REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ovr 88/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja 1. ŠK, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa]. PK, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Predragu Dželaliji, odvjetniku iz Rijeke, protiv protivnika osiguranja HK, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Valentini Vižintin, odvjetnici iz Rijeke, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 30. siječnja 2026. poslovni broj Ovr-131/2026-3, dana 2. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagatelja osiguranja ŠK i PK, oboje iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 30. siječnja 2026. poslovni broj Ovr-131/2026-3.

II Zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je predlagatelj osiguranja navodeći određeno žalbene razloge navedene u čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2. točka 11. ZPP -a jer smatra da je odluka proturječna i nerazumljiva. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP - a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2 . ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP - a, na koju predlagatelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te je isto moguće ispitati. Osim toga materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovoga postupka je odlučivanje o prijedlogu za određivanje privremene mjere zabrane protivniku osiguranja otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine.

7. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da su predlagatelji osiguranja kao tužitelji podnijeli protiv protivnika osiguranja kao tuženika tužbu radi utvrđenja ništetnosti punomoći ovjerene pod poslovnim brojem Ov-54/03 dana 14. siječnja 2003., utvrđenje ništetnosti Izjave predlagatelja osiguranja ĐK ovjerene pod poslovnim broj OV-53/03 od 14. siječnja 2003., utvrđenje ništetnosti Ugovora o prodaji nekretnine sklopljenog između predlagatelja osiguranja ĐK i protivnika osiguranja HK temeljem punomoći ovjerene pod poslovnim bojem OV -54/03 dana 14. siječnja 2003., a koji ugovor da je ovjeren pod brojem OV -5331/2003 dana 23. listopada 2003. Također su predlagatelji osiguranja podnijeli tužbu i radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem ovog suda broj Z -1405/03.

8. Nadalje, sud utvrđuje da je između predlagatelja osiguranja ĐK i protivnika osiguranja kod suda pod poslovnim brojem P-3488/2015 vođen parnični postupak koji je pravomoćno okončan sklapanjem Sudske nagode među strankama 25. svibnja 2016. Tužitelji ĐK i PK su potom 20. prosinca 2023. podnijeli ovom sudu Prijedlog za ponavljanje postupka P-3488/2015, a koji prijedlog je ovaj sud pravomoćno odbio. Tužitelji su jednim podneskom, a uz prijedlog za ponavljanje postupka podnijeli i tužbu koja je sada predmet raspravljanja u postupku P-1715/2025, te su u istom podnesku podnijeli i prijedlog za određivanje mjere navedene u izreci ovog rješenja. Iz sadržaja spisa P-1715/2025 i P-3488/2015 sud je utvrdio da je tužitelj ĐK već u postupku koji se kod suda vodio po poslovnim brojem P-3488/2015 iznosio činjenice koje se odnose na valjanost punomoći čije utvrđenje ništetnosti traži tužbom u predmetu P-1715/2025, te ukazivao na manjkavosti ugovora o prodaji nekretnina sklopljenog između njega i protivnika osiguranja HK.

9. Sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 341. i 346. st.1.točka 1. i 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – u daljnjem tekstu OZ), odbija navedeni prijedlog, te navodi da ne postoje dokazi niti da šteta prijeti, niti koja to šteta prijeti, jer predlagatelji isto nisu naveli u prijedlogu.

10. Naime, prema odredbi Odredbom čl.346. st.1. t. 1 i t.2 OZ propisano je da se radi osiguranje nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

11. Iz navoda tužbe tužitelja i sadržaja prijedloga za određivanje privremene mjere, sud je utvrdio da predlagatelji osiguranja nisu učinili niti vjerojatnom postojanje svoje tražbine niti su učinili vjerojatnom postojanje opasnosti da bi bez određivanja zatražene privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, a niti su učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se priječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, niti su naveli kakova to šteta prijeti.

12. Upis ove zabilježbe ne sprječava da dužnik i dalje raspolaže nekretninom, a njezin je učinak da vjerovnik može kad se ispune pretpostavke, tražiti ovrhu na toj nekretnini i protiv svakog kasnijeg stjecatelja nakon njezina upisa. Sva raspolaganja dužnika čine se uvjetnim ovisno o uspjehu predlagatelja osiguranja u sporu.

13. Predlagatelj osiguranja je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno ukazati na činjenice ili ponašanje protivnika osiguranja iz kojih bi se moglo zaključiti da bi bez određivanja predložene mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine predlagatelja time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

14. U konkretnim činjeničnim i pravnim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iz nijednog dokaza ne proizlazi postojanje vjerojatnosti da bi protivnik osiguranja otuđio ili opteretio nekretnine navedene u izreci rješenja, ne postoji dokaz da bi se, sve i kada bi protivnik osiguranja otuđio ili opteretio navedene nekretnine to spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, a pogotovo nema dokaza da je izdavanje privremene mjere potrebno da bi se priječilo nasilje ili nastanak bilo kakove štete, a pogotovo ne nenadoknadive štete.

15. Kako svojim žalbenim navodima predlagatelji osiguranja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja sud je na temelju odredbe čl. 380. st.1. točka 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st.1. OZ-a odbio žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

16. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 154.st.1. u svezi čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 2. travnja 2026.

Sutkinja

Renata Marić