Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Prekršajni odjel

Virovitica, Trg kralja Tomislava 6/I

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel, po sucu ovog suda Petru Bajan, uz sudjelovanje Ivane Fabčić kao zapisničara u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PS, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine” broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), članka 229. stavak 1. točka 4. i stavak 2. Zakona o radu, članka 229. stavak 1. točka 47. i stavak 2. Zakona o radu, članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu i članka 229. stavak 1. točka 46. i stavak 2. Zakona o radu, povodom prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Virovitici, klasa:UP/I-116-02/26-01/32, urbroj:443-02-01-17-26-3 od 03. veljače 2026., nakon provedenog žurnog postupka dana 02. travnja 2026. u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika odvj. Daria Grbavac, nadležan temeljem odredbe članka 94. stavak 1. točka 1., članka 222. stavak 3. i članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18, 114/22) istoga dana

p r e s u d i o j e

Okrivljeni ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i E rođ.M, rođ. **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], oženjen, otac četvoro djece, drž. RH, OŠ+KV vozač, vlasnik obrta za usluge [obrt], imovnog stanja oko 1.200,00 EUR, prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi postupak protiv njega.

K r i v  j e

I.

Pod 1.

Što je na poslovima montaže namještaja te rekonstrukcije coklova i ulaznih vrata u interijerima hotela zaposlio MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], počev od 03. veljače 2025. te mu dao posao, odredio mjesto, vrijeme i način obavljanja rada, a da nije sa imenovanim radnikom sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, odnosno, ukoliko ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku izdao imenovanom radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, a što je bio dužan učiniti, čime je 03. veljače 2025. u [adresa] kao mjestu počinjenja prekršaja, počinjen prekršaj iz članka 14. stavak 3. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 3. i stavak 2. istog zakona.

Pod 2.

Što nije radniku MS dostavio primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, čime je 03. i 20. veljače 2025. u [adresa] kao mjestu počinjenja prekršaja, počinjen prekršaj iz članka 14. stavak 5. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229., stavak 1. točka 4. i stavak 2. istog zakona.

Pod 3.

Jer nije radniku MS dostavio pisani i obrazloženi otkaz čime je 03. srpnja 2025. u [adresa] kao mjestu počinjenja prekršaja, počinjen prekršaj iz članka 120. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 47. i stavak 2. istog zakona

Pod 4.

Jer evidenciju o radnom vremenu za svibanj i lipanj 2025. za MS ne vodi sa točnim i potpunim podacima o radnom vremenu radnika sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu, a u svezi s odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca („Narodne novine" broj: 55/24., dalje u tekstu: Pravilnika), budući je temeljem izjave MS dane u svojstvu svjedoka 25. studenog 2025. utvrđeno da je imenovani radnik radio kako slijedi: -29. svibnja 2025. od 07,00 do 18,00 sati, ukupno 3 sata prekovremenog rada, -od 02. do 06. lipnja 2025. od 07,00 do 18,00 sati, ukupno 15 sati prekovremenog rada, -07. lipnja 2025. (subota) od 07,00 do 15,00 sati, ukupno 8 sati prekovremenog rada, -od 09. do 12. lipnja 2025. od 07,00 do 18,00 sati, ukupno 12 sati prekovremenog rada, -od 12. lipnja 2025. do 30. lipnja 2025. radnik je koristio neplaćeni dopust, dok je uvidom u evidenciju o radnom vremenu za svibanj i lipanj 2025. za MS utvrđeno daje u istoj evidentiran redovan rad pet dana u tjednu, od ponedjeljka do petka, u radnom vremenu od 07,00 do 15,00 sati, čime je tijekom lipnja 2025. u [adresa] kao mjestu počinjenja prekršaja, počinjen prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, a u svezi s odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, kažnjiv po članku 229., stavak 1. točka 1. i stavak 2. istog zakona.

Pod 5.

Što nije MS dostavio dva obračuna plaće za svibanj i lipanj 2025. od kojih jedan u kojem je iskazan ukupan iznos dijela plaće za svibanj i lipanj 2025., temeljem odrađenih prekovremenih sati, sa propisanim sadržajem, te drugi obračun u propisanom sadržaju koji ima snagu ovršne isprave i u kojem će bili iskazan iznos neisplaćenog dijela plaće za svibanj i lipanj 2025. temeljem odrađenih prekovremenih sali, čime je 01. srpnja 2025. i 01. kolovoza 2025. u [adresa] kao mjestu počinjenja prekršaja, počinjen prekršaj iz članka 93. stavak 2. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavak 1. točka 46. i stavak 2. istog zakona,

II. pa mu se temeljem istog zakonskog propisa te članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona

III.

u t v r đ u j e

pod 1. novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura),

pod 2. novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura),

pod 3. novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura),

pod 4. novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura),

pod 5. novčana kazna u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura).

IV. Okrivljenom se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura).

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od primitka pravomoćne predmetne presude, a u suprotnom ista će se temeljem članka 34. stavka 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Ukoliko okrivljenik u zadanom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Dokaz o izvršenoj uplati bez odgode valja dostaviti ovom sudu.

V. Na temelju članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona okrivljeni je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti paušalni iznos od 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku od 15 dana od primitka pravomoćne predmetne presude, jer će se u protivnom sukladno odredbi članka 34. stavak 1. istog zakona naplatiti prisilnim putem.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u [adresa] (u nastavku: ovlašteni tužitelj) u okviru svojih ovlasti, pokrenuo je prekršajni postupak protiv okrivljenika i to izdavanjem obaveznog prekršajnog naloga, pod gore naznačenim poslovnim brojem, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno okvalificiranog kao u izreci ove presude.

2.Okrivljenik je podnio ovlaštenom tužitelju prigovor na navedeni obavezni prekršajni nalog, koji je sukladno članku 243. stavak 1. Prekršajnog zakona, od strane ovlaštenog tužitelja zajedno sa spisom predmeta dostavljen ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

3.Po zaprimanju predmetnog prigovora sud je utvrdio da je isti pravodoban, potpun i dopušten, te da je podnijet zbog poricanja prekršaja, pa je sud sukladno članku 244. stavak 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak s tim da je prethodno navedeni obavezni prekršajni nalog posebnim rješenjem stavio izvan snage.

4.Okrivljeni je u svojoj obrani naveo da se ne osjeća se krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz svog prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga od 11.02.2026., koji se ima smatrati njegovom obranom u ovom postupku. Ističe da je prilikom sklapanja, odnosno dogovora sa spomenutim radnikom isključivo razgovarao telefonskim putem te da su se o svim bitnim stvarima dogovorili, a radniku je uplatio i avans od 1.200,00 EUR prije početka rada, međutim smatra da ga je radnik htio iskoristiti. Navodi da je naknadno saznao kako je radnik imao namjeru raditi kraće vrijeme, a potom otići na bolovanje kako ne bi morao ići na teren. Dalje ističe da je tijekom razdoblja zaposlenja kod njega uočio da je radnik više vremena proveo na bolovanju nego radeći te da nije htio ići na teren. Također navodi da je ugovor o radu, koji je bio pripremljen, poslao po zaposleniku SS iz [adresa], koji se s radnikom sastao u Hamburgu i predao mu ugovor, međutim radnik mu je rekao da to ostavi i da će to riješiti s njim. U odnosu na navodni prekovremeni rad, navodi da se nije radilo o prekovremenom radu jer je radnik dobio slobodne dane za svo vrijeme koje je proveo radeći kod njega.

U prigovoru okrivljeni navodi da prekršajni okrivljenik nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret kako je to opisano u prethodno navedenom obveznom prekršajnom nalogu.

Ad 1. Navodi da je radniku ponuđen ugovor o radu u pisanom obliku, no isti nije htio potpisati ugovor, unatoč tome što mu je dostavljen, te da je radnik unatoč tome nastavio dolaziti na posao i obavljati radne zadatke. Ističe da se ne radi o situaciji u kojoj poslodavac nije htio sklopiti ugovor, već o situaciji u kojoj radnik odbija formalizirati radni odnos potpisom, ali rad faktično obavlja. Nadalje navodi da Zakon o radu predviđa da, ako ugovor nije sklopljen u pisanom obliku, radni odnos postoji ako radnik započne rad uz znanje i suglasnost poslodavca, te da postojanje radnog odnosa nije sporno. Smatra da prekršajna odgovornost zahtijeva postojanje krivnje odnosno nehaja, te da se u okolnostima u kojima radnik odbija potpisati ugovor, a poslodavac mu isti nudi, ne može govoriti o protupravnom postupanju s namjerom ili nehajem.

Ad 2. Navodi da je radnik bio prijavljen na obvezna osiguranja sukladno propisima, te da eventualna nedostava fizičkog primjerka prijave radniku ne predstavlja teški prekršaj ako je sama prijava uredno izvršena i radnik nije imao primjedbi, a također navodi da radnik nije htio primiti dostavljene prijave. Ističe da nije sporno da je radnik bio obuhvaćen sustavom osiguranja niti je pretrpio štetu.

Ad 3. Osporava navode te ističe da je radnik tri tjedna prije prestanka rada bio kod kuće zbog bolesnog djeteta i nije dolazio na posao, čime je faktično napustio radno mjesto. Smatra da je radnik svojim ponašanjem sam prekinuo radni odnos, pa se poslodavca ne može teretiti za nedostatak dostave pisanog otkaza, osobito kada radnik prestane dolaziti na posao bez opravdanja.

Ad 4. i 5. Navodi da su ove točke utemeljene isključivo na izjavi radnika te u cijelosti poriče da je radnik radio prekovremeno u opsegu navedenom u nalogu. Ističe da je radnik zadnja tri tjedna prije prestanka rada bio kod kuće i nije radio, a za to je primio plaću. Navodi da ne postoje pisani nalozi za prekovremeni rad niti objektivni dokazi (poput zapisnika gradilišta, evidencija dolazaka ili svjedoka), te da navodi o radu od 07:00 do 18:00 sati nisu potkrijepljeni drugim dokazima osim jednostrane izjave radnika. Smatra da prekršajni postupak zahtijeva izvjesnost i dokazivanje izvan razumne sumnje, te da sam iskaz zainteresirane osobe nije dovoljan za utvrđenje prekršajne odgovornosti. Zaključno navodi da, ako radnik nije radio prekovremeno, nije postojala obveza isplate dodatka za prekovremeni rad niti dostave dodatnog obračuna plaće, slijedom čega ne postoji pravna osnova za prekršaj iz članka 93. Zakona o radu. Poziva se na odredbu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona te ističe da nema štetnih posljedica za navodnog oštećenika, pa samim time nema ni svrhe kažnjavanja. Navodi da se obvezni prekršajni nalog temelji gotovo isključivo na iskazu radnika, bez suočenja stranaka i izvođenja drugih dokaza, čime je činjenično stanje nepotpuno i jednostrano utvrđeno. Predlaže izvođenje dokaza i to ispitivanjem okrivljenika, suočenjem s radnikom, ispitivanjem inspektora ili inspektorice koja je obavila nadzor, uvidom u prekršajni spis Državnog inspektorata te uvidom u prijavu na osiguranje putem nadležnih tijela. Slijedom navedenog predlaže da nadležni Općinski sud, Prekršajni odjel, pobijani prekršajni nalog stavi izvan snage u cijelosti odnosno da ga ukine te okrivljenika oslobodi prekršajne odgovornosti, a podredno da primijeni institut ublažavanja kazne do razine opomene.

5.U dokaznom postupku ispitana je kao svjedokinja PST, izvršen je uvid i pročitani su prigovor od 11.02.2026. uz odvjetničku punomoć od 11.02.2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka KS pred Državnim inspektoratom, Ispostava u Vinkovcima od 25.11.2025., evidencija o radnim satima od strane KS, dopis Državnog inspektorata od 28.11.2025.-poziv na dostavu dokumentacije, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 03.02.2026., obrazac eM-1P HZMO od 03.02.2025., obrazac eM-2P HZMO od 04.07.2025., evidencija o radnom vremenu radnika za 5. i 6. mjesec 2025. od strane poslodavca, obračun isplaćene plaće za KS za 05. i 06. mjesec 2025., izvadak o stanju i prometu po računu na dan 12.06.2025.-Addiko Bank (x5), dostavnica, izvod iz PE. Sud nije prihvatio prijedlog okrivljenika da se u svojstvu svjedoka ispita AS i MS jer smatra činjenično stanje dovoljno utvrđenim s obzirom na obilježja terećenih prekršaja.

6.Svjedok PST u svom iskazu navodi da je u ovom predmetu postupala po prijavi radnika MS, koji je tijekom postupka zamolbeno ispitan od strane kolega iz [adresa]. S obzirom na iskaz koji je dao radnik, obavila je nadzor te je zatražila dostavu sve potrebne dokumentacije, počevši od ugovora o radu koji je trebao biti zaključen 03.02.2025., međutim u dokumentaciji koju joj je dostavio knjigovodstveni servis od poslodavca dostavljen je primjerak prijave za obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dok ugovor o radu nikada nije dostavljen, s tim da je radnik izjavio da mu ta prijava na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje od strane poslodavca nikada nije dostavljena. Nadalje navodi da je, prema izjavi radnika, poslodavac dao otkaz dana 03.07.2025., međutim nikada mu nije dostavio pisani obrazloženi otkaz, niti joj je to poslodavac tijekom provođenja inspekcijskog nadzora dostavio. Radnik je izjavio da je o otkazu saznao tek kada je došao kod liječnika koji mu je rekao da više nije osiguran. Dalje navodi da iz uvida u evidenciju o radnom vremenu za mjesec svibanj i lipanj 2025., koju joj je dostavio poslodavac, kao i iz izjave radnika MS, proizlazi da se evidencija o radnom vremenu za navedeno razdoblje nije vodila sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu. Radnik je izjavio da je 29. svibnja radio od 07:00 do 18:00 sati, što predstavlja ukupno 3 sata prekovremenog rada, zatim od 02. do 06. lipnja od 07:00 do 18:00 sati, što predstavlja ukupno 15 sati prekovremenog rada, zatim 07. lipnja (subota) od 07:00 do 15:00 sati, što predstavlja ukupno 8 sati prekovremenog rada, te od 09. do 12. lipnja od 07:00 do 18:00 sati, što predstavlja ukupno 12 sati prekovremenog rada. Nadalje navodi da je u razdoblju od 12.06. do 30.06.2025. radnik koristio neplaćeni dopust, međutim u evidenciji o radnom vremenu za mjesec svibanj i lipanj za MS evidentirano je da je redovno radio 5 dana u tjednu, od ponedjeljka do petka od 07:00 do 15:00 sati, što znači da evidencija nije vođena na točan način i s potpunim podacima. Zaključno navodi da, s obzirom na sve prethodno utvrđene okolnosti, proizlazi da poslodavac radniku nije dostavio dva obračuna plaće za svibanj i lipanj, pri čemu bi u jednom trebao biti iskazan ukupan iznos dijela plaće temeljem odrađenih prekovremenih sati, a u drugom obračun u kojem bi bio iskazan iznos neisplaćenog dijela plaće za navedene mjesece.

7.Svjedok MS u svom iskazu koji je dao na zapisnik od dana 25. studenog 2025. sa svim propisanim upozorenjima pred Državnim inspektoratom-Ispostava u Vinkovcima navodi da je kod poslodavca ES bio zaposlen temeljem ugovora o radu u razdoblju od 03.02.2025. do 03.07.2025. godine, i to na poslovima montaže namještaja te restauracije coklova i ulaznih vrata u interijerima hotela. Ističe da s poslodavcem prije početka rada dana 03.02.2025. nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je poslodavac prije početka rada uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Navodi da je više puta tražio ugovor, koji mu je poslodavac obećavao dostaviti, ali to nikada nije učinio. Predlagao je da mu se ugovor dostavi putem e-maila kako bi ga mogao potpisati i vratiti, no poslodavac to nije učinio. Dalje navodi da ga je poslodavac prijavio nadležnim tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s prvim danom početka rada, na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, ali mu primjerke tih prijava nikada nije uručio. Ističe da je svoj rad većinom obavljao u Njemačkoj, u Hamburgu, gdje ga je poslodavac uputio na rad, i to na uređivanju interijera hotela Conrad. Navodi da je poslodavac pribavljao A1 potvrdu, ali mu istu nije uručio prije odlaska u inozemstvo, već ju je dostavljao osobi za koju su radili kao podizvođači, a koja mu je također nije uručila. Na poseban upit inspektora rada vezano uz isplatu plaće, navodi da mu je poslodavac u prosjeku za svaki mjesec rada isplaćivao plaću u iznosu od oko 1.500,00 do 2.500,00 eura na tekući račun, ovisno o broju odrađenih sati, za koje je vodio vlastitu evidenciju u privatnoj bilježnici, koju može dati na uvid. Smatra da mu je plaća za veljaču, ožujak i travanj 2025. uredno isplaćena, iako mu nikada nisu uručeni obračuni tih plaća. Navodi da nepravilnost u isplati plaće za svibanj 2025. vidi u tome što je dana 29.05.2025., na blagdan Duhova, radio 11 sati (od 07:00 do 18:00 sati uz jedan sat stanke), a poslodavac mu za taj rad nije isplatio uvećanje od 50% po satu, niti mu je do dana 25.11.2025. uručio obračun neisplaćenog dijela plaće. U odnosu na lipanj 2025. navodi da je radio od 02.06. do 06.06. od 07:00 do 18:00 sati (uz jedan sat stanke), dana 07.06. (subota) od 07:00 do 15:00 sati, dok je 08.06. koristio tjedni odmor. Dalje navodi da je radio od 09.06. do 12.06. također od 07:00 do 18:00 sati (uz jedan sat stanke), nakon čega je koristio tjedni odmor do 15.06. Od 16.06. do prestanka radnog odnosa 03.07.2025. koristio je neplaćeni dopust na vlastiti usmeni zahtjev, koji je poslodavac odobrio zbog brige o bolesnom djetetu. Navodi da mu je za lipanj 2025. isplaćen dio plaće u iznosu od 623,52 eura, ali smatra da mu ukupno pripada 1.358,00 eura, te da mu je poslodavac ostao dužan 734,48 eura. Ističe da mu do 25.11.2025. nisu uručeni obračuni isplaćenog niti neisplaćenog dijela plaće. U vezi prekovremenog rada navodi da je bio upoznat s istim i da je na njega pristao prilikom dogovora o radu, bez posebnog pisanog zahtjeva poslodavca, te da ne vidi problem u samom prekovremenom radu, već u njegovoj neisplati. Na poseban upit navodi da je roditelj djeteta starog 4 godine. Navodi da mu je za srpanj 2025. isplaćen iznos od 101,00 euro, iako mu nije jasno na što se taj iznos odnosi s obzirom na to da je bio na neplaćenom dopustu, te da mu obračun plaće za taj mjesec također nije uručen. Ističe da mu je radni odnos prestao dana 03.07.2025., za što je saznao od liječnika prilikom pregleda, te da mu poslodavac do 25.11.2025. nije uručio odluku o prestanku radnog odnosa, primjerke odjava s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, niti potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa. Navodi da mu ništa drugo nije bio dužan vratiti. Na kraju navodi da dopušta inspektoru rada da otkrije njegov identitet poslodavcu radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

8.Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

9.Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnome porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret, međutim njegova obrana opovrgnuta je iskazom svjedoka PST i KS, kao i svim materijalnim dokazima provedenim tijekom ovog postupka. Nakon što je radnih MS u svom iskazu ukazao na spomenute nepravilnosti od strane njegovog poslodavca, inspektorica PST je obavila inspekcijski nadzor te pozvala okrivljenika da joj dostavi traženu dokumentaciju. Međutim, okrivljenik joj nije dostavio ugovor o radu, kao niti pisani obrazloženi otkaz niti je bilo čime mogao dokazati da je radniku dostavio primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Isto tako iz iskaza inspektorice, kao i radnika KS proizlazi da okrivljeni evidenciju o radnom vremenu za svibanj i lipanj 2025. nije vodio sa točnim i potpunim podacima. Naime iz evidencije o radnom vremenu za radnika KS za svibanj i lipanj 2025. koju je dostavio inspektorici, proizlazi da je radnik redovno radio svaki dan od 07,00-15,00 sati, a sam poslodavac je izjavio da se nije radilo o prekovremenom radu, već da je radnik dobio slobodne dane, čime i sam u suštini potvrđuje da u evidenciji nisu iskazivani točni i potpuni podaci, a što se na koncu odrazilo i na dostavu obračuna plaće za navedene mjesece jer ničim nije mogao dokazati da je radniku dostavio dva obračuna plaće za svibanj i lipanj 2025., što je bio dužan učiniti. Navod okrivljenika da je sve to pokušao riješiti putem telefona i posrednika, kao i njihovi usmeni dogovori o poslu i suradnji koje ističe u svojoj obrani, ne mogu ga osloboditi od njihove odgovornosti jer se radi o formalnim i stvarnim propustima koje po zakonu tvore obilježja prekršaja koja mu se stavljaju na teret. Iskaze svjedoka PST i KS sud je ocijenio istinitim i uvjerljivim, njihovi iskazi u bitnim stvarima ne proturječe nego se nadopunjuju, sukladni su sa svim materijalnim dokazima provedenim tijekom ovog postupka te sud ne pronalazi niti jedan razlog koji bi dovodio u sumnju vjerodostojnost njihovog iskaza. Postupajući na opisani način okrivljenik je ostvario sva obilježja prekršaja iz navedenih odredaba citiranog zakona, zbog čega je proglašen krivim.

10.Kod odmjeravanja kazne sud je olakotnim cijenio da okrivljeni nije osoba koja je sklona činjenju prekršaja, da je obiteljski čovjek, oženjen i otac četvoro djece koji ostvaruje prosječna primanja, a cijenio je i okolnosti pod kojima se događaj zbio jer se i sam način komunikacije između radnika i poslodavca u pravilu odvija posrednim putem i da je uz to mjesto rada radnika u pravilu bilo u stranoj državi. Zbog svih tih razloga sud mu je za svaki od prekršaja izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma jer smatra da će se i sa ovako ublaženim kaznama postići svrha kažnjavanja i dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini prekršaje. (Zapriječena je novčana kazna pod 1., 2., 3., 4. i 5. od 920,00 EUR-1.320,00 EUR). Uz to, okrivljeni je upozoren da će se, ukoliko u zadanom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

11.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona. Paušalni iznos od 20,00 EUR odmjeren je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

12.Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Virovitica, 02. travnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Ivana Fabčić, v. r.

Petar Bajan, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude strankama nije dopuštena žalba, te je presuda pravomoćna s danom donošenja, tj. dana 02. travnja 2026. (članak 244. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljeniku

2. Ovlaštenom tužitelju

3. Branitelju okrivljenika odvj. Dariu Grbavac

4. Referentu za izvršenje prekršajnih sankcija

5. Pismohrana