.1. do E.3. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Eventualna neprimjena tih Uvjeta predstavljala bi žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Međutim, neosnovano se tuženik poziva na ugovorne odredbe odjeljka E.1. do E.3. tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, koje se odnose na popravljanje štete. Ovaj sud je u presudama poslovni broj Pž-3616/2024-2 od 25. rujna 2024. i poslovni broj Pž-3371/2024-3 od 22. siječnja 2025. izrazio stav da se odredbu E.1. st. 2. u dijelu kojim je određeno da tuženik „...ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila“ ne može tumačiti na način da ograničava oštećenikovo pravo slobodnog izbora radionice, a da u odnosu na odredbu E.1. st. 3. kojom je određeno da „u slučaju neslaganja osiguranika s procedurom navedenom u prethodnom stavku, Adriatic može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene ove i sljedećih odredbi Uvjeta“ termin „opseg“ nije definiran u pojmovniku Uvjeta, pa nije, s onom dozom sigurnosti koja bi bila potrebna za nedvojbeno tumačenje, precizirano odnosi li se „opseg naknade“ (tj. ograničenje opsega naknade) na novčani iznos koji u nekom apsolutnom iznosu, neovisno o strukturi računa, proizlazi iz izdanog računa za izvršeni popravak, ili na opseg radova na kojima se temelji iznos u ispostavljenom računu (primjerice, broj potrebnih sati i adekvatnost zamjenskih dijelova potrebnih za popravak). Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je utuženim računom obračunata upravo onolika količina radnih sati, koja je navedena u tuženikovom izvidu štete, a sporna je jedino cijena sata tih radova, ovaj sud ocjenjuje da odredba E.1. st. 3. Uvjeta o ograničavanju „opsega“ ne može biti argument za uskratu plaćanja razlike u cijeni.

14. Neosnovano tuženik osporava tužiteljičino pravo na kamatu, budući da je pravilno prvostupanjski sud obrazložio da sukladno čl. 81. st. 1. ZOO -a s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu. Suprotno žalbenim navodima, kamata u konkretnom slučaju ne teče od dana donošenja prvostupanjske presude, već od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju (čl. 943. st. 4. ZOO-a). Stopu zatezne kamate prvostupanjski sud je odredio sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Stoga neosnovano tuženik osporava pravo na kamatu i stopu zatezne kamate.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik nije iznio konkretne žalbene navode, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke.

Zagreb, 2. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Bakula Vugrinec