Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-123/2026-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja EL OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Brajko u Đakovu, protiv tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenje ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-242/2023 od 4. prosinca 2025., dana 2. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-242/2023 od 4. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda, kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 354. stavak 2. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako ni ona iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno ukazuje, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke Ugovorom o kreditu broj 5102042574 od 7. rujna 2004. (dalje Ugovor o kreditu), u slučaju spora, u članku 14. Ugovora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, koja odredba kao odredba unaprijed formuliranog ugovora nije bila posebno pregovarana, pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj, čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava morao putovati u Rijeku, što bi mu s obzirom na prostornu udaljenost uzrokovalo znatne troškove. Slijedom navedenog, zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP) i članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva).

7. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj ima prebivalište na području Općinskog suda u Đakovu te da bi bio izvrgnut znatnim dodatnim troškovima u slučaju vođenja sudskog postupka radi zaštite svojih prava pred sudom u Rijeci . Sud nalazi da u primjenu dolazi članak 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 89/15., 102/15. i 52/16. - dalje ZPK), prema kojoj odredbi postoji nadležnost suda u mjestu prebivališta potrošača, pa kako je tužitelj podnio tužbu sudu u mjestu svoga prebivališta u [adresa], to prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna, te je posljedično tome pravilno odlučio da je neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda .

9. Odredbom članka 81. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. ZZP -a propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.1. Sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama i odredbama Direktive, kao i praksi Suda Europske unije iz presude u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 od 27. lipnja 2000., na koje se pozvao i prvostupanjski sud, prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba se smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. U navedenom pravcu na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog online 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

11. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke Ugovorom o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, odnosno suda u Rijeci. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer bi s obzirom na njegovo prebivalište u [adresa], radi ostvarivanja svojih prava, trebao putovati na sud u Rijeku. Stoga, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] i [adresa] od 400 km, tužitelj bi bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u [adresa].

12. Stoga se u smislu članka 81. stavak 1. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno članku 87. stavak 1. ZZP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ne bi se mogle primijeniti niti odredbe o opće mjesnoj nadležnosti prema sjedištu pravne osobe iz članka 46. i članka 48. ZPP-a, jer bi primjenom navedenih odredbi opet bio mjesno nadležan sud u Rijeci. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, u ovom slučaju, primijenio odredbu članka 19.l stavak 1. ZPK-a budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Gr 1-143/2019 od 11. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s ugovorom o kreditu u smislu članka 19.l stavak 1. ZPK -a mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu. Svako drugo tumačenje u primjeni članka 19.l. stavak 1. ZPK-a, kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010., kada je stupio na snagu ZPK, dovelo bi do pretjeranog formalizma bez uvažavanja okolnosti da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.

14. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 2. travnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak