Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-72/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Maji Skorić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Rastija, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika: 1. ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. KV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Davoru Ćavar, odvjetniku iz Vukovara, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji pod poslovnim brojem Ovr-485/2024-2 od dana 28. ožujka 2024. godine, dana 2. travnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji pod poslovnim brojem Ovr- 485/2024-2 od dana 28. ožujka 2024. godine.

II. Prvostupanjski će sud odlučiti o trošku žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud rješenjem o ovrsi pod točkom I. izreke odredio predloženu ovrha na nekretnini ovršenika IV (točka I. prijedloga) i na novčanim sredstvima ovršenika ad 1. i ad 2. (točka II. prijedloga), kao i na pokretninama ovršenika ad 1. GV i ovršenice ad 2. KV (točka III. Prijedloga), te je pod točkom II. izreke rješenja o ovrsi naloženo ovršeniku da u roku od osam dana naknadi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 2.306,81 eur.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu su podnijeli ovršenici iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine„ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017, 131/2020, 114/22 i 6/24 dalje: OZ) te predložili da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog ovrhovoditelja, odnosno, da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odredio ovrhu na temelju ovršne isprave - Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, od 21. prosinca 2022. godine, koji je potvrđen (solemniziran) kod Javnog bilježnika Ivane Kovačević iz Osijeka pod brojem Ov-4589/2022, a koji je sklopljen između ovrhovoditelja MV kao zajmodavca i založnog vjerovnika, ovršenice KV kao zajmoprimca i solidarnog dužnika, te GV kao zajmoprimaca, solidarnog dužnika i založnog dužnika (dalje: Ugovor), te kojim je radi osiguranja iznosa zajma od 105.000,00 eur, sa rokom povrata do 31. prosinca 2023. godine) uvećanog za eventualne zatezne kamate, sudske, javnobilježničke i druge troškove za korist zajmodavca suglasnošću svih stranaka ugovoreno osnivanje založnog prava na nekretnini zajmoprimca i založnog dužnika ŽV – upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 336246 Ceran, kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u selu, površine 515 m2 (članak 4. Ugovora), te dopušten upis tog prava u zemljišne knjige (članak 5. Ugovora), da su oba zajmoprimca izričito pristala da zajmodavac može neposredno provesti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini svakog od njih po dospjelosti ugovora, kao i da založni dužnik izričito pristaje da zajmodavac temeljem ugovora može provesti neposredno prisilnu ovrhu na nekretnini (članak 6. stavak 1. i 2. Ugovora), dok je ovršenica ad 2. kao bračni drug založnog vjerovnika dala izričitu suglasnost na raspolaganje nekretninom, te se očitovala se da su joj poznate sve pravne posljedice takvog raspolaganja (članak 9. Ugovora),

6. Ovršenici u žalbi navode da ovrhovoditelj nema pravnog interesa zahtijevati donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika s obzirom da svoj zahtjev temelji na ispravi potvrđenoj po javnom bilježniku, te se isti smatra ovršnom ispravom, slijedom čega da je sukladno odredbi članka 211. OZ, sudska ovrha nedopuštena.

7. Takav prigovor ovršenika nije osnovan, jer ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha u ovom postupku, nije isprava iz članka 209. stavak 1. OZ, na temelju koje se provodi izravna naplata kod Agencije.

8. Ovršenici u žalbi također neosnovano ističu da ovrhovoditelj nije uz ovršni prijedlog dostavio isprave iz kojih bi bio vidljivo točan iznos tražbine koju isti ima prema ovršenicima, kao i dokaz na temelju kojeg od ovršenika potražuje iznos od 329,82 eur s osnova troška javnog bilježnika.

8.1. Ovo stoga, jer potraživanje ovrhovoditelja od 105.000,00 eur sa zateznom kamatom koja teče nakon isteka roka za povrat dana 31. prosinca 2023. godine (članak 2. Ugovora o zajmu), od dana zakašnjenja 1. 1. 2024. godine (članak 3. Ugovora o zajmu), proizlazi iz predmetnog Ugovora o zajmu, dok trošak javnog bilježnika od 2.485,00 kuna, što preračunato po fiksnom tečaju od 1 eur = 7,53450 kuna iznosi 329, 82 eur, proizlazi iz javnobilježničke potvrde, prema kojoj je naplaćena javnobilježnička pristojba u iznosu od 360,00 kuna, kao i javnobilježnička nagrada u iznosu od 1.700,00 kuna, uvećana za PDV u iznosu od 425,00 kuna.

9. Daljnjim žalbenim navodima ovršenici upiru na odredbu članka 80. b OZ, te ističu da nisu ispunjeni posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretninama propisani odredbom članka 80. b stavak 2. i 3. OZ, u tom pravcu da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, jer da predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje nj ihovih osnovnih životnih potreba s obzirom da se radi o jedinoj nekretnini u vlasništvu i posjedu ovršenika, kao i da ovrhovoditelj nije dostavio dokaze da je ovrhu pokušao na drugom predmetu i da je ista ostala bezuspješna.

9.1. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud posebnim rješenjem pod brojem Ovr-485/2024-38 od dana 16. veljače 2026. godine odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za odbijanje prijedloga za ovrhu po osnovi prigovora narušene pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (list 118-120 spisa) istaknut u žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi, nalazeći da nisu ispunjeni uvjeti iz članak 80.b OZ, odnosno da prodajom nekretnine (za koju je u tom postupku utvrđeno da istima služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba), ne bi bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, te da je isto postalo pravomoćno dana 14. ožujka 2026. godine (potvrda pravomoćnosti na listu 123. spisa), nakon čega je ista žalba, izjavljena dana 29. ožujka 2024.godine), dostavljena ovom drugostupanjskom sudu u žalbeni postupak, dana 31. ožujka 2026. godine

9.2. Odredbom članka 51. stavak 2.OZ propisana je mogućnost da prvostupanjski sud prihvati žalbu izjavljenu protiv rješenja o ovrsi ako ocijeni da je osnovana, te u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbije, ili ukine rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaci ili se oglasi stvarno ili mjesno nenadležnim i ustupi predmet nadležnom sudu, međutim, prema stavku 4. istog članka kada sudac prvog stupnja ocijeni da žalba nije osnovana uputit će predmet sudu nadležnom za odlučivanje u drugom stupnju.

9.3. Neovisno od naprijed navedenog, treba reći da prema pravnom stanovištu prihvaćenom na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 11. ožujka 2022. godine - žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80. b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80. b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

9.4. Ujedno, odredbom članka 77. stavak 1. OZ propisano je da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sa ovršenikom, stekao na nekoj stvari ili pravu založno pravo ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, da se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz članka 75. stavak 1. Zakona, te na druge odredbe Zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim na odredbe članka 4. stavak 4., 5. i 6. Zakona.

10. U odnosu na prigovor prava na dom, kojeg ovršenici ističu kada navode da predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba obzirom da se radi o jedinoj nekretnini u njihovom vlasništvu i posjedu, treba reći da bi u situaciji kada bi se bez žalbi priloženih dokaza, prihvatilo da se radi o njihovoj jedinoj nekretnini, odgovor na pitanje da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda dobio pomoću testa razmjernosti i tri eliminacijska pitanja: 1. Je li miješanje utemeljeno na zakonu?, 2. Je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“? i 3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?.

10.1. U konkretnom slučaju, miješanje je utemeljeno na zakonu i usmjereno je na postizanje legitimnog cilja, te je isto nužno u demokratskom društvu.

10.2. Ovo stoga:

- jer se radi o prisilnoj naplati potraživanja ovrhovoditelja kao fizičke, privatne osobe utemeljenom na solemniziranom Ugovoru o zajmu, dakle javnobilježničkom aktu kao ovršnoj ispravi,

- jer ovršenici niti u žalbi ne tvrde da se iz bilo kojeg razloga radi o ništetnom ugovoru, a niti žalbenim prigovorima osporavaju svojstvo ovršnosti javnobilježničkog akta kao ovršene isprave,

- jer su ovršenici dobrovoljno, kao zajmoprimci i solidarni dužnici predmetnom nekretninom raspolagali kao instrumentom osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja iznosa zajma bez ugovorene obveze plaćanja zateznih kamata do isteka roka za povrat istog),

- jer je ovršenik ad 1. kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik, zajmoprimac, solidarni dužnik i založni dužnik izričito pristao da u slučaju neisplate zajma, vjerovnik naplati nepodmireni dug neposrednom prisilnom ovrhom na istoj, dok se ovršenica ad 2. kao njegov bračni drug, te zajmoprimac i solidarni dužnik suglasila sa raspolaganjem nekretninom koja je predmet ugovora, te izjasnila da su joj poznate sve pravne posljedice (a što ne osporava niti u žalbi),

- jer su ovršenici slobodnom voljom sklopili Ugovor o zajmu i pristali da se zajam osigura nekretninom koja im služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao instrumentom osiguranja, a time i na mogućnost pokretanja ovršnog postupka radi prodaje te nekretnine ukoliko se zajam ne vrati u ugovorenom roku, premda se radi o nekretnini koja predstavlja njihov dom, čime su svjesno prihvatili i mogućnost gubitka istog, kao posljedicu neispunjavanja svoje osobne dužničke obveze.

10.3. Ujedno, ovršenici u žalbi ne tvrde da bi ovrhovoditelj bio u mogućnosti namiriti svoju tražbinu u cijelosti drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe, a iz očitovanja ovrhovoditelja na ročištu dana 6. veljače 2026. godine i pribavljenih potvrda FINE proizlazilo bi da u međuvremenu nije došlo niti do djelomičnog podmirenja tražbine, odnosno naplate tražbine na novčanim sredstvima ovršenika temeljem osnove broj Ovr-485/2024.

10.4. Naime, prema potvrdi FINE od 9. veljače 2026. godine u odnosu na ovršenicu ad 2. osnova za plaćanje Ovr-485/2024 je evidentirana za plaćanje na 11. mjestu, a evidentirana obveza prije ove u Očevidniku su 48.361,88 eur (list 115. spisa), dok je u odnosu na ovršenika ad 1. osnova za plaćanje pod brojem Ovr-485/2024 evidentirana pod rednim brojem 2. a iznos evidentiranih obveza prije ove osnove je 7,28 eur (list 117. spisa).

10.5. Naposljetku, ovršenici u žalbi ne ističu da je potraživanje ovrhovoditelja moguće namiriti sa drugim sredstvom, odnosno na drugom predmetu ovrhe, kao niti da su podnijeli prijedlog iz članka 5. stavak 2. OZ.

11. Slijedom navedenog, jer nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud temeljem članka 50. stavak 5. OZ u povodu žalbe ovršenika pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu ovršenika trebalo je u cijelosti odbiti i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ).

12. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 14. stavak 7. OZ.

U Šibeniku, 2. travnja 2026. godine

S U T K I NJ A

Maja Skorić