Poslovni broj: Usž-3504/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužiteljice NDA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5153/2024-6 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5153/2024-6 od 11. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Gradonačelnika, Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23-014/2241, urbroj: 251-02-01/001-23-4 od 27. lipnja 2023. te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud u sporu donio svoju odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje u tekstu: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje u tekstu: Odluka/18). Smatra da je sporno, jesu li tuženik te prvostupanjsko tijelo bili stvarno nadležni donijeti osporena rješenja jer su propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022. koji je rok propisan u članku 6. Odluke/22, pri čemu je tužiteljica osporila nadležnost tuženika zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda. Smatra da je sud pogrešno ocijenio da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan, iako je tužiteljica ukazivala da je navedeni rok prekluzivan, a navedeno je razvidno iz činjenice da Odlukom/22 nisu propisane ovlasti javnopravnom tijelu da izvrši produljenje roka ili propiše u postupanju drugačiji rok odnosno ne omogućuju javnopravnom tijelu da samostalno uređuje rok, u smislu članka 79. stavka 2. i stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku situacije kada je određuju instruktivni rokovi. U nastavku upire na odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova čije dijelove u nastavku citira. Ističe prigovor da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna. Naime, Sistematizacija na koju se sud poziva sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji službenika, a sud nije utvrdio koji je rang imala konkretna službena osoba i je li bila ovlaštena. Nadalje, sud pogrešno smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. Zakona o općem upravnom postupku te zbog toga nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njenih prava ili pravnih interesa. Prigovara što je sud odbio saslušati tužiteljicu, tim više jer nije proveden ispitni postupak u upravnom postupku. Tužiteljica upire i na povredu načela zabrane retroaktivnosti te da sud nije odlučio o svim zahtjevima tužbe. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 17. ožujka 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/17-013/659, urbroj: 251-10-01-17-2 od 14. travnja 2017. na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22.) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj. 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je dio rješenja samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, sve sukladno odredbi članka 6. navedene Odluke. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice.

7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja i tuženika, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

8. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

9. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

10. U toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).

11. Nadalje, neosnovan je i prigovor tužiteljice da su prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022. jer osnovano prvostupanjski sud smatra da se radi o procesnom, a ne materijalnom roku, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

12. Nadalje, neosnovan je i navod tužiteljice da je prvostupanjsko rješenje donijela nenadležna osoba. Naime, Sud je uvidom u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.) utvrdio da je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da u opisu poslova stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a. Navedeno stajalište potvrdio je i ovaj Sud u više svojih presuda, primjerice, u presudi, poslovni broj: Usž-1855/2025 od 20. svibnja 2025. Nadalje, neosnovan je i prigovor tužiteljice kojim prigovora nedostatnosti potpisa na osporenom rješenju jer je rješenje donio gradonačelnik koji je isto i potpisao.

13. Nadalje, prvostupanjski je sud prihvati pravilnim stajalište tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno što je u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a) te je prvostupanjski sud obrazložio iz kojeg su razloga nesvrsishodni dokazni prijedlozi tužiteljice.

14. Konačno, glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je po ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. odluke poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnom kvalifikacijom tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS -a.

15. Pored navedenog tužiteljica neosnovano prigovara i povredi prava na pravično suđenje, budući je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povredu prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

16. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, upućuje se na obrazloženje presude ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022. u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i navedeni prigovor otklonio (točke 104. do 124.).

17. Slijedom navedenom, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković