Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kžzd-31/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović predsjednice vijeća te Saše Cvijetića i Gordane Denona-Kusijanović članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TU, zbog kaznenih djela iz članka 163. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog TU podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 13. ožujka 2026., poslovni broj: Kzd-23/2026, u sjednici održanoj 2. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog TU odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od13. ožujka 2026., poslovni broj Kzd-23/2026, pod točkom I. Izreke, na temelju odredbe članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 3. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog TU.

1.1.Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08, određeno je da se u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 4. rujna 2025. nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio okrivljeni TU, po braniteljici Matei Bojanić Kožul, odvjetnici iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da istražni zatvor protiv okrivljenog TU zamijeni mjerom opreza.

3. Žalba okrivljenika TU nije osnovana.

4. Naime, protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za odlučivanje o razlozima za istražni zatvor iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, te za svoja utvrđenja iznio potpune i jasne razloge koje prihvaća ovaj sud.

5. Tako je u pravu prvostupanjski sud da postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, kako je to i obrazloženo u pobijanom rješenju.

6. Isto tako je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno na strani okrivljenog TU postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, koje okolnosti proizlaze iz načina počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku u ovome postupku stavljaju na teret, prema kojima je okrivljenik iskazao znatan stupanj kriminalne volje, a što upućuje na opasnost od ponavljanja djela, kako je to detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju . Pri tome, u odnosu na žalbene navode da se sud prilikom obrazlaganja okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, pozvao i na postupke koji su protiv okrivljenika u tijeku, valja navesti da se sud na te postupke nije pozvao jer je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da prema podacima iz sustava eSpis, protiv okrivljenika nisu u tijeku drugi kazneni postupci.

7. Nadalje, u pogledu žalbenih navoda koji se odnose na obvezu poštivanja dinamičkog pristupa prilikom primjene mjere istražnog zatvora, valja navesti da protek vremena od lišenja slobode okrivljenika pa do donošenja ovog rješenja, nije od takvog utjecaja na potrebu trajanja istražnog zatvora, budući da sve opisane okolnosti, u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju.

8. U odnosu na žalbene navode glede povrede konvencijskog prava na osobnu slobodu, povrede presumpcije nedužnosti, ovaj drugostupanjskog suda smatra da pobijanim rješenje nije došlo do navedenih povreda. Naime, u konkretnom slučaju, vođenje kaznenog postupka preteže nad okrivljenikovim pravom na slobodu pri čemu nije povrijeđena ni presumpcija nedužnosti jer boravak u istražnom zatvoru ne znači ujedno i osudu za kazneno djelo već je istražni zatvor samo jedna od zakonom predviđenih mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika.

9. Protivno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da primjena blažih mjera u konkretnom slučaju ne bi predstavljala adekvatnu garanciju kojom bi se mogla otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

10. Isto tako, sud je prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, pravilno vodio računa o načelu razmjernosti, kako je to i navedeno u točki 14. obrazloženja pobijanog rješenja.

11. Slijedom navedenog, a budući pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Juranović