REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA
48260 KRIŽEVCI
Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14
Poslovni broj:Ovr-634/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, R.F. Mihanovića 9, OIB:81793146560, protiv ovršenika FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, radi ovrhe, 2. travnja 2026.,
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenika FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu iz razloga određenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Ovršenik je po punomoćniku 26. veljače 2026. podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je Hrvatski telekom d.d. pokrenuo protiv ovršenika izvansudsku ovrhu kod Financijske agencije i to 15. listopada 2025., a isti je postupak pokrenuo temeljem rješenja o ovrsi donesenoga pod poslovnim brojem Ovrv-589/09 od 21. ožujka 2007. Nadalje ovršenik ističe da je ovršni postupak pokrenut radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine i to glavnice u iznosu od 344,02 eur i zatezne kamate na naznačeni iznos glavnice. U bitnome ovršenik ističe da je spomenuta ovršna isprava već ranije bila zavedena u očevidniku Financijske agencije, a ista je brisana sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Nastavno na navedeno ovršenik ističe da je potonje podneseni Zahtjev za izravnu naplatu nedopušten i nezakonit u smislu članka 53. Ovršnog zakona. Obrazlažući svoj navod ovršenik se poziva na Zaključak donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnoga suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019. prema kojemu proizlazi da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome. Isto je po stavu ovršenika primjenjivo i u ovome slučaju. Uz navedeno, ovršenik se poziva i na zastaru ovrhovoditeljeva potraživanja pri čemu se poziva na članak 233. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima te stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-54/19-15. Zaključno je ovršenik predložio ovome sudu prihvatiti njegovu žalbu i proglasiti nedopuštenim ovršni postupak pokrenut 15. listopada 2025. od strane ovrhovoditelja Zahtjevom za izravnu naplatu.
2. Primjerak žalbe ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju znanja radi i radi eventualnoga očitovanja 27. veljače 2026., a ovrhovoditelj se u ostavljenom roku od 8 dana na navode žalbe nije očitovao.
4. Budući da je ovršenik u svom prijedlogu iznio razloge sadržane u članku 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:112/12, 25,13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 144/22 i 06/24, dalje OZ), valjalo je imajući u vidu odredbe sadržane u članku 52. stavak 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
U Križevcima, 2. travnja 2026.
Sutkinja
Ivana Prosenečki Kamenjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dozvoljena žalba.