REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-521/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od dana 18. listopada 2022. i o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Borisu Klemenu, odvjetniku iz Zagreba od 2. studenog 2022., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-599/2021-10 od 8. rujna 2022., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji izrečenoj okrivljeniku PĐ, te se okrivljenik, za djelo za koje je tom presudom proglašen krivim na temelju čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a u koju kaznu mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 9. prosinca 2020. do 10. prosinca 2020.

II. Odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana, te se u tom žalbom pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-599/2021-10 od 8. rujna 2022. okrivljenik PĐ oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. prosinca 2020. do 10. prosinca 2020.

1.2. Temeljem čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženog PĐ je oduzeta droga koja je od istoga privremeno oduzeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00153157, 00153158, 00153159, 00153160, 00153161, 00153162, te će se navedeni predmeti po pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Temeljem čl. 79. st. 2. ZKP/08 od optuženog PĐ su oduzete vage za mjerenje, improvizirani laboratorij za uzgoj bilja sa pripadajućom opremom, list papira sa uputama, a koji predmeti su od istog privremeno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00153165, 00153164, 00153163, 00153162, 00153160, 00153158, te će se navedeni predmetni na temelju članka 79. stavka 6. KZ/11 po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi PĐ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu i optuženik PĐ putem svog branitelja Borisa Klemena, odvjetnika iz Zagreba.

2.1. Državni odvjetnik žalbu podnosi zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da sud drugog stupanja pobijanu presudu preinači u pogledu kaznenopravne sankcije.

2.2. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik putem branitelja Borisa Klemena, odvjetnika iz Zagreba. Žalbu podnosi zbog povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da u izreci stoji kako je oglašen krivim i osuđen zbog proizvodnje i posjedovanja tvari koje su propisom proglašene drogom, a koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji i prodavao ih, a radi se o 29 komada stabljike droge konoplja, te u vrećama i staklenici pohranjenoj biljnoj materiji navedene droge, odnosno ukupno lišća i cvjetnih vrhova droge konoplja koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola u količini od 15.427,41 gram, zatim tri ručno motane cigarete ispunjene smjesom duhana i droge konoplja koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola u količini od 3,17 grama, te da je inkriminiranu količinu proizveo dijelom za vlastite potrebe, a dijelom radi daljnje prodaje s tim da je okrivljenik i sam iskazao kako je većina tvari bila za njegove osobne potrebe, pa da prvostupanjski sud u konkretnom slučaju prilikom izricanja kazne u odnosu na tvari proizvedene za osobne potrebe pogrešno primijenio Kazneni zakon odnosno odredbu čl. 190. st. 2. KZ/11 kojom se sankcionira stavljanje tih tvari u promet, a da je trebalo primijeniti u odnosu na drogu proizvedenu za osobne potrebe odredbu čl. 190. st. 1. KZ/11, uslijed čega prvostupanjski sud da je počinio povredu Kaznenog zakona time što u odnosu na djelo koje je okrivljenik počinio je primijenio krivu odredbu Kaznenog zakona i to odredbu čl. 190. st. 2. KZ/11, umjesto odredbu čl. 190. st. 1. KZ/11.

6.1. Suprotno navodu žalbe okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio ukazanu povredu Kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Naime, ističući ovaj žalbeni osnov žalitelj zapravo ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

6.2. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka okrivljenik zapravo izražava svoje nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, te se radi o prigovoru činjenične naravi koji će shodno tome biti i razmatran u okviru žalbene osnove zbog nepotpunog i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja, a suprotno stavu žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Stoga slijedom navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a ni ovaj sud nije pronašao da su počinjene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik zapravo ponavlja svoju obranu da ga je prvostupanjski sud u odnosu na dio droge koja je pronađena kod njega, a koja je bila za njegove osobne potrebe, trebao osuditi za učin kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. KZ/11. Prigovara nalazu i mišljenju provedenog toksikološkog vještačenja navodeći da je pronađena droga ukupne mase 457,32 grama bila namijenjena za njegovu osobnu uporabu, dok sve preostale tvari ukupne mase 14.973,26 grama za njega predstavljaju otpad za koji on nije imao nikakve mogućnosti preraditi ga, a niti je to namjeravao učiniti, a niti je bio namijenjen za njegovu osobnu konzumaciju, a posebice za stavljanje u promet bilo koje vrste, pa da je sud krivo primijenio odredbu čl. čl. 190. st. 2. KZ/11 umjesto čl. 190. st. 1. KZ/11. Pritom se okrivljenik poziva na iskaz vještaka toksikologa AĐ s rasprave od 27. travnja 2022. koja da je potvrdila kako se u omotima 7, 9 do 12, 14 do 16 uz lišće, grane i grančice nalazilo i kamenje, kamenčići, papiri, plastične vezice, plastične cjevčice i tome slično, a što da ukazuje da se radi isključivo o otpadu. Također prigovara kako sud nije pribavio fotodokumentaciju cijelog postupka vještačenja iako je on to tražio, a koja bi zapravo potvrdila njegove navode obrane.

7.1. Suprotno žalbenim prigovorima ovaj sud nalazi da su tijekom rasprave izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, sa opravdanim zaključkom da je okrivljenik PĐ u inkriminiranom razdoblju počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11.

7.2. Osnovano prvostupanjski sud utvrđuje u pobijanoj presudi kako pored činjenice da okrivljenik ne osporava da je u nekoliko navrata drogu prodavao za novčane iznose, koja okolnost već sama za sebe potvrđuje ne samo da je dio droge koju je proizveo bio namijenjen prodaji, te da je dio iste prethodno i prodavao. Ujedno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je dio inkriminirane droge izvan svake sumnje bio namijenjen i daljnjoj prodaji. Ova činjenica proizlazi kako iz količine proizvedene droge, izgleda okrivljenikovog "laboratorija" (fotoelaborat), jer da je okrivljenik drogu proizvodio isključivo u cilju da je osobno konzumira, zasigurno ne bi osigurao tako ozbiljne uvjete za sadnju i uzgoj biljaka marihuane jer za takvim što ne bi bilo potrebe, a niti bi u konačnici proizveo tako veliku količinu droge, više od 15 kg, a kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Naime, okrivljenik je stvorio uvjete za sadnju, sadio i proizvodio drogu i postupajući na taj način, postupao je s ciljem proizvodnje velike količine droge koju je u konačnici doista i proizveo, a upravo kako bi raspolagao s količinama koje su dovoljne ne samo za njegovu osobnu konzumaciju već i za daljnju prodaju.

7.3. Neosnovano okrivljenik u žalbi prigovara nalazu provedenog vještačenja po vještaku toksikologu. Nasuprot žalbenim navodima koji nisu doveli u sumnju zaključak vještaka, vještak toksikolog kako u pisanom nalazu tako i u usmenom iskazu na raspravi je obrazložio koje su konkretno količine i u kojem obliku droge dostavljene na vještačenje i što je sve vještačenjem utvrđeno. Tako je vještak toksikolog potvrdio da je neto količina droge konoplje 15.427,41 gram, da ista sadrži više od 0,3% THC-a, a dio materije koji je dostavljen na vještačenje koji je imao obilne truležne promjene nije niti vještačen, pa se taj dio materije okrivljeniku niti nije stavio na teret, isto je utvrđeno i za stabljike koje su bile toliko mlade da u njima nije utvrđena količina THC-a preko 0,3%. Upravo je inkriminirana količina droge od 15.427,41 grama droga koja je vještačena, te je u istoj utvrđena prisutnost tetrahidrokanabinola u visini preko 0,3%. Prilikom vještačenja primijenjene su stručne i objektivne metode pri utvrđivanju prisutnosti količine tetrahidrokanabinola, a radi se o metodama koje su akreditirane prema međunarodnoj normi HRNENISO/IEC 170252017. Stoga je s pravom prvostupanjski sud iskaz vještaka ocijenio kao stručan, valjan i vjerodostojan, te ga kao takvog i prihvatio.

7.4. Pravilno je prvostupanjski sud analizirajući i obranu okrivljenika, za procjenu kriminalne količine i namjere kao relevantan cijenio upravo trenutak kada on drogu proizvodi, te zaključio pritom da njegovu kriminalnu volju ne umanjuje niti činjenica da je dio droge koju je nesporno proizveo s ciljem da istu dijelom konzumira, a dijelom prodaje, naknado djelomično istrunuo. Iz istog je razvidno kako je okrivljenik drogu sadio, o istoj brinuo, te se pobrinuo da izraste do količina koje su kod njega pronađene, te je takvo što činio upravo s ciljem da te količine dijelom konzumira, a dijelom da ih dalje prodaje, pa stoga upravo posljedično navedena okolnost koju okrivljenik ističe u žalbi da je dio proizvedene droge imalo djelomično truležne promjene okrivljenika ne ekskulpira, a niti ne dovodi u sumnju njegovu namjeru u trenutku proizvodnje droge. Stoga je i bez pribavljanja fotodokumentacije postupka vještačenja, te provođenje novog toksikološkog vještačenja na koje okrivljenik upire u žalbi, činjenično stanje potpuno, pravilno i pouzdano utvrđeno uz zaključak da je okrivljenik PĐ svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11, zbog čega nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u vezi i povrede Kaznenog zakona.

7.5. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši okrivljenika krivim za navedeno kazneno djelo, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni okrivljenik navodi da mu je ista prestrogo odmjerena, te ističe kako je prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da je on ipak djelomično priznao počinjenje kaznenog djela dok s druge strane da mu se kao otegotno cijeni kako se među konzumentima inkriminirane droge javlja mlađa populacije, koja činjenica da se ni na koji način nije utvrđivala tijekom postupka, niti je na bilo koji način utvrđeno da bi okrivljenik ikoju količinu marihuane prodao mlađoj populaciji.

8.1. Državni odvjetnik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne uz nesporne olakotne okolnosti nedovoljno cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika kao što su jačina ugroze zaštićenog dobra, konkretno života i zdravlja ljudi koja se, te napose mlađe populacije koja se javlja kao konzument ove vrste droga.

8.2. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja je izrečena okrivljeniku preblaga. Naime, uz sve olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio valja uzeti u obzir činjenicu da je okrivljenik inkriminirane prigode na svojoj kućnoj adresi, u improviziranom laboratoriju proizveo 29 komada stabljika droge konoplja, a dio takve droge već je imao pohranjen u PVC vrećama, odnosno sveukupno je u svom posjedu imao lišća i cvjetnih vrhova droge konoplja koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola u količini većoj od 15 kilograma, te i sam priznao da je proizvedenu drogu u manjim količinama prodavao neutvrđenim konzumentima. Upravo navedena činjenica kada se uzme u obzir, odnosno sveukupna količina proizvedene droge konoplje, ukazuje na zaključak kako je na strani okrivljenika u inkriminiranom razdoblju doista egzistirala pojačana kriminalna volja, a samim time i pojačana društvena opasnost. Stoga i po stavu ovog drugostupanjskog suda, nije bilo mjesta izricanju kazne zatvora u zakonskom minimumu predviđenom za konkretno kazneno djelo, već je sud okrivljeniku uvažavajući sve otegotne okolnosti na njegovoj strani preinačio presudu u odluci o kazni na način da ga je osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. prosinca 2020. do 10. prosinca 2020.

8.3. Iz navedenog je jasno kako je prvostupanjski sud podcijenio značaje otegotnih okolnosti kod okrivljenika, te pritom uopće nije cijenio društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, a pritom je pogrešno način počinjenja kaznenog djela i nastale posljedice cijenio kao olakotnu okolnost. Upravo prednje navedeno u konačnici ukazuje na to da prvostupanjski sud nije u pravu kada ocjenjuje da se svrha kažnjavanja može ostvariti kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

8.4. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da je okrivljenik za djelo za koje je proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Takva kazna ukazuje se primjerenom težini počinjenog djela i stupnju krivnje na strani okrivljenika, ali i nužnom u cilju ostvarenja svrhe izricanja kaznenih sankcija iz čl. 6. KZ/11, a u okviru nje i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ/11, u smislu ostvarenja specijalne, a osobito generalne prevencije jer se radi o kaznenom djelu povećane društvene opasnosti, čija je pojavnost u konstantnom porastu.

8.5. Slijedom prednje navedenog žalbeni navodi okrivljenika zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji ukazuju se kao neosnovani.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti, niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Budući da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika, te na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te ga osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je odbio okrivljenikovu žalbu kao neosnovanu, te u tom žalbom pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović