REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1018/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o. Mučići, Mučići 38E, OIB: 42046322633, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 49,24 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2624/25 od 23. prosinca 2025., 2. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2624/25 od 23. prosinca 2025. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2624/25 od 23. prosinca 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 49,24 eura s kamatom po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu kamate preko stope propisane za ostale odnose (točka II. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 eura s kamatama po stopi propisanoj za ostale odnose tekućima od dana donošenja presude (točka III. izreke), dok je tužitelj odbijen s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je predmet spora bio tužiteljev zahtjev za naknadu štete prema odredbama članaka 80. i 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), te da se šteta sastoji u razlici cijene rada između stvarne cijene i one cijene koju tuženik priznaje.
1.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je cijena sata rada tužitelja ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete. Iz navedenog razloga u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata nastala je šteta, a to je potraživanje ustupljeno tužitelju od strane osiguranika kao vlasnika vozila, sukladno odredbi članka 80. ZOO-a.
1.3. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) kao i odredbi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.).
2. Protiv točaka I. i III. navedene presude žalbu je izjavio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U žalbi navodi da je osiguranik tuženika prihvatio tuženikovu ponudu od 16. studenog 2023. za isplatu iznosa od 822,01 eura, da mu je taj iznos isplaćen i da je time tuženik u cijelosti namirio nastalu štetu.
2.2. Prema mišljenju žalitelja, osiguranik tuženika nije na treću osobu mogao prenijeti više prava no što je sam imao, pa je stoga tužbeni zahtjev trebalo odbiti, a presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je obuhvaćena povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
2.3. U odnosu na troškove postupka navodi kako je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, pa su stoga tužitelju neosnovano dosuđeni i troškovi postupka.
2.4. Stoga predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP -a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
7. Prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje se presuda ne može ispitati, iz razloga koji se navode u nastavku obrazloženja.
8. Naime, ono što je sporno između stranaka, a na što ukazuje žalitelj u svojoj žalbi, jest tuženikova tvrdnja da je osiguranik tuženika prihvatio ponudu tuženika, te da je time tuženikova obveza u cijelosti ispunjena, zbog čega je tužiteljev zahtjev neosnovan.
9. Ovaj sud ukazuje da je navedeni prigovor tuženik istaknuo još u odgovoru na tužbu, no da prvostupanjski sud, osim navoda da je izvršio uvid u ponudu, nije o tome dao nikakvo očitovanje u obrazloženju presude.
10. Pri tome, u odnosu na ugovor o ustupu tražbine, treba ukazati da je prvostupanjski sud zauzeo stav da je isti valjan, a s takvim stavom slaže se i ovaj sud. Naime, Ugovorom o ustupu potraživanja od 8. studenoga 2023. osiguranik tuženika ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku. Takav ustup nije protivan odredbi članka 80. stavka 1. ZOO-a, jer se ne radi o tražbini čiji bi prijenos bio zakonom zabranjen, koja bi bila osobna ili koja bi se po svojoj naravi protivila prijenosu na drugog, pa prigovori tuženika vezani za valjanost cesije nisu osnovani.
11. Dalje, prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, ugovorom o ustupu na primatelja prelaze i sva sporedna prava, uključujući i pravo na naplatu kamate koje je imao ustupitelj tražbine.
12. No, imajući u vidu isprave u spisu, a posebno isprave koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (ponuda i prihvat ponude), te uspoređujući te isprave s ispravama koje je dostavio tužitelj, pogrešno smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze, pa se presuda ne može ispitati. Naime, iz isprava u spisu proizlazi sljedeće:
- da se 30. listopada 2023. dogodio štetni događaj po kojemu je vlasnik vozila JT prijavio štetu tuženiku, a koja se šteta vodi pod brojem 2311 0320 1952;
- da su **.**.2023. UT kao ustupitelj (cedent) i tužitelj AFRO d.o.o. kao novi vjerovnik (cesionar) sklopili ugovor o ustupu tražbine s osnova štetnog događaja u iznosu od 871,25 eura;
- da je tuženik, dopisom od 14. studenog 2023., dao suglasnost da se vozilo pošalje na popravak u točno određene radionice, na kojem popisu nije bio tužitelj, te je tuženik preuzeo obvezu da će naknadu za popravak platiti radionici nakon primitka računa;
- da je tuženik 16. studenog 2023. poslao JT ponudu za popravak u iznosu od 822,01 eura te ga pozvao da tu ponudu prihvati ili eventualni prigovor podnese pisanim putem;
- da je tužitelj 16. studenog 2023. izdao račun za popravak vlasniku vozila JT, na iznos od 871,25 eura s dospijećem plaćanja 1. prosinca 2023.;
- da je **.**.2023. JT pisanim putem obavijestio tuženika da prihvaća njegovu ponudu u iznosu od 822,01 eura te zatražio da se isti iznos plati na njegov račun;
- da je iznos od 822,01 eura plaćen na račun JT **.**.2023.
- da je tužitelj 3. ožujka 2025. obavijestio tuženika o ustupu tražbine;
13. Neovisno o tome što je, i prema mišljenju ovog suda, ugovor o ustupu tražbine od 8. studenog 2023. valjan, ostalo je otvoreno pitanje postojanja tražbine u trenutku podnošenja tužbe, odnosno pitanje prava tuženika da, u odnosu na tužitelja, istakne one prigovore koje bi mogao istaknuti oštećeniku kao ustupitelju, ako se ti prigovori odnose na razdoblje prije no što je tuženik saznao za ustupanje tražbine (članak 84. stavak 2. ZOO-a).
14. Naime, imajući u vidu zakonske odredbe o značenju ponude (članak 257. stavak 1. ZOO-a) i prihvata ponude (članak 252. stavak 1. i članak 262. ZOO -a), pri čemu JT, kao ponuđenik, prilikom prihvata nije istodobno predložio bilo kakvu izmjenu ponude, za donošenje odluke u ovom predmetu bitno je utvrditi da li je (i ako jest, kada), JT kao ustupitelj obavijestio tuženika o ustupu tražbine. Ovo iz razloga što je, prihvatom tuženikove ponude **.**.2023., JT pristao na isplatu iznosa od 822,01 eura na ime naknade štete u smislu odredbe članka 252. stavka 1. ZOO-a, pa bi tuženik taj prigovor imao pravo istaknuti tužitelju sukladno odredbi članka 84. stavka 2. ZOO-a, ako do tog trenutka nije bio obaviješten o izvršenom ustupu od strane ustupitelja.
15. S obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio provesti dokazni prijedlog saslušanjem JT, koji je bio ujedno i oštećenik i ustupitelj, pogrešno smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pobijana se presuda ne može ispitati jer se, bez provođenja tog dokaza, ne može utvrditi je li ustupitelj obavijestio tuženika o tome da je tražbina ustupljena (članak 82. stavak 1. ZOO -a). Sukladno tome, ne može se niti utvrditi da li tuženik ima pravo tužitelju isticati prigovor da je, prihvatom ponude i isplatom ponuđenog iznosa, tražbina prestala, a koji bi mogao istaknuti ustupitelju do trenutka kada je tuženik saznao za ustupanje (članak 84. stavak 2. ZOO-a).
16. Stoga je tuženikova žalba uvažena, pobijana presuda ukinuta u pobijanom dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. ZPP-a).
17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud provesti dokaz saslušanjem oštećenika JT na okolnost obavijesti o ustupu i prihvatu ponude te nakon toga donijeti novu odluku.
Zagreb, 2. travnja 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
