REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-983/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuži, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika Lovačko društvo „FAZAN“ Konjšćina, Gornja Konjšćina 53, OIB: 74535708240, zastupanog po punomoćniku Iliji Boiću, odvjetniku iz Zaboka, Matije Gupca 28, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 877,96 €, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2023 od 15. prosinca 2025., 2. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2023 od 15. prosinca 2025. u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-9/2023 od 15. prosinca 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 877,96 € s kamatama te tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke); naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 609,37 € (točka II. izreke); tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 203,12 € (točka III. izreke); naloženo je tužitelju platiti umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 609,37 € s kamatama (točka IV. izreke), dok je umješač na strani tuženika odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 140,63 s kamatama (točka V. izreke).
1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski navodi da je iskaz svjedoka ZV uzet kao istinit budući da isti ima neposredna saznanja o predmetnom štetnom događaju, a nije zainteresiran za ishod spora, kao i da je sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi prihvatio kao vjerodostojne. No, prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužitelj je bio dužan još u tužbi predložiti veterinarsko vještačenje iz kojeg bi se nedvojbeno moglo utvrditi da se radi o divljači odnosno srni, što tužitelj nije učinio, već je to učinio naknadno, na pripremnom ročištu. Prijedlog za provođenje prometnog vještačenja prvostupanjski je sud odbio smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
1.2. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbe članaka 925., 963., 1045. i članke 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i na odredbe članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.; dalje: Zakon o lovstvu). Prema mišljenju prvostupanjskog suda, odredbom članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu propisan je samo jedan slučaj kada lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (provođenje lova) pa stoga nije moguće primijeniti odredbe o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari iz Zakona o obveznim odnosima.
1.3. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud utemeljio na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa).
2. Protiv točaka I., II. i IV. navedene presude žalbu je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U bitnome, žalitelj smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio prvenstveno primijeniti odredbe Zakona o lovstvu, a zanemario je odredbe Zakona o obveznim odnosima.
2.2. Dalje, poziva se na odredbu članka 1064. ZOO-a, prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Smatra da divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, te da je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, a tuženik nije dokazao postojanje isključive odgovornosti vlasnika vozila.
2.3. Prema mišljenju tužitelja, prvostupanjski je sud neosnovano odbio provesti predloženi dokaz prometno tehničkim vještačenjem, kojim bi se mogla utvrditi dinamika događaja, kao i provesti dokaz biološkim vještačenjem.
2.4. Predlaže presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23) s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.
6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
7. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
8. Naime, u ovom postupku nije sporno da je do štete došlo zbog naleta na divljač koja je iskočila na cestu, a prvostupanjski je sud, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, propustio provesti sve predložene dokaze.
9. Upravo vezano za tu činjenicu, a u odnosu na odbijanje jednog od dokaznih prijedloga kojeg je predložio tužitelj (biološko vještačenje), prema mišljenju ovog suda, za utvrđenje činjenice da li je do štete došlo naletom na srnu nije bilo potrebno provoditi navedeni dokaz, neovisno o tome je li isti pravovremeno predložen (članak 461.a stavak 1. ZPP-a u vezi stavka 9. istog članka). Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je iskaz svjedoka ZV uzeo kao istinit, a taj je svjedok izričito izjavio da je do štete došlo naletom na srnu. Iz navedenog razloga, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je do štete došlo naletom motornog vozila na srnu, pa na tu okolnost nije bilo potrebno provoditi dalje dokaze.
10. Pri tome žalitelj pravilno ukazuje da se divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima smatra opasnom stvari, a da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. U konkretnom slučaju, za štetu nastalu na vozilu tužiteljeva osiguranika naletom divljači koja je pretrčavala cestu, prema toj odredbi odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je, prema članku 2. točki 8. Zakona o lovstvu, pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik.
11. Prema članku 7. točki 10. Zakona o lovstvu, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (članak 7. točka 17. Zakona o lovstvu). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta.
12. Stoga odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila.
13. Također, u odnosu na pitanje odgovornosti za nastanak štete vezano za primjenu materijalnog prava, žalitelj pravilno ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., u kojoj je taj dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači, te naveo da iste treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ovaj sud ukazuje da pravna stajališta Ustavnog suda zauzeta u ustavnosudskoj praksi ustanovljuju obvezujuće pravne standarde u odnosu na zaštitu ljudskih prava, koje su dužna uvažavati i poštivati sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave prilikom odlučivanja o konkretnom pravnom pitanju (odluka U-III-3695/2010 od 10. studenog 2011.). Toj odluci Ustavnog suda sukladne su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-96/2023 te Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev 2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje da je odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar.
14. Kako je već ranije rečeno, šteta u ovom konkretnom slučaju nastala je sudarom dvije opasne stvari – motornog vozila u pokretu i divljači, pa je stoga tužitelj osnovano predložio provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja dinamike događaja, radi otklanjanja odgovornosti vozača za nastanak štete na vozilu.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, prema kojemu bi lovačko društvo za štetu odgovaralo samo ako bi ista nastala za vrijeme organiziranog lova, prvostupanjski je sud propustio provesti predloženi dokaz, a provođenje tog dokaza bitno je za utvrđivanje stupnja odgovornosti za nastanak štete.
16. Stoga je pobijana presuda ukinuta, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP-a).
17. U nastavku postupka prvostupanjski će sud pozvati tužitelja na uplatu predujma radi provođenja prometnog vještačenje radi utvrđenja dinamike događaja, te nakon provedenog postupka donijeti novu odluku.
Zagreb, 2. travnja 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
