REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1416/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2297/2018 od 2. lipnja 2025., 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2297/2018 od 2. lipnja 2025. u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2297/2018 od 2. lipnja 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 125,81 EUR sa zateznim kamatama od 17. rujna 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 712,34 EUR sa zateznim kamatama od 17. rujna 2019. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP -a), imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.
6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), koji se primjenjuje s obzirom na pokretanje postupka u ovom predmetu, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. tog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora naknada štete u vidu isplaćenog iznosa invalidske mirovine tužiteljevoj osiguranici SA zbog ozljede izvan rada, isplaćene u od 1. srpnja 2016. do 28. veljače 2017. u ukupnom iznosu od 6.315,03 kn / 838,15 EUR. Taj iznos predstavlja isplaćenu invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede, tj. ozljede zadobivene izvan rada za koju je rješenjem tužitelja od 23. rujna 1999. utvrđeno da sudjeluje u ukupnoj invalidskoj mirovini s 50% posljedično čemu utuženi iznos predstavlja iznos 50% od ukupno isplaćene mirovine u utuženom razdoblju (od 12.630,06 kn).
8. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju tuženika, kao i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Spornim je utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
9. Zaključio je da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) te da u smislu odredbe članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP -a postoji šteta u vidu razlike između 50%-tne mirovine utvrđene rješenjem tužitelja, tj. između iznosa od 6.315,03 kn i iznosa koji bi u toj mirovini sudjelovao u slučaju da se dogodila ozljeda na radu s postotkom od 50% invalidske mirovine, dakle, iznosa od 5.367,11 kn, a koja razlika iznosi ukupno 947,92 kn / 125,81 EUR, koju je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještakinje mr. oec. Ljerke Živković. U preostalom dijelu za isplatu iznosa od 712,34 EUR tužbeni zahtjev je ocijenio neosnovanim.
10. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao poseban propis, konkretno odredbe članka 161. -170. tog Zakona, a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno jer postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude s ispravama u spisu i zapisnicima o iskazima danim u postupku.
11. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju i tužitelj ukazuje u žalbi. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu.
12. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
13. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
14. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni brojevi: Rev 497/2022 od 14. veljače 2024., Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x388/18 od 15. kolovoza 2020. i dr. te ovoga suda Pž-2996/2024-2 od 6. kolovoza 2024., Pž-2857/2024-3 od 4. rujna 2024., Pž-4855/2024-1 od 15. siječnja 2025., Pž-3309/2025. od 3. rujna 2025. i dr.).
15. Slijedom navedenog, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je primijenio i prvostupanjski sud.
16. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
17. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).
18. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
19. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.
20. Budući da je tužiteljevoj osiguranici SA kod koje je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad u omjeru od 50%, a zbog bolesti 50% priznato pravo na invalidsku mirovinu, a tužitelj u predmetnom sporu traži naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju zbog ozljede izvan rada u omjeru od 50%, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Kako tužitelj potražuje naknadu štete s osnove invalidske mirovine koju je svojoj osiguranici SA isplaćivao u utuženom razdoblju na temelju ozljede izvan rada i to upravo u omjeru od 50% isplaćene mirovine, prvostupanjski sud je pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještakinje mr. oec. Ljerke Živković utvrdio da razlika između 50%-tne mirovine utvrđene rješenjem tužitelja, tj. između iznosa od 6.315,03 kn i iznosa koji bi u toj mirovini sudjelovao u slučaju da se dogodila ozljeda na radu s postotkom od 50% invalidske mirovine, dakle iznosa od 5.367,11 kn, iznosi ukupno 947,92 kn / 125,81 EUR. Stoga je pravilno ocijenio neosnovanim tužben zahtjev u preostalom iznosu od 712,34 EUR.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tužitelj ne ističe nikakve posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavka 1. ZPP-a).
22. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom točkama II. i III. izreke.
Zagreb, 2. travnja 2026.
Sutkinja
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
