Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-1900/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Livio Marcan i Vedran Marcan, odvjetnici u Umagu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-659/2024-17 od 17. listopada 2025., u sjednici održanoj 02. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-659/2024-17 od 17. listopada 2025. u točki I. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika ukida se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu vraća se predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je tuženica dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.059,14 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući točku I., II. i IV. izreke, sadržajno iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik se sadržajem žalbe neosnovan poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.14. ZPP-a navodeći da je tužbu valjalo odbaciti primjenom čl. 186.a st.6. ZPP-a jer tužitelj po pozivu državnog odvjetništva nije dopunio tužbu pa se sukladno čl. 38.st.4. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" br. 67/18., 21/22., 136/25.,dalje:ZDO) smatra da nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Naime, nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u kojem je naveo činjenice i predložio dokaze istovjetno kao u tužbi, te da je na temelju čl. 38. st.3. ZDO-a pozvan od strane državnog odvjetništva na dopunu zahtjeva na način da dostavi povijesni izvadak iz zemljišne knjige, preslike zbirke isprava na osnovi kojih su dopušteni upisi u zemljišnu knjigu te povijesni posjedovni list, uz upozorenje na posljedice iz čl. 38. st. 4.ZDO-a. Nije sporno da tužitelj nije postupio po pozivu državnog odvjetništva. Odredbom čl. 38.st.3. ZDO-a propisano je da će državno odvjetništvo pozvat podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Prema čl. 38. st.4. ZDO-a , ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Odredbom čl. 186. st.1 ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106). Dakle, sukladno citiranim zakonskim odredbama zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve što mora sadržavati tužba, a ako to ne sadrži državno odvjetništvo ovlašteno je pozvati tužitelja na ispravak odnosno dopunu zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora jasno naveo činjenice na kojima temelji zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i dokaze radi utvrđenja tih činjenica, te je postavio određen zahtjev u pogledu glavne stvari (utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz upis u zemljišne knjige), iz čega slijedi da zahtjev sadrži sve što mora sadržavati tužba sukladno čl. 186. st.1.ZPP-a. Stoga nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 38.st.3. ZDO-a u vezi s čl. 186.st.1. ZPP-a za pozivanje tužitelja na dopunu zahtjeva dostavom određenih dokaza (isprava), slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 38.st.4. ZDO-a da bi se zbog nepostupanje tužitelja po tom pozivu imalo smatrati da zahtjev za mirno rješenje spora nije podnesen. Naime, nepodnošenje isprava koje su u tužbi predložene kao dokazi ne čini tužbu neurednom u smislu čl. 186.st.1. ZPP-a pa posljedično tome niti zahtjev za mirno rješenje spora uz koji nisu priloženi dokazi nije nepotpun. To tim više što je u konkretnom slučaju tužitelj pozvan na dopunu zahtjeva dostavom dokaza (isprava) koje nije niti predložio u zahtjevu (preslike zbirke isprava na osnovi kojih su dopušteni upisi u zemljišnu knjigu i povijesni posjedovni list). Kako je tužitelj podnio uredan zahtjev za mirno rješenje spora, to je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a st.1. i 2. ZPP-a za podnošenje tužbe, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.14. ZPP-a. Drugačije tumačenje dovelo bi do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu jer bi moglo ograničiti stranke u pokretanju sudskih postupaka protiv države.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 13. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz upis tog prava u zemljišnim knjigama, a koji zahtjev tužitelj temelji na institutu dosjelosti.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje, a što među strankama nije niti sporno, da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] vinograd površine 1740 m2 i oranica površine 1749 m2, ukupne površine 3489 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 2008. upisana kao vlasništvo tuženika, da je prethodno 1957. bila nacionalizirana ranijim vlasnicima ŽZ, SZ i EZ i upisana u korist „općenarodna imovina, organ upravljanja Narodni odbor Općine Motovun“. Također, utvrđuje da su u posjedovnom listu kao posjednici predmetne nekretnine od osnutka katastarskog operata 1952. bili upisani A i NZ, a od 2008. tuženik na temelju rješenja iz zemljišnoknjižnog postupka.

9. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju uviđaja na licu mjesta i mjerničkog vještačenja utvrđuje da se predmetna nekretnina nalazi istočno od k. č. br. [katastarska čestica] s kojom čini kompleks maslina i da je pristup do iste osiguran s glavnog puta oznake k. č. br. [katastarska čestica], da je sjeverna međa pokos sa živicom, a južna i istočna međa su zaraštene živice, s time da je zadnja istočna površina nepravilan trapezoid koji je zarastao.

10. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tužitelja koje prihvaća kao vjerodostojne, utvrđuje da su roditelji tužitelja od najkasnije polovice 19050-tih godina prošlog stoljeća obrađivali predmetnu nekretninu zajedno sa susjednom k. č. br. [katastarska čestica] koja sa predmetnom čini jedinstvenu cjelinu, a na kojoj se ranije nalazio vinograd, a sada masline i u manjem dijelu voćke, s time da je istočni dio predmetne nekretnine sada zaraslo raslinje, a ranije se obrađivao od strane roditelja tužitelja. Također, utvrđuje da tužitelju i njegovim prednicima nitko nije prigovarao u pogledu korištenja predmetne nekretnine niti se protivio njihovom korištenju pa zaključuje da nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u neprekidnom, samostalnom, poštenom i istinitom posjedu predmetne nekretnine najmanje šezdeset godina, pa da su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ispunile najkasnije sredinom 1990-tih godina, slijedom čega pozivom na čl. 159. st.4. u vezi s čl. 388. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, a koja odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99), zauzima pravno shvaćanje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pa prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja, uviđaja i sudskih pristojbi.

13. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su roditelji tužitelja koristili predmetnu nekretninu najkasnije od 1950-tih godina, jer takvo utvrđenje proizlazi iz iskaza svjedoka i tužitelja. Pri tome točno je da pojedini svjedoci s obzirom na vrijeme njihova rođenja nemaju saznanja o korištenju prijepora prije 1960. kako se to žalbom poziva tuženik, međutim oni svjedoci koji imaju neposrednih saznanja već od 1960-tih godina pa nadalje izrijekom su i suglasno iskazivali da su od tih godina pa sve do svoje smrti predmetnu nekretninu isključivo koristili roditelji tužitelja, dok svjedok ĐZ rođen 1950. ima neposredna saznanja o korištenju prijepora od „kada pamti“, dakle od najkasnije kasnih1950-tih godina pri čemu okolnost da je živio u susjednom selu do 1980-tih nije od utjecaja na vjerodostojnost njegova iskaza tim više što je njegova obitelj imala vinograd na nekretnini koja je susjedna predmetnoj kako je to iskazao. Također, tužitelj je rođen 1952. pa njegova saznanja o korištenju prijepora mogu datirati od kraja 1950-tih godina, s time da je njegov iskaz o korištenju prijepora od strane njegovih roditelja, suprotno žalbenim navodima, potkrijepljen iskazima svih saslušanih svjedoka.

15. Također, suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o posjedu tužitelja i njegovih prednika na cijeloj površini predmetne nekretnine pa tako i na trapezoidu na istočnom dijelu. Na takav zaključak upućuju iskazi svjedoka i tužitelja iz kojih proizlazi da su tužitelj i njegovi roditelji držali u posjedu predmetnu nekretninu u cijeloj njezinoj površini pa tako i u spornom trapezoidu (roditelji obrađivali, a tužitelj čistio), pri čemu okolnost da je taj dio sada zarastao, ne znači da je tužiteljev posjed na tom dijelu predmetne nekretnine kroz relevantno vrijeme dosjedanja prestao.

16. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

17. Odredbom čl. 159.st.1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 3. istoga članka pripisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. istoga članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

18. Prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženom u presudama Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10., kao i prema pravnom shvaćanju iznesenom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020., Rev-212/2023 i dr.) o stjecanju vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjelosti treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-s, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a.

19. U konkretnom slučaju, nesporno je da je predmetna nekretnina prije 8. studenog 1991. bila u društvenom vlasništvu pa pri utvrđenju da se tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima nalazi u samostalnom, kontinuiranom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u cijelosti od sredine 1950-tih odnosno najkasnije od kraja 1950-tih godina pa do danas, to je do 17. studenog 1999. proteklo vrijeme od četrdeset godina iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ujedno cijeneći da u konkretnom slučaju nema naznaka da je treća osoba stekla ikakva prava na predmetnoj nekretnini ili da je itko drugi osim tužitelja potraživao određena prava u odnosu na tu nekretninu, tužitelj je na temelju čl. 154.st.1.i 4. ZVDSP-a i sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

20. Budući da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju dosudio troškove postupka, a odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

20.1. Međutim, osnovano tuženik žalbom osporava visinu dosuđenih troškova budući da je podnio žalbu na rješenje o naknadi troškova i nagrade vještaku od 8. listopada 2025. kojim je vještaku odmjeren trošak u iznosu od 313.20 eura, a koji je dosuđen tužitelju pobijanom presudom, pa kako je to rješenje ukinuto odlukom ovog suda poslovni broj Gž-1900/2025 od 02. travnja 2026. i predmet vraćen na ponovan postupak, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi (točka II. izreke).

21. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i IV. izreke, kao u točki I. izreke, a primjenom čl. 370. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe ukinuti pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke i predmet vratiti na ponovan postupak, kao u točki II. izreke.

22. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će nakon što rješenje o naknadi troškova i nagrade vještaku postane pravomoćno, donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

23. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 02. travanj 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić - Margan