REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1214/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Hajduković, u kaznenom predmetu protiv optuženog MV zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja PV od 30. lipnja 2025., s izmjenama 12. listopada 2025., 19. veljače 2026. te 29. ožujka 2026., nakon provedene javne rasprave održane 19. veljače 2026. te 1. travnja 2026., a zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti privatnog tužitelja PV, opunomoćenika privatnog tužitelja, odvjetnika UV, optuženog MV te branitelja optuženika, odvjetnika Davorina Bukavca, 2. travnja 2026. objavio je, a 1. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Optuženi KV OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i P, rođen **.**.1969. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju dipl. ekonomist, zaposlen u privatnom TD, s mjesečnim primanjima cca 1.000,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta i još jedne kuće u [adresa], vlasnik četiri poslovna prostora u Vrbovcu, vlasnik automobila Lexus, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan
k r i v j e
što je
dana 02. travnja 2025. godine, oko 17,30 sati, u mjestu [adresa] s namjerom da tjelesno ozlijedi privatnog tužitelja OV istog rukom stisnutom u šaku jednom udario u predjelu glave, a od kojeg udarca je privatni tužitelj PV pao na tlo te je zadobio zadobio tjelesnu ozljedu i to površinsku ozljedu glave - ekskorijaciju iza lijevog uha s krvarenjem, a koja ozljeda čini tjelesnu ozljedu dakle, drugog tjelesno ozlijedio
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24. dalje: KZ/11.), za koje mu se na temelju članka 117. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 40. stavka 4. KZ/11.
izriče
NOVČANA KAZNA
od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa 100,00 (sto) eura što ukupno iznosi 6.000,00 eura (šesttisućeeura).
II/ Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženi KV dužan je novčanu kaznu platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.
III/ Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.
IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26., – dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 385,00 eura i to paušalni iznos od 70,00 eura te trošak sudsko-medicinskog vještačenja od 315,00 eura
V/ Na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja dužan je snositi privatni tužitelj PV.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelj PV pred ovim sudom podnio je 30. lipnja 2025. privatnu tužbu protiv optuženog MV zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. KZ/11., a koja je ispravljena podneskom od 12. listopada 2025. sukladno rješenju raspravnog suca od 24. rujna 2025. te dodatno izmijenjena na raspravi 19. veljače 2026. te podneskom od 29. ožujka 2026., u kojoj zahtijeva da sud donese presudu kojom se optuženika oglašava krivim te osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca kao i da obveže optuženika da privatnom tužitelju naknadi troškove ovog kaznenog postupka.
2. Očitujući se o osnovanosti privatne tužbe optuženi KV naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te je na početku dokaznog postupka iznio svoju obranu u kojoj je najprije pojasnio da je s privatnim tužiteljem imao problem vezan uz ogradu koju je namjeravao postaviti na parceli na kojoj su se nalazile njegova kuća i kuća jednog drugog susjeda, dok je privatni tužitelj smatrao da mu postavljanjem te ograde ulazi u zid. Inkriminiranog dana privatni tužitelj došao je na ulazna vrata njegove kuće (na kbr. 57), gdje mu je vrata otvorila optuženikova majka, nakon čega je počeo vikati i govoriti što to radi te da mu kradu zemlju i slično. Nakon nekoliko sati privatni tužitelj došao je na parcelu na kbr. 59 kositi travu, a optuženik je izašao iz kuće i upitao ga: „ OV, u čemu je problem?“ Privatni tužitelj odgovorio mu je da je problem u njemu, nakon čega je između njih započeo sukob. Optuženik je naveo da je privatnom tužitelju izgovorio neke ružne riječi, na što mu je privatni tužitelj uzvratio, nakon čega ga je optuženik gurnuo rukom, uslijed čega je privatni tužitelj pao na tlo. Naveo je da je to bio njihov jedini fizički kontakt te da ga nije udarao dok je bio na tlu. Privatni tužitelj kasnije se sam pridigao s tla, a optuženik nije primijetio da ima ikakve ozljede. Nakon toga privatni tužitelj pozvao je policiju, koja je izašla na teren i uzela iskaze obojice sudionika događaja. Na postavljeno pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja je li privatni tužitelj imao kosilicu kada ga je gurnuo, optuženik je naveo da je imao „flaksericu“, odnosno kosilicu, koja mu je bila prebačena preko ramena. Na pitanje je li još netko bio prisutan događaju, naveo je da je ondje bila i supruga privatnog tužitelja DV te da je udaljenost između njegove kuće i dijela parcele na kojem je privatni tužitelj kosio iznosila oko tri metra. Također je naveo da ga je gurnuo desnom rukom u predjelu uha. (list 25 spisa).
3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani podaci o događaju od Policijske postaje Vrbovec (list 8 spisa), medicinska dokumentacija za privatnog tužitelja (listovi 3-7 spisa), na raspravi je ispitan privatni tužitelj (list 26 spisa) te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje medicinske dokumentacije privatnog tužitelja od 4. ožujka 2026. (listovi 32-34 spisa). Sud je po službenoj dužnosti izveo dokaz čitanjem prekršajnog naloga Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj Pp-1112/2025 od 25. travnja 2025. (listovi 49-51) te su pročitani izvod iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije za optuženika.
3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. kao nevažan i odugovlačeći odbijen je suglasni dokazni prijedlog privatnog tužitelja i optuženika da se u svojstvu svjedoka ispita DV, supruga privatnog tužitelja, s obzirom da je prema ocjeni suda iz ostalih izvedenih dokaza činjenično stanje jasno i potpuno utvrđeno, a imajući u vidu i inkriminaciju koja se optužnim aktom optuženiku stavlja na teret, iskaz privatnog tužitelja i obranu optuženika, pa bi se izvođenjem tog dokaza povrijedilo načelo ekonomičnosti u kaznenom postupku, što bi dovelo do njegovog nepotrebnog odugovlačenja, a ne bi se utvrdile nikakve nove pravno relevantne činjenice, kao niti činjenice koje bi poslužile utvrđivanju odlučnih činjenica za utvrđivanje kazneno pravne odgovornosti optuženika.
4. Iz iskaza privatnog tužitelja PV na raspravi 19. veljače 2026. (list 26) proizlazi kako je isti inkriminiranog dana kosio na parceli rotacionom kosom te da nije bio kod majke optuženika, kako je to optuženik prethodno naveo u svojoj obrani. Također je naveo da su oni dozvolili da optuženikov bager prelazi preko njihove zemlje. Dok je kosio, ugledao je nečije noge, podigao pogled i vidio optuženika. Optuženik ga je upitao u čemu je problem, a on mu je odgovorio da je on problem. Nakon toga optuženik ga je udario šakom u glavu, u predjelu iza uha s lijeve strane glave, uslijed čega je pao na tlo te se nije mogao pridignuti s obzirom na to da mu je kosa bila preko ramena. Nadalje je naveo da ga je optuženik potom nekoliko puta udario nogom u predjelu nogu i rebara, nakon čega su izašle njegova supruga i majka optuženika te spriječile optuženika u daljnjem napadu. Nakon toga pozvao je policiju. Privatni tužitelj naveo je da je njegova supruga, s obzirom na to da je zajedno s optuženikom odrasla, upitala optuženika što mu je, a da joj je optuženik odgovorio riječima: „Hoćeš da i tebe.“ Na pitanje koje je ozljede pretrpio, naveo je da je nekoliko dana nakon udaraca imao vrtoglavicu i povraćanje, da je završio na hitnoj pomoći u [adresa] te da ga je sanitet odveo u Novu bolnicu. Također je naveo da od predmetnog događaja ima visoki krvni tlak zbog kojeg uzima terapiju te da je krvario iza uha, na mjestu gdje je zadobio udarac u glavu. Na upit optuženika je li mu njegova majka prišla i što mu je prigovorila, privatni tužitelj naveo je da mu se ona obratila i prigovarala vezano uz košnju. Na daljnji upit optuženika je li imao problema s drugim susjedima, odgovorio je da nije imao problema s drugim susjedima.
5. Iz podataka o događaju od Policijske postaje Vrbovec (list 8 spisa) od 14. svibnja 2025. proizlazi da je dana 2. travnja 2025. u 17,42 sati PP Vrbovec zaprimila dojavu od DV koja navodi da je njenog supruga fizički napao susjed KV.
6. Iz medicinske dokumentacije za privatnog tužitelja (listovi 3-7 spisa) u bitnome proizlazi da je 2. travnja 2025. privatni tužitelj PV primljen na objedinjeni hitni bolnički prijam KB Dubrava gdje su mu dijagnosticirane površinske ozljede glave uslijed fizičkog napada od strane susjeda.
7. Iz prekršajnog naloga Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj Pp-1112/2025 od 25. travnja 2025. . (listovi 49-51) proizlazi da je KV proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 700,00 eura.
8. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinsko vještaka od 4. ožujka 2026. (listovi 32-34 spisa) proizlazi da ozljede oštećenika iz predmetnog događaja koje se sastoje u oteklini lijevog uha te oguljotini iza lijevog uha predstavljaju cjelinu i svaka za sebe i u svojoj ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu. Navedene ozljede nastale su udarcem tupotvrdog sredstva, a za nastanak navedenih ozljeda bio je dostatan jedan udarac u ozlijeđeno područje zadan silom slabog intenziteta. Mehanizmom nastanka navedene ozljede uklapaju se u dinamiku događaja kako je opisuje privatni tužitelj – udarac stisnutom đakom u glavu.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.
9.1. Tijekom postupka, s obzirom na inkriminaciju, iskaz privatnog tužitelja, obranu optuženika i nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka te ostalu materijalnu dokumentaciju nije bilo sporno da su privatni tužitelj i optuženik susjedi te da je inkriminiranog dana došlo do verbalnog konflikta između optuženika i privatnog tužitelja koji je prerastao u fizički kontakt.
9.2. Spornim se nalazi s obzirom na optuženikovu obranu je li optuženik privatnom tužitelju nanio ozljedu u sudsko-medicinskom smislu udarcem stisnutom šakom u predjelu glave jer se u tom dijelu obrana optuženika i iskaz privatnog tužitelja razilaze, dakle bilo je sporno je li optuženik ostvario subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11.
10. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.
10.1. Prije svega valja istaknuti kako je glede ocjene izvedenih dokaza sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, a stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste.
10.2. Glede ocjene izvedenih personalnih dokaza za istaknuti je da je sud iskaz privatnog tužitelja prihvatio kao istinit i vjerodostojan jer je u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a prvenstveno s nalazom i mišljenjem sudsko- medicinskog vještaka koji je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji u spisu kao i s podacima o događaju od Policijske postaje Vrbovec (list 8 spisa) od 14. svibnja 2025. iz čega proizlazi da je dana 2. travnja 2025. u 17,42 sati PP Vrbovec zaprimila dojavu od DV da je njenog supruga fizički napao susjed KV, a od strane policijskih službenika koji su izašli po dojavi na teren utvrđeno je da je došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane ovdje optuženog KV prema privatnom tužitelju uslijed čega je PP Vrbovec podnijela optužni prijedlog Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Vrbovcu. Nadalje, sud je pročitao i prekršajni naloga Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj Pp-1112/2025 od 25. travnja 2025. kojim je KV proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za isti događaj koji mu se ovdje inkriminira privatnom tužbom.
10.3. Slijedom navedenog, neuvjerljiva je obrana optuženika o spornim okolnostima kada optuženik navodi da je samo gurnuo privatnog tužitelja rukom, a on je pao na tlo te je to bio njihov jedini fizički kontakt poslije čega se privatni tužitelj pridigao s tla, a optuženik nije primijetio da ima ikakve ozljede. Takva obrana je u cijelosti nelogična i neživotna te nepotkrijepljena ijednim drugim dokazom jer da je optuženik doista samo gurnuo privatnog tužitelja on vjerojatno ne bi niti pao na pod, a kamoli zadobio ozljede u predjelu glave (tj. lijevog uha) za koje je sudsko-medicinski vještak utvrdio da su mogle nastati udarcem tupotvrdog sredstva te je za nastanak istih bio potreban jedan udarac, a mehanizam nastanka ozljeda uklapa se u dinamiku događaja kakav je opisan u privatnoj tužbi, dakle udarac stisnutom šakom u glavu, a ne radi se o pukom ''guranju'' kako to navodi optuženik.
11. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju optuženik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11. koje mu se stavlja na teret.
12. Kako je u konkretnom slučaju za isti događaj optuženik i prekršajno kažnjen, sud je po službenoj dužnosti razmatrao eventualnu primjenu načela ne bis in idem, odnosno radi li se o presuđenoj stvari kao formalnoj pretpostavci uslijed koje bi bilo nužno donijeti presudu kojom se optužba odbija.
12.1. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava za primjenu članka 4. Protokola 7 EKLJP za prosudbu da li se radi o „optužbi za kazneno djelo“ (tzv. kaznena stvar) odlučujuća su tri kriterija uspostavljena u slučaju Engel i drugi protiv Nizozemske, a to su pravno razvrstavanje, odnosno pravna kvalifikacija djela prema nacionalnom pravu, narav djela i težina kazne kojoj je osoba protiv koje se vodi postupak izložena. Članak 4. Protokola br. 7. mora se tumačiti na način da zabranjuje progon ili suđenje za djelo ako ono proizlazi iz istih činjenica, ili činjenica koje su u biti iste. Jesu li činjenice iste (odnosno u biti iste) procjenjuje se na temelju činjeničnog opisa djela iz postupka koji je dovršen i činjeničnog opisa djela koje se u drugom postupku stavlja istoj osobi na teret. Prema tome, za odgovor na pitanje jesu li djela ista, potrebno je usredotočiti se na konkretne činjenične okolnosti koje su neraskidivo povezane u vremenu i prostoru i koje uključuju istog okrivljenika, a postojanje kojih činjeničnih okolnosti treba dokazati kako bi se osigurala osuđujuća presuda ili pokrenuo kazneni postupak. Pritom se valja osloniti na činjenične opise iz konačne odluke donesene u prvom postupku i činjenični opis optužbi u drugom postupku.
12.2. Analizirajući činjenični opis privatne tužbe kojim se optuženom MV stavlja na teret da bi ,, dana 02. travnja 2025. godine, oko 17,30 sati, u mjestu [adresa] s namjerom da tjelesno ozlijedi privatnog tužitelja OV istog rukom stisnutom u šaku jednom udario u predjelu glave, a od kojeg udarca je privatni tužitelj PV pao na tlo te je zadobio zadobio tjelesnu ozljedu i to površinsku ozljedu glave-ekskorijaciju iza lijevog uha s krvarenjem, a koja ozljeda čini tjelesnu ozljedu'' i komparirajući ga s činjeničnim opisom pravomoćne presude prekršajnog naloga Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj Pp-1112/2025 od 25. travnja 2025. sud je utvrdio da činjenični opis prekršaja ne sadrži opisanu posljedicu koja se privatnom tužbom optuženiku stavlja na teret (nanošenje tjelesne ozljede) već se iscrpljuje u vrijeđanju privatnog tužitelja od strane optuženika (''jebem vam mrtvu majku, đubre jedno, govno, bezobraznik'') te radnjama optuženika koje se sastoji u fizičkom napadu na privatnog tužitelja (zamahnuo šakom prema glavi privatnog tužitelja koji se uspio izmaknuti, pa ponovno zamahnuo desnom šakom i udario privatnog tužitelja u glavu, u predjelu uha) pri čemu je opis posljedice, odnosno tjelesne ozljede kao bitnog obilježja kaznenog djela u potpunosti izostao, a optuženik je proglašen krivim za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle za narušavanje javnog reda i mira na naročito drzak i nepristojan način.
12.3. Nakon razmatranja tzv. Engel mjerila utvrđeno je da počinjeni prekršaj i kazneno djelo ne proizlaze iz istih činjenica, da je zaštićeno dobro u konkretnom slučaju kod prekršaja bio javni red i mir, a kod kaznenog djela tjelesni integritet oštećenika te da je posljedica (tjelesna ozljeda) kao bitno obilježje kaznenog djela u potpunosti izostala iz činjeničnog i zakonskog opisa prekršaja pa nema govora o presuđenoj stvari.
13. Nadalje, optuženik je tempore criminis bio ubrojiv (jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju), bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, te ovdje ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je optuženik postupao s izravnom namjerom. Time je, po ocjeni ovoga suda, optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11. za koje je posljedično navedenom i proglašen krivim.
14. Vezano uz primjenu blažeg zakona iz članka 3. KZ/11. valja istaknuti kako je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer zakonske izmjene koje su stupile na snagu nakon počinjenja djela ne propisuju blaže kažnjavanje i nisu blaže za počinitelja.
15. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11., dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11.
15.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja. Za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora od tri mjeseca do jedne godine.
15.2. Na strani optuženika sud je kao olakotno cijenio činjenicu da optuženik nije kazneno osuđivana osoba što sudu ukazuje da je njegov dosadašnji život, a radi se o osobi u zrelim godinama, bio u pretežitom dijelu u skladu sa zakonom, dok je otegotnim cijenjena ranija prekršajna kažnjavanost i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-645/2023 od 6. listopada 2023., pravomoćnom 24. listopada 2023. za prekršaj iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle prekršaj s obilježjem nasilja.
15.3. Kako je sukladno članku 40. stavku 4. KZ/11. moguće izreći novčanu kaznu kao glavnu ako se radi o kaznenom djelu sa zapriječenom kaznom zatvora do tri godine, sud je u konkretnom slučaju primijenio citiranu zakonsku odredbu te optuženiku izrekao novčanu kaznu od 60 (šezdeset umjesto osamdeset dnevnih iznosa kako je omaškom navedeno u izvorniku presude) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa 100,00 (sto) eura što ukupno iznosi 6.000,00 eura (šesttisućeeura), koju je optuženik na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. dužan platiti u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude smatrajući upravu takvu kaznu primjerom svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te okolnostima počinjenog djela i stupnju krivnje optuženika.
15.3.1. Broj dnevnih iznosa (60) sud je odmjerio rukovodeći se ograničenjem iz članka 42. stavka 1. KZ/11. da novčana kazna ne može biti manja od trideset niti veća od tristo šezdeset dnevnih iznosa te imajući u vidu okolnosti iz članka 47. KZ/11. (olakotne i otegotne okolnosti) koje je prethodno obrazložio, dok je visina dnevnog iznosa od 100,00 eura (koja se može kretati od 5,00 do 2,500,00 eura) odmjerena prema počiniteljevim prihodima i imovini koji znatno premašuju visinu prosječnog dnevnog dohotka u Republici Hrvatskoj u iznosu 50,07 eura prema kojoj visini se izriču novčane kazne od 1. travnja 2026. do 30. lipnja 2026. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj Su-IV-89/2026 od 31. ožujka 2026.) Naime, prema osobnim podacima optuženika osim mjesečnih primanja u iznosu 1.000,00 eura optuženik je vlasnik šest nekretnina i automobila Lexus pa plaćanjem dnevnog iznosa od 100,00 eura, odnosno novčane kazne od 6.000,00 eura u roku od tri mjeseca, neće biti dovedena u pitanje egzistencija optuženika i njegove obitelji.
15.4. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom novčanom kaznom u iznosu 6.000,00 eura osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo izrečena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.
15.5. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.
16. Konačno, s obzirom da je proglašen krivim, optuženiku je naloženo da na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 385,00 eura i to paušalni iznos od 70,00 eura te trošak sudsko-medicinskog vještačenja od 315,00 eura, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok je na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja dužan snositi privatni tužitelj PV jer bez obzira tko je prema odluci suda dužan podmiriti troškove kaznenog postupka nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja dužna je snositi zastupana osoba.
17. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. travnja 2026.
SUTKINJA
Marina Kapikul
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Privatni tužitelj
2. Opunomoćenik privatnog tužitelja
3. Optuženik
4. Branitelj optuženika
