REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1408/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, protiv tužene GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-16/2023-19 od 8. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-16/2023-19 od 8. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženoj GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.019,64 eura/ 120.700,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], da naknadi tuženoj GU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od

1.875,00 € u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, navedenu presudu pobija tužitelj zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, obzirom da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka pobijane odluke je u suprotnosti s razlozima odluke i sadržajem spisa, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i troškova postupka. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane presude u korist tužitelja, a podredno da se vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje uz naknadu parničnog troška.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tužen ica isplati iznos od 16.019,64 eura / 120.700,00 kuna na ime liječničkih pretraga i kupnje lijekova koje je sam financirao, obzirom mu je odobrena biološka terapija Povjerenstva za lijekove KBC Sestre milosrdnice od 1. rujna 2018., koju je trebao dobiti poštom, a koju je primila tuženica i nije mu uručila.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor relevantnih činjenica i utvrdio kao nesporno da su stranke bivši bračni drugovi koji su od 2018. razvedeni, te da tužitelj od 21. siječnja 2018. ne živi na adresi u [adresa]. Nesporno je da je tužitelj u svibnju 2018. policiji prijavio adresu svog boravišta u [adresa], i nije obavijestio tijelo koje vodi postupak, odnosno Konzilij o promjeni adrese, te nije kontaktirao obiteljskog liječnika vezano za zahtjev za biološku terapiju, kao i da je tužitelj 2018. imao zabranu pristupa tuženici te da sa istom nije kontaktirao.

7. Između stranaka je sporna odgovornost tuženice, štetna radnja kao i uzročna veza i šteta tužitelja.

8. Slušan tužitelj je iskazao da je na preporuku liječnika kod kojih se liječi u [Bolnici], zatražio da mu se odobri lijek za biološko liječenje, a kada je taj zahtjev dao, kao adresu je naveo adresu u [adresa], s koje se odselio 21. siječnja 2018., kada je dobio zabranu pristupa tuženoj, da se odselio prvo majci na adresi u [adresa], a zatim je neko vrijeme boravio i kod brata. Da je negdje u svibnju 2018. prijavio boravište na policiji i to na adresi u [adresa], a Konzilij koji je vodio njegov postupak nije obavijestio o promjeni adrese jer to nije bio u mogućnosti, kao i da obiteljski liječnik i specijalista, koji su lijek preporučili, nisu imali o tome saznanja. Da nema saznanja o tome kome je dostavila odluka nakon što mu je predočena dostavna naredba odluke, a da je saznao da mu je lijek odobren kada je izašao iz bolnice i u bolnici su mu rekli da je dio lijeka dobio u bolnici, kao i da mu je lijek odobren i da će dobiti odluku, koju je odluku trebao dobiti u siječnju 2018. Saznao je da mu je lijek odobren tako što je pozvan od prof. KU, koja je jedna od doktorica koja ga vodi, jer joj je govorio da je iskoristio doze koje je primio i da ga zanima da li mu je odobren lijek, obzirom da treba nastaviti s terapijom, da je lijek kupio u ožujku 2018. jer je vidio da nema odluke, a tuženicu nije kontaktirao jer nije smio – jer je imao zabranu pristupa, a lijekove je kupovao u Sloveniji i za njih plaćao 1.540,00 eura, za što ima račune, a ukupno je na lijekove potrošio 16.019,64 eura.

9. Svojim iskazom tuženica je i navela da je tužitelj do 21. siječnja 2018. živio na adresi u [adresa], a zatim se odselio kod majke, te tada više nije boravio na toj adresi, a u to vrijeme ona nije primila nikakvu poštu koja bi se odnosila na tužitelja, nema saznanja da je tužitelj očekivao nekakvu odluku iz bolnice , a tužitelj je u vezi s tim nije nikad kontaktirao, s njim nema nikakvih kontakata, razvedeni su od 2018. Kada bi pošta dolazila, nikada ju nije preuzimala, a ni onu koja je došla kao preporučena, kao niti običnu poštu i uvijek je govorila poštaru da tužitelj tu više ne živi.

10. Time prvostupanjski sud i cijeni odgovornost za štetu kao obvezni odnos, koji nastaje kada osoba odgovorna za štetu počini protupravnu štetnu radnju usl ijed čega nastaje šteta osobi koja traži njezin popravak, pod uvjetom da postoji uzročna veza između štetne radnje i same štete. Uvidom odluku Kliničkog Bolničkog Centra od 22. srpnja 2019., kojom je utvrđeno da se usvaja zahtjev bolesnika-tužitelja i prijedlog specijalista za liječenje lijekom sekukinumab ATK L04AC10061, dok je iz iskaza tužitelja utvrđeno da ta odluka nije temelj osnovom koje potražuje naknadu štete jer štetu potražuje zbog odluke iz 2018., koja nije priložena spisu kao dokaz. Prihvaćen je iskaz tuženice u cijelosti, kao i iskaz tužitelja, kao objektivno moguć, osim u dijelu u kojem navodi da njegov obiteljski liječnik nije imao saznanja o tom postupku, kao i da tijelo koje vodi postupak, odnosno specijalistu, nije mogao obavijestiti o promjeni adrese, dok je i naveo da je telefonski kontaktirao s prof. KU i prema tome je mogao i telefonom obavijestiti u novoj adresi.

11. Iz provedeno postupka da nije utvrđeno da bi tuženica primila odluku Konzilija u ime tužitelja, te da ga u tome nije obavijestila, odnosno nije utvrđeno postojanje pretpostavki odgovornost za štetu, kao ni postojanje štetne radnje, uzročnosti, protupravnosti, zbog čega je i odlučeno kao u izreci odluke.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pritom i dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna.

13. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se i žalbom opisno poziva tužitelj, jer su pobijenom presudom i navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude nije proturječno niti nejasno, kao što ni o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi ili sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

14. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, sukladno članku 8. ZPP-a (prema kojoj ovlast ocjenjivati izvedene dokaze pripada sudu, a ne strankama), pri čemu je i naveo razloge o tome koje činjenice je utvrdio, kojim od izvedenih dokaza i kako ih je ocijenio, koji u cijelosti i prihvaća ovaj sud, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio odlučne činjenice, obzirom da iskaz tuženice nije kontradiktoran, kao ni paušalan, a od strane tužitelja nije bilo pitanja na koji bi se ona i očitovala . Pri tome, nije zanemaren iskaz tužitelja, kada tužbom i tijekom postupka nisu dostavljeni plaćeni računi za kupljene lijekove na koje se tužitelj poziva, kao ni odluka Kliničkog Bolničkog Centa od 1. rujna 2018., pa stoga i nije bilo osnove da se o tome očituje prvostupanjski sud.

16. Tuženica i nije primala poštu za tuženika, obzirom i proizlazi iz njenog iskaza da je poštaru rekla da se on više ne nalazi na toj adresi. Suprotno utvrđenje nije dokazano, kao što na pokušaj dostave odluke iz 2018., nije predložen dokaz. Pri tome i nije sporno da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23. siječnja 2018. tužitelju izrečena mjera zabrane približavanje tuženici na razdaljini bliže od 100 metara. Tužitelj se i pozivao na rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Psp-54/2018, kojim je odlučeno da je tuženica smetala posjed tužitelja u mirnom suposjedu obiteljske kuće u [adresa], i to u periodu od kraja siječnja do kraja kolovoza 2018., što je tužitelj saznao 3. rujna 2018. promjenom brave na ulaznim vratima, pa joj se zabranjuje takvo i slično smetanje. U odnosu i na to vrijeme tužitelj je i imao mjeru zabrane približavanja tuženici, pa se stoga i u odnosu na postupanje tuženice, to ne može suprotno tumačiti. Pri tome i vezano za donošenje nove odluke Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice od 22. srpnja 2019., koji se odnosi, prema navodima tužitelja, na dopunsko rješenje onog prvotnog rješenja za koje tužitelj navodi da mu tuženica nije uručila, a koja odluka je i u odnosu na tužitelja također navedena da se dostavi na adresi [adresa], a koju odluku iz srpnja 2019., tužitelj i navodi da je primio.

17. Tuženici se ne može stavljati na teret da tužitelj nije primio odluku od Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice od 1. rujna 2018., obzirom i da osobno nakon preseljenja kod majke, odnosno naknadno kod brata, i nije obavijestio Klinički bolnički centar, kao što i nije obavijestio svoga liječnika, obzirom i da je odluka Kliničkog bolničkog centra od 22. srpnja 2019. dostavljena prof.dr. KU i bolničkoj ljekarni, uz prvotno nalog dostave tužitelju, koji je primio, pa se stoga i ne može tuženica kriviti ukoliko tužitelj nije primio prvotno rješenje.

18. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, su i subjekti obveznog odnosa, odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost djelovanja. Odgovornost tuženice pri tome ne može biti objektivna, već se ona isključivo temelji na krivnji, pod čime se i razumijeva najblaži oblik krivnje učinjen bilo propustom, bilo činidbom.

19. Obzirom i da ljudska radnja podrazumijeva uz aktivitet i propust, pri tome i pri nastupu nekog štetnog događaja koji indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se u obzir samo ljudska radnja, uzročna veza između štetne radnje i štete, nužna je pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati jer se ona ne predmnijeva.

20. Tijekom postupka od strane tužitelja, kao što to i prvostupanjski sud navodi, nije dokazano da bi tuženica primila odluku Konzilija od 2018. u ime tužitelja i da ga nije o tome obavijestila, obzirom i da tužitelj to i nije dokazao, niti predložio neke dokaze o tome, kao što je i utvrđeno, vezano za iskaz tuženice, da poštu nije za tužitelja preuzimala, obzirom i onu preporučenu i da je i navela poštaru da tužitelj tu više ne živi.

21. Time je i neosnovano u žalbi navedeno da je prvostupanjski sud pogrešno pristupio u utvrđivanju pravnoodlučnih činjenica i izvan okvira tužbenog zahtjeva utvrđivao da li je riječ o neistinitim navodima, a vezano i da bi zanemario pravomoćnu presudu Kaznenog suda koja okolnosti, navodima žalbe, ne može biti odlučna za pitanje građansko-pravne odgovornosti za štetu. Pri tome, prvostupanjski sud nije povezivo odgovornost tuženice vezano za donesenu kaznenu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjelu za mladež poslovni broj Kzd-131/2019 kojem je i tužitelj, kao optuženi, proglašen krivim što je od 30. svibnja 2015. do 21. siječnja 2018. na adresi stanovanja u [adresa], grubo zanemario svoje dužnosti podizanja djeteta, te zlostavio dijete, kršio propise o nasilju u obitelji i člana obitelji doveo u ponižavajući položaj, a drugome je ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, koje je djelo i počinjeno prema bliskoj osobi čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece. To počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud nije posebno cijenio kao otegotno u odnosu na tužitelja, a vezeno za odgovornost tuženice u odnosu na navode tužitelja da mu nije dostavljena odluka KBC Sestre milosrdnice od 1. rujna 2018., već je i u odnosu na navedenu odluku utvrđeno da ista nije dostavljena, ni priložena spisu kao dokaz.

22. Slijedom navedenog, niti jedan od žalbenih razloga zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu se ne može prihvatiti osnovanim, pa je njegova žalba kao neosnovana odbijena i potvrđena presuda prvostupanjskog suda, temelje odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Puli-Pola, 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić