REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin

Poslovni broj: K-466/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Nini Išić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Luane Žgrablić Jurić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SN, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj: K- DO-617/2017 od 2. studenoga 2018. (sada: Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu broj: KO-DO-377/2020), zbog kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje: KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u nazočnosti državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu NN i okrivljenika, **.**.2026. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26, dalje: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-733/2018 od 13. prosinca 2018. u odnosu na okrivljenog SN stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca S i majke pok. N rođ. B, rođen **.**.1967. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], poljoprivrednik, sa završenom osnovnom školom, trenutno nezaposlen i bez primanja, oženjen, otac četvero punoljetne djece, nije vlasnik nekretnina, niti pokretnina veće vrijednosti, vojsku služio u Puli i Malom Lošinju 1988., kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je:

dana 24. ožujka 2016., između 10,30 i 12,00 sati u Puli, Silvija Strahimira Kranjčevića 8, kao svjedok na raspravi kod Županijskog suda u Puli-Pola, u kaznenom predmetu broj: K-7/12, protiv UN, zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona, propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, svjesno neistinito iskazivao, da je dolaskom u dvorište ispred kuće AN, u kojem dvorištu se nalazio i njegov brat HN, AN da je zasukao rukave, počeo ga psovati, počeo ga vrijeđati, da je stao, ušao između njih dvojice, i da je rekao AN da se nisu došli svađati, nego da su došli razgovarati, predložio da idu sjesti u kuću da ne bi AN pomislio da su se došli obračunati s njim, da ga je zamolio da idu sjesti u kuću i rekao mu „barba, barba, barba, idemo sjesti, nismo se došli s tobom svađati“ i da ga je još malo potapšao po ruci, AN da se okrenuo od njega, počeo vrijeđati njegovog brata UN koji je iza njega bio na udaljenosti od 3-5 metara, a kada mu je HN bio okrenut leđima, desnom rukom s lijeve strane tijela, izvadio nož sa dva sječiva, koji je bio zamotan u jedan papir od vreće od brašna pa da je tim nožem počeo mahati prema IN i govoriti da će ih sve redom zaklati, u jednom trenutku da ga je AN zahvatio nožem, da je prošao po njegovoj košulji, da ga je ispruženim rukama i otvorenim dlanom odgurnuo od sebe, te je AN pao na pod, malo sjeo, opet se digao gore, držao svoju desnu ruku iza leđa, da ga je on molio da se smiri, ali AN da je opet došao do njega, zamahnuo nožem, ponovno ga zahvatio nožem po košulji par puta, pri tome da mu nije zahvatio tijelo, ispruženim rukama i otvorenim dlanovima, da ga je BN ponovno odgurnuo u predjelu ramena, radi čega je AN ponovno pao na zemlju, a kako je mislio da je uboden, bacio se i skotrljao na lijevu stranu u odnosu na AN, a kada je bio dolje počeo je gledati da li ga je AN uboo nožem, pa se tako pipao po trbuhu i čuo pucnjeve, ali nije vidio tko je pucao, iako je znao da se događaj tako nije zbio, obzirom se predmetne zgode AN samo branio na način da je napravio pokret rukama prema naprijed, da je AN uhvatio za košulju, rastrgnuo rukav, dok AN nije imao nož u ruci,

dakle, kao svjedok u postupku pred sudom dao lažan iskaz,

čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11,

pa se okrivljeni BN za kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 8 (osam) MJESECI

a na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom ZN se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenom ZN se nalaže naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 100,00 (sto) eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08) te trošak za svjedoke u iznosu od 794,82 eura (sedamstodevedesetčetiri eura i osamdesetdva centa) (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08), sveukupno 894,82 eura (osamstodevedesetčetiri eura i osamdesetdva centa), u korist Državnog proračuna RH i u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola podnijelo je 7. studenoga 2018. kod Općinskog suda u Puli – Pola optužnicu pod brojem: K-DO-617/2017 od 2. studenoga 2018. (uslijed razdvajanja sudova sada: Općinski sud u Pazinu i Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu broj: KO-DO-377/2020) protiv okrivljenog SN kojom ga tereti da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 činjenično opisano kao u izreci ove presude.

2. U podignutoj optužnici tužitelj je predložio izdavanje kaznenog naloga , koji prijedlog je Općinski sud u Puli – Pola usvojio te je donio presudu kojom je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem: K-733/2018 od 13. prosinca 2018.

3. Okrivljenik je podnio prigovor protiv navedenog kaznenog naloga pa je spis dostavljen kaznenom optužnom vijeću koje je rješenjem poslovni broj: K -466/2019, Kov-93/2019 od 20. veljače 2019. u cijelosti potvrdilo predmetnu optužnicu te je nakon toga provedena rasprava.

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. Na temelju čl. 407. st. 3. ZKP/08 rasprava održana kod ovoga suda 30. ožujka 2026. počela je ispočetka jer je odgoda trajala dulje od tri mjeseca, te je u provedenom dokaznom postupku pročitan zapisnik o raspravi održanoj u Županijskom sudu u Puli

– Pola 24. ožujka 2016. (list 2-7), zapisnik o raspravi održanoj u Županijskom sudu u Puli – Pola 5. srpnja 2016. (list 8-11), presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-7/12-203 od 7. srpnja 2016. (list 12-19), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-540/16-4 od 2. veljače 2017. (list 21-23), izvršio se uvid u cjelokupni spis predmeta Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-7/2012, a posebno u fotodokumentaciju predmetne košulje na listovima 220-222 i 273-292 koja je bila predmet vještačenja u tom postupku. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka ŠN i VN sa rasprave održane 27. siječnja 2021. (list 93-96), zapisnik o ispitivanju svjedoka FN sa rasprave održane 19. siječnja 2022. (list 135-136) i zapisnik o ispitivanju svjedoka MN sa rasprave održane 20. travnja 2021. (list 191 - 192). Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene evidencije (list 226 - 227) i prekršajne evidencije (list 224-225) za okrivljenika te je okrivljenik iznio svoju obranu.

5.1. Na temelju čl. 10. st. 2. t. 3. ZKP/08, u vezi s čl. 300. st. 1. t. 3. ZKP/08, izdvojen je kao nezakonit dokaz dio zapisnika s rasprave održane kod ovoga suda 20. studenoga 2024. i to u dijelu koji sadrži iskaz svjedoka ČN, budući da je navedeni svjedok u srodstvu s okrivljenikom tj. on je suprug okrivljenikove sestre, te je kako takav tazbinski srodnik okrivljenika. Kao takav, svjedok je u skladu s čl. 285. st. 1. t. 2. ZKP/08 oslobođen obveze svjedočenja, na što ga je sud bio dužan upozoriti. Kako ga je sud propustio upozoriti na pravo nesvjedočenja, dio zapisnika s navedene rasprave koji sadrži njegov predstavlja nezakonit dokaz te ga je kao takvoga valjalo izdvojiti iz spisa.

5.2. Na temelju čl. 421. st. 1. t. 3. ZKP/08 sud je odbio kao neprikladan dokazni prijedlog okrivljenika za saslušanje svjedoka PN. Naime, okrivljenik je na raspravi održanoj kod ovoga suda 30. rujna 2020. predložio da se u svojstvu svjedoka sasluša PN te se obvezao sudu dostaviti njegovu adresu. Na raspravi održanoj kod ovoga suda 27. siječnja 2021. okrivljenik je naveo kako se svjedok PN nalazi u Njemačkoj ali ne zna na kojoj adresi. Međutim, naveo je da poznaje ljude koji bi mogli znati gdje je svjedok, naveo je da je kontaktirao te ljude ali nitko od njih više nije u kontaktu s tim svjedokom. Nadalje, na raspravi održanoj kod ovoga suda 19. siječnja 2022. okrivljenik je ponovno zamolio sud za dodatni rok kako bi utvrdio adresu navedenog svjedoka te je zbog toga rasprava bila odgođena. Kako niti do rasprave održane 13. lipnja 2022. okrivljenik nije uspio pribaviti adresu svjedoka PN, to je sud nalogom od 14. lipnja 2022. (list 151) naložio objavu za adresom predmetnog svjedoka. Iz dopisa Policijske postaje Poreč – Parenzo od 27. prosinca 2022. (list 153) proizlazi kako PN ne prebiva na adresi [adresa] te kako je s te adrese odjavljen 9. travnja 2024. Sud je i dalje pokušavao utvrditi adresu svjedoka PN te je dopisom Policijske uprave Istarske, Sektora kriminalističke policije od 11. listopada 2024. (list 185) sud obaviješten da u evidencijama građana Republike Srbije postoji osoba PN, od oca U, rođen **.**.1972. u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], općina Banja, ali da je taj podatak od 1989. te da predmetni nema niti jedan dokument izdan u Republici Srbiji. Nadalje, iz odgovora UNMIK Kosovo proizlazi da je DN rođen **.**.1972. u selu Banje, općina Malisheve, Republika Kosovo, da ne posjeduje dokumente izdane od strane Republike Kosovo, ali da je sukladno sustavu granične policije, predmetni putovao dokumentima br. C231CMV2R (Njemačka) i L231XH90P (Njemačka). Dana 30. siječnja 2025. sud je uputio dopis Odjelu za međunarodnu policijsku suradnju s traženjem da se utvrdi točna adresa prebivališta ili boravišta svjedoka PN (ili DN) te je dopisom Službe za međunarodnu policijsku suradnju od 5. veljače 2025. (list 195) sud obaviješten da DN prebiva u [adresa], na adresi 30827 Garbsen, Tulpenstr. 6. Sud je pokušavao pozive za rasprave uručiti svjedoku na navedenu adresu, međutim pismena su se vraćala s naznakom „Nepoznat, nedovoljna adresa“ (vraćene dostave na listu 196, 204, 222). S obzirom na sve navedeno, a kako sud nije uspio uručiti navedenom svjedoku poziv za rasprave na jedinu poznatu adresu, niti je okrivljenik sudu dostavio koju drugu adresu, sud je odbio navedeni dokazni prijedlog kao neprikladan.

5.3. Osim toga, a na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 sud je odbio kao odugovlačeći dokazni prijedlog okrivljenika za ponovnim saslušanjem svjedoka TN budući da je taj svjedok bio saslušan na raspravi održanoj kod ovoga suda 27. siječnja 2021. u prisutnosti stranaka te su stranke imale mogućnost postavljati pitanja tom svjedoku. Činjenica koju okrivljenik navodi kao razlog za ponovnim saslušanjem navedenog svjedoka, a to je da je navedeni svjedok lagao kada je dao svoj iskaz jer je nekoliko puta mijenjao svoj iskaz pred Županijskim sudom u Puli i kod ovoga suda, nije razlog zbog kojeg bi sud trebao ponovno saslušati tog svjedoka, već će vjerodostojnost iskaza toga svjedoka biti predmet ocjene u ovoj presudi.

6. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te nisu imale primjedbe na provedeni dokazni postupak.

7. U ovom postupku nije sporno, a što proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu, da je okrivljenik 24. ožujka 2016. na raspravi održanoj kod Županijskog suda u Puli – Pola u kaznenom predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem: K-7/2012 protiv okrivljenog KN zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 90. KZ/97 , ispitan u svojstvu svjedoka iskazao da je dolaskom u dvorište ispred kuće AN, u kojem dvorištu se nalazio i njegov brat HN, AN da je zasukao rukave, počeo ga psovati, počeo ga vrijeđati, da je stao, ušao između njih dvojice , i da je rekao AN da se nisu došli svađati, nego da su došli razgovarati, predložio da idu sjesti u kuću da ne bi AN pomislio da su se došli obračunati s njim, da ga je zamolio da idu sjesti u kuću i rekao mu „barba, barba, barba, idemo sjesti, nismo se došli s tobom svađati“ i da ga je još malo potapšao po ruci, AN da se okrenuo od njega, počeo vrijeđati njegovog brata UN koji je iza njega bio na udaljenosti od 3-5 metara, a kada mu je HN bio okrenut leđima, desnom rukom s lijeve strane tijela, izvadio nož sa dva sječiva, koji je bio zamotan u jedan papir od vreće od brašna pa da je tim nožem počeo mahati prema IN i govoriti da će ih sve redom zaklati, u jednom trenutku da ga je AN zahvatio nožem, da je prošao po njegovoj košulji, da ga je ispruženim rukama i otvorenim dlanom odgurnuo od sebe, te je AN pao na pod, malo sjeo, opet se digao gore, držao svoju desnu ruku iza leđa, da ga je on molio da se smiri, ali AN da je opet došao do njega, zamahnuo nožem, ponovno ga zahvatio nožem po košulji par puta, pri tome da mu nije zahvatio tijelo, ispruženim rukama i otvorenim dlanovima, da ga je BN ponovno odgurnuo u predjelu ramena, radi čega je AN ponovno pao na zemlju, a kako je mislio da je uboden, bacio se i skotrljao na lijevu stranu u odnosu na AN, a kada je bio dolje počeo je gledati da li ga je AN ubo nožem, pa se tako pipao po trbuhu i čuo pucnjeve, ali nije vidio tko je pucao .

8. Sporno je, međutim, je li takav iskaz okrivljenika lažan, tj. je li okrivljenik na raspravi održanoj kod Županijskog suda u Puli – Pola u svojstvu svjedoka iznio činjenice za koje je znao da nisu istinite i time počinio kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11.

9. Radi utvrđenja je li okrivljeni BN počinio kazneno djelo davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 sud je u ovom postupku saslušao svjedoke ON, TN, JN, koji su osobno nazočili događaju od **.**.1993., i ŠN koji je kao vještak Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ŽN“ u prosincu 2011. proveo balističko i mehanoskopsko vještačenje po nalogu suda u spisu Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-7/2012.

10. Svjedok JN je u svojem iskazu naveo kako je u vrijeme predmetnog događaja imao 11 godina. Dana 2. svibnja 1993. njegovog oca AN došli su tražiti okrivljenik i njegova dva brata te još jedna osoba iz Kosova za koju misli da se zove DN. Okrivljenikova braća, onaj koji je pucao i TN, došli su kod njih kući i dan prije i prijetili su njegovom ocu da im da novce i ako sutradan ne bude dao novce da su oni spremni na sve. Toga dana, 2. svibnja 1993., kada su došli, njegov otac je bio u [adresa] te ga je ta četvrta osoba iz Kosova krenula vozilom tražiti prema [adresa], da vidi da li se vraća kući, dok su braća BN ostali kod njih i stajali su kraj puta ispred dvorišta. Kada je njegov otac AN došao kući prvo mu se približio okrivljenik, AN ga je uhvatio za košulju u predjelu prsa, oni su se naguravali, međutim da je Isni imao nož okrivljenik bi zasigurno imao nekakvu ozljedu jer su oni doista stajali tijelo do tijela. Tada se prema njima počeo približavati onaj brat koji je pucao u AN te svjedok smatra da je okrivljenik to znao, da njegov brat ima namjeru pucati, jer se okrivljenik u jednom trenutku krenuo otimati AN i udaljavati se od njega. AN ga je i dalje držao za košulju, negdje u predjelu struka i ruku i doista se ta košulja rasparala kako se okrivljenik uspio otrgnuti. U tom trenutku, kako se okrivljenik odmaknuo, njegov brat je pucao u AN i pogodio da, te je nastavio pucati, pa kako je ON trčala prema AN i nju je jedan metak pogodio. Svjedok je naveo da je stajao od AN otprilike jedan metar dalje no njega niti jedan metak nije pogodio, a brat okrivljenika koji je pucao je bio od njih udaljen otprilike 15-ak metara. Naveo je da je njegov otac AN ubijen već s prvim metkom, sjeća se da je okrivljenik zakoračio preko njegovog tijela i još se nasmijao. Svjedok je naveo da je cijeli događaj vidio te nije vidio da bi njegov otac AN imao nož. Svjedok je 100% siguran da AN nije imao nož. Kada se AN vratio iz [adresa], on je ovoj četvorici koji su došli kod njega rekao da li još tko dolazi, na što je brat okrivljenika rekao da su samo njih četvero. Svjedok ne pamti da bi oni tada raspravljali o nekakvom dugu, nije bilo vremena za to niti za nekakvo vrijeđanje i prijetnje jer je okrivljenik odmah prišao AN i okrivljenik je prvi uhvatio AN za njegovu košulju, na što je i AN uhvatio okrivljenika za njegovu košulju. Svjedok se sjeća da je okrivljenik imao šarenu košulju. Svjedok je potvrdio da je njegov otac AN bio dužan CN za ovce 8.000,00 maraka. AN je od UN kupio 106 ovaca i one su koštale 16.000,00 maraka, međutim kako AN nije mogao UN isplatiti taj iznos, on mu je dao osobno vozilo i to su oni riješili ugovorom da to pokriva iznos od 8.000,00 maraka te mu je CN dao rok od godine dana da mu isplati preostalih 8.000,00 maraka. AN je u međuvremenu otuđio te ovce trećoj osobi pa je CN rekao toj osobi da ne smije AN isplatiti kupoprodajni iznos već njemu osobno.

11. Svjedokinja ON u svojem je iskazu navela kako je predmetnoga dana kada je smrtno stradao njezin suprug AN bila sa svojom kćeri, koja je tada imala 11 mjeseci, u dvorištu kuće, u predjelu Salvela, nedaleko od [adresa], u kući je bio pokojnikov sin FN te je okrivljenik sa svojom braćom došao kraj ulaza u njihovo dvorište. U tom trenutku FN je izašao iz kuće i ubrzo je vozilom došao i AN. FN je razgovarao s okrivljenikom i kako je AN izašao iz vozila tako ga je FN zaustavio već na kapiji i AN je tu stao. Tada im je prišao okrivljenik. Ona je bila 5 do 6 metara dalje, njihov razgovor uopće nije čula, ne zna je li i točno što tko kome rekao, ali je vidjela da je pokojni AN uhvatio okrivljenika čim mu se približio, i to na način da ga je obuhvatio objema rukama i stisnuo prema sebi, okrivljenik se pokušao izmaknuti i tada je okrivljenik pucao u AN, a od jednog hica je i ona pogođena u lijevu nogu. Navela je da nitko nije imao nož, niti okrivljenik ni ti AN. Ona ne zna je li okrivljenik došao vozilom, to nije vidjela. Nije čula razgovor pa tako nije čula niti to da je AN rekao bratu okrivljenika CN: „Dođi da se nas dvoje obračunamo.“

12. Svjedok ĆN, brat okrivljenika, u svojem je iskazu naveo kako je u vrijeme predmetnog događaja imao 20 godina te se sjeća da je njegova obitelj bila u korektnim odnosima s obitelji AN, da mu je njegov brat HN prodao ovce koje je on koristio tri godine i nije mu platio da bi ih nakon toga prodao EN i njegovom zetu. Svjedok je to doznao jer je radio s njima i to je prenio svojem bratu UN. Oni su smatrali da je takvo ponašanje AN nekorektno i dogovorili su s EN da on te novce ne isplati AN već njima te se sjeća da je EN te novce nosio kod AN **.**.1993. Tamo su bili on i njegov brat HN. Zato jer su oni bili tamo, AN je otjerao EN i rekao mu da se vrati drugi dan pa su oni zaključili da AN nije suglasan da se njima daju novci, to je HN predbacio AN te je AN rekao da se vrate idući dan i da će im dati novce. Toga 2. svibnja 1993. je njegov brat HN došao sa LN i BN po njega, pa kada je on pitao zašto ih toliko ide kod AN, HN mu je rekao da idu po novce i da će se svi skupa nakon toga počastiti. Oni su došli kod AN u predjelu [adresa] kod [adresa] i u dvorištu su zatekli ON koja je bila sestra supruge AN te mu je potom i ona postala supruga. Nju su pitali gdje je AN, a ona je rekla da je u [adresa]. Ne sjeća se da li su još koga zatekli u dvorištu. Sjeća se da je HN poslao BN u [adresa] po AN te su se ubrzo vratili svaki sa svojim vozilom. Čim je AN izašao iz vozila krenuo je nešto galamiti, bio je vrlo bahat i neugodan, kraj njega je odmah došao BN i rekao mu je „barba AN smiri se“, a AN ga je na to napao na način da ga je odgurivao rukama. Svjedok je u tom trenutku bio 30 metara dalje tako da nije mogao ispričati detalje tog sukoba jer ih nije tako dobro vidio. On nije mogao reći je li AN u tom trenutku imao u rukama nož, on to nema uopće u sjećanju, ali poznavajući njegovu narav moguće je da je imao i ne samo nož. Kad je AN odgurnuo BN, koji je pao na tlo, i kada se AN okrenuo prema njemu i UN, misli da je u njegovoj ruci vidio nešto crno za što je pomislio da je pištolj. Ponovio je da se tih detalja ne sjeća, tada je bio mladi dečko, bio je u šoku od toga što se počelo događati. AN je krenuo prema njemu i UN i dalje ih je vrijeđao te je u tom trenutku čuo pucnjeve, a već nakon prvog pucnja se ON zaletjela prema AN i htjela ga je zaštititi te je i ona pogođena. Svjedok je naveo da je bilo više pucnjeva te zaista više ne zna tko je sve pucao. Svjedok misli da je okrivljenik mogao savladati AN u tom naguravanju i hrvanju. Naveo je da je moguće da je AN imao nož, ali svjedok taj nož nije vidio. Svjedok je poznavao AN praktički od svojeg rođenja, on je u selu bio poznat kao kriminalac i uvijek je sa sobom nosio nož.

13. Svjedok ŠN, naveo je kako je on kao vještak Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ još u prosincu 2011. proveo balističko i mehanoskopsko vještačenje po nalogu suda u spisu Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-7/2012 u kojemu se sudilo CN radi ubojstva. Naveo je kako su na vještačenje bila dostavljena dva tekstilna dijela i to dio leđne strane košulje sa dijelom desnog rukava košulje i košulja kojoj nedostaje dio leđne strane sa dijelom desnog rukava. Svjedok je utvrdio da su ta dva dijela prethodno činila jednu cjelinu. Mehanička oštećenja tkanine koja su u fotodokumentaciji označena oznakama A, C, E, F, H i I (prikazana na fotografijama broj 2-7, 9, 11, 12, 16-29) imaju karakterističan izgled mehaničkih oštećenja na rubovima vlakana tkanine koja nastane mehanizmom cijepanja i trganja tkanine. Mehanička oštećenja koja su označena oznakama B, C i G (prikazana na fotografijama broj 2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 13, 14, 27, 28 i 30) imaju karakterističan izgled mehaničkih oštećenja na rubovima vlakana tkanine koje nastaju mehanizmom rezanja podesnim predmetom (to je oštećenje nastalo škarama prilikom izuzimanja uzoraka za DNA vještačenje). Na dostavljenom dijelu leđne strane košulje i dijela desnog rukava te na drugom dijelu košulje nisu uočena mehanička oštećenja i koja imaju karakterističan izgled mehaničkih oštećenja na rubovima vlakana tkanine koja nastaju mehanizmom probijanja (ubadanja) i sječenja vrhom odnosno oštricom noža. Njegov zaključak kao vještaka je bio taj da niti jedno oštećenje na dostavljenom materijalu nije uzrokovano mehanizmom probijanja tj. sječe vrhom odnosno oštricom noža. Svjedok je naveo i kako materijalni tragovi pucanja iz vatrenog oružja nisu bili pronađeni, tj. fiksirani policijskim očevidom pa je on u provedenom balističkom vještačenju naveo kako nije moguće predložiti provođenje niti djelomične rekonstrukcije kako bi se mogla ponoviti dinamika događaja niti odrediti udaljenost osobe koja je pucala u odnosu na oštećenika u trenutku ispaljivanja spornih hitaca. Svjedok je naveo kako ne može isključiti mogućnost da je u okolnostima fizičkog sukoba, dakle potezanja košulje od strane ĐN u predjelu prednje bočne lijeve strane trupa došlo do neke rezne rane ili ogrebotine na tijelu okrivljenika, o čemu je sudsko-medicinski vještak trebao dati svoj nalaz i mišljenje i to na način da je nožem proboden jedan manji dio tkanine koji je potom dalje oštećen na način da je trgan.

14. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako on uporno i dalje tvrdi da je u događaju u kojem je ubijen AN bilo riječ o nužnoj obrani. Naveo je kako je AN izvadio nož, mlatio je njime te ih je napao. Oni su se samo branili. On je bio upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza. Konačna odluka suda nije se bazirala na njegovom iskazu te on nije oštetio nikoga i svojim iskazom nije spasio brata od zatvora. Naveo je kako su presude Županijskog suda u Puli – Pola i Vrhovnog suda Republike Hrvatske lažne. Naveo je kako je u tom događaju ubijen najveći zločinac u bivšoj Jugoslaviji koji je u Makedoniji osuđivan za teška kaznena djela i to za silovanje i druga djela. Naveo je kako je njemu krivo samo metka te neka AN gori u paklu jer je on svih njih uništio.

15. Iz ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je okrivljenik na raspravi održanoj 24. ožujka 2016. kod Županijskog suda u Puli – Pola u predmetu poslovni broj: K-7/2012 ispitan u svojstvu svjedoka dao lažan iskaz i time počinio kazneno djelo iz čl. 305. st. 1. KZ/11.

16. Za postojanje tog kaznenog djela od značaja je da svjedok iznosi činjenice za koje zna da nisu istinite, odnosno da iste prešućuje.

17. Naime, presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-7/2012 od **.**.2016. HN (brat ovdje okrivljenog SN) proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo iz čl. 90. KZ/97 na štetu pokojnog AN. Navedena presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-540/2016 od 2. veljače 2017.

18. Tom je presudom utvrđeno da su AN i HN imali nerazriješene imovinske odnose budući da je AN dugovao CN novac na ime kupljenih ovaca te je rok za vraćanje duga bio 1. svibnja 1993. Nadalje, presudom je utvrđeno da su **.**.1993. HN, BN, ĆN i DN došli na posjed kod AN kojega tom prilikom nisu zatekli kod kuće pa ga je BN automobilom marke Renault krenuo tražiti prema [adresa], dok su HN, ĆN i DN ostali ispred ulaza u dvorište kuće AN i čekali. Ubrzo nakon toga došao je AN vozilom marke Zastava 101 kojeg je parkirao ispred svog dvorišta i odmah iza njega svoje je vozilo parkirao BN. Sud je iz svih provedenih dokaza utvrdio kako je AN rekao CN da dođe k njemu kako bi se dogovorili te je nakon toga u jednom trenutku BN uhvatio AN rukama za prsa, AN se nastojao odmaknuti od SN i napravio je rukama pokret prema naprijed, prema SN, kako bi ga se oslobodio, te je SN uhvatio za košulju u predjelu trbuha ili prsa te mu je pritom poderao košulju te je AN ostao u rukama komad Šaipove košulje. Nakon toga BN je počeo bježati a HN je pucao u AN koji je nakon prvog pucnja pao na zemlju. U trenutku kada je HN pucao AN i BN bili su odvojeni. Zaključno, sud je utvrdio kako AN u tom događaju nije imao nož u ruci, kako se AN u tom događaju našao u poziciji da se brani jer ga je BN napao, kako nema elemenata za primjenu instituta nužne obrane pa je postupanje KN ocijenjeno kao napadačka radnja na AN u namjeri da se s njim obračuna i liši ga života pa je stoga AN proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 godina.

19. Uslijed ovakvih utvrđenja do kojih je sud došao provedenim dokaznim postupkom, u presudi je navedeno kako sud nije prihvatio iskaz kojeg je BN dao u svojstvu svjedoka i u kojem je naveo da je dolaskom u dvorište ispred kuće AN, u kojem dvorištu se nalazio i njegov brat HN, AN da je zasukao rukave, počeo ga psovati, počeo ga vrijeđati, da je stao, ušao između njih dvojice, i da je rekao AN da se nisu došli svađati, nego da su došli razgovarati, predložio da idu sjesti u kuću da ne bi AN pomislio da su se došli obračunati s njim, da ga je zamolio da idu sjesti u kuću i rekao mu „barba, barba, barba, idemo sjesti, nismo se došli s tobom svađati“ i da ga je još malo potapšao po ruci, AN da se okrenuo od njega, počeo vrijeđati njegovog brata UN koji je iza njega bio na udaljenosti od 3-5 metara, a kada mu je HN bio okrenut leđima, desnom rukom s lijeve strane tijela, izvadio nož sa dva sječiva, koji je bio zamotan u jedan papir od vreće od brašna pa da je tim nožem počeo mahati prema IN i govoriti da će ih sve redom zaklati, u jednom trenutku da ga je AN zahvatio nožem, da je prošao po njegovoj košulji, da ga je ispruženim rukama i otvorenim dlanom odgurnuo od sebe, te je AN pao na pod, malo sjeo, opet se digao gore, držao svoju desnu ruku iza leđa, da ga je on molio da se smiri, ali AN da je opet došao do njega, zamahnuo nožem, ponovno ga zahvatio nožem po košulji par puta, pri tome da mu nije zahvatio tijelo, ispruženim rukama i otvorenim dlanovima, da ga je BN ponovno odgurnuo u predjelu ramena, radi čega je AN ponovno pao na zemlju, a kako je mislio da je uboden, bacio se i skotrljao na lijevu stranu u odnosu na AN, a kada je bio dolje počeo je gledati da li ga je AN ubo nožem, pa se tako pipao po trbuhu i čuo pucnjeve, ali nije vidio tko je pucao.

20. U tijeku ovog kaznenog postupka, iskazom JN potvrđeno je da se u predmetnom događaju iz 1993. okrivljenik približio AN, AN ga je uhvatio za košulju u predjelu prsa i oni su se naguravali, okrivljenik se u jednom trenutku krenuo otimati AN i udaljavati se od njega. AN ga je i dalje držao za košulju, negdje u predjelu struka i ruku te se ta košulja rasparala kako se okrivljenik uspio otrgnuti. Kako se okrivljenik odmaknuo, HN je pucao u AN i pogodio ga, te je nastavio pucati. Taj je svjedok cijeli događaj vidio te nije vidio da bi njegov otac AN imao nož. Svjedok je 100% siguran da AN nije imao nož jer da je AN imao nož okrivljenik bi zasigurno imao nekakvu ozljedu jer su oni doista stajali tijelo do tijela.

21. Svjedokinja ON nije čula razgovor između okrivljenika i AN, ne zna je li i točno što tko kome rekao, nije čula niti to da je AN rekao bratu okrivljenika CN: „Dođi da se nas dvoje obračunamo.“, ali je vidjela da je pokojni AN uhvatio okrivljenika čim mu se približio, i to na način da ga je obuhvatio objema rukama i stisnuo prema sebi, okrivljenik se pokušao izmaknuti i tada je HN pucao u AN, a od jednog hica je i ona pogođena u lijevu nogu. Navela je da nitko nije imao nož, niti okrivljenik niti AN.

22. Da u tom događaju pokojni AN nije imao nož potvrdio je u svojem iskazu i svjedok ŠN, vještak Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ŽN“ koji je naveo kako mehanička oštećenja tkanine koja su u fotodokumentaciji označena oznakama A, C, E, F, H i I (prikazana na fotografijama broj 2-7, 9, 11, 12, 16-29) imaju karakterističan izgled mehaničkih oštećenja na rubovima vlakana tkanine koja nastane mehanizmom cijepanja i trganja tkanine. Mehanička oštećenja koja su označena oznakama B, C i G (prikazana na fotografijama broj 2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 13, 14, 27, 28 i 30) imaju karakterističan izgled mehaničkih oštećenja na rubovima vlakana tkanine koje nastaju mehanizmom rezanja podesnim predmetom (to je oštećenje nastalo škarama prilikom izuzimanja uzoraka za DNA vještačenje). Na dostavljenom dijelu leđne strane košulje i dijela desnog rukava te na drugom dijelu košulje nisu uočena mehanička oštećenja i koja imaju karakterističan izgled mehaničkih oštećenja na rubovima vlakana tkanine koja nastaju mehanizmom probijanja (ubadanja) i sječenja vrhom odnosno oštricom noža. Njegov zaključak kao vještaka je bio taj da niti jedno oštećenje na dostavljenom materijalu nije uzrokovano mehanizmom probijanja tj. sječe vrhom odnosno oštricom noža.

23. Dakle, provedenim dokazima u tijeku i ovog kaznenog postupka ispitani svjedoci JN i ON glede odlučnih činjenica ponovili su utvrđenja do kojih je došao Županijski sud u Puli – Pola u predmetu poslovni broj: K- 7/2012, a to je da je u događaju od 2. svibnja 1993. u kojem je ubijen AN došlo do fizičkog sukoba između ovdje okrivljenika i AN u kojemu je AN poderao dio košulje ovdje okrivljeniku. Da AN u tom događaju nije imao nož ponovili su u ovom kaznenom postupku svjedoci JN i ON te je i vještak ŠN ponovio utvrđenja iz svojeg nalaza i mišljenja u kojemu je utvrdio da su mehanička oštećenja na rubovima vlakana tkanine nastala mehanizmom cijepanja i trganja tkanine.

24. S druge strane, sud nije prihvatio iskaz svjedoka TN koji i u ovom kaznenom postupku svojim iskazom nastoji pomoći i olakšati procesnu situaciju svojem bratu, okrivljenom ZN. Njegov iskaz je u suprotnosti s utvrđenjima iz pravomoćne presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-7/2012 od 2. veljače 2017. ali i s iskazima svjedoka JN, VN i ŠN iz ovog kaznenog postupka, koje je sud u cijelosti prihvatio.

25. Isto tako, sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj tvrdi , a kao što je to tvrdio i u svojem iskazu za koji se sada tereti da je lažan, da se u predmetnom događaju radilo o nužnoj obrani jer da je predmetnoga dana pokojni AN njega napao nožem i da se on branio pa da je HN pucao na AN u nužnoj obrani.

26. Stoga je iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud utvrdio kako je okrivljenik znao da se događaj od 2. svibnja 1993. nije dogodio na način na koji ga je on u svojstvu svjedoka opisivao na raspravi održanoj 24. ožujka 2016. kod Županijskog suda u Puli – Pola budući da je okrivljenik bio osobno nazočan tom događaju, znao je što se stvarno tada dogodilo ali je svojim lažnim iskazom nastojao pomoći i olakšati procesnu situaciju svojem bratu CN koji je u konačnici i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 godina zbog ubojstva AN.

27. Slijedom svega ovako navedenog, zaključak je suda da je dokazano da je okrivljenik dana 24. ožujka 2016., između 10,30 i 12,00 sati u Puli, Silvija Strahimira Kranjčevića 8, kao svjedok na raspravi kod Županijskog suda u Puli-Pola, u kaznenom predmetu broj: K-7/12, protiv UN, zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona, propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, svjesno neistinito iskazivao, da je dolaskom u dvorište ispred kuće AN, u kojem dvorištu se nalazio i njegov brat HN, Ramadani da je zasukao rukave, počeo ga psovati, počeo ga vrijeđati, da je stao, ušao između njih dvojice, i da je rekao AN da se nisu došli svađati, nego da su došli razgovarati, predložio da idu sjesti u kuću da ne bi AN pomislio da su se došli obračunati s njim, da ga je zamolio da idu sjesti u kuću i rekao mu „barba, barba, barba, idemo sjesti, nismo se došli s tobom svađati“ i da ga je još malo potapšao po ruci, AN da se okrenuo od njega, počeo vrijeđati njegovog brata UN koji je iza njega bio na udaljenosti od 3-5 metara, a kada mu je HN bio okrenut leđima, desnom rukom s lijeve strane tijela, izvadio nož sa dva sječiva, koji je bio zamotan u jedan papir od vreće od brašna pa da je tim nožem počeo mahati prema IN i govoriti da će ih sve redom zaklati, u jednom trenutku da ga je AN zahvatio nožem, da je prošao po njegovoj košulji, da ga je ispruženim rukama i otvorenim dlanom odgurnuo od sebe, te je AN pao na pod, malo sjeo, opet se digao gore, držao svoju desnu ruku iza leđa, da ga je on molio da se smiri, ali AN da je opet došao do njega, zamahnuo nožem, ponovno ga zahvatio nožem po košulji par puta, pri tome da mu nije zahvatio tijelo, ispruženim rukama i otvorenim dlanovima, da ga je BN ponovno odgurnuo u predjelu ramena, radi čega je AN ponovno pao na zemlju, a kako je mislio da je uboden, bacio se i skotrljao na lijevu stranu u odnosu na AN, a kada je bio dolje počeo je gledati da li ga je AN uboo nožem, pa se tako pipao po trbuhu i čuo pucnjeve, ali nije vidio tko je pucao, iako je znao da se događaj tako nije zbio, obzirom se predmetne zgode AN samo branio na način da je napravio pokret rukama prema naprijed, da je AN uhvatio za košulju, rastrgnuo rukav, dok AN nije imao nož u ruci, te da je opisanim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11.

28. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje, te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

29. Budući da ubrojivost okrivljenika ničime nije bila dovedena u pitanje, sud je zaključio da je on u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv i da je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan i znao je da iskaz kojeg daje kao svjedok u postupku pred Županijskim sudom u Puli – Pola nije istinit. Osim toga, okrivljeniku kao punoljetnoj osobi koja je pismena i kao državljaninu Republike Hrvatske koji ovdje živi (što je sve utvrđeno iz osobnih podataka okrivljenika) zasigurno nije moglo ostati nepoznato da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

30. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika temeljem čl. 23. KZ/11 proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. KZ/11 i to na način kako je navedeno u izreci ove presude.

31. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud je okrivljeniku olakotnim cijenio okolnost da se radi o ranije kazneno neosuđivanoj osobi te činjenicu da je od počinjenja djela proteklo više od 10 godina. Drugih olakotnih kao ni otegotnih okolnosti sud nije našao.

32. Temeljem svega upravo izloženog, a imajuću u vidu način i okolnosti počinjenja djela, sud je okrivljenika za počinjenje kaznenog djela davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te mu je potom izrekao uvjetnu osudu kojom je odredio da se zatvorska kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako on tijekom roka provjeravanja od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, sve to uz prethodno stavljanje kaznenog naloga izvan snage, a u skladu s čl. 544. st. 1. ZKP/08.

33. Sud je stava da će takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

34. Odluka o troškovima kaznenog postupka donesena je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud okrivljenika proglasio krivim. Okrivljenik je dužan podmiriti nastali trošak postupka i to trošak za svjedokinju ON za pristup raspravi koja se kod ovoga suda održala 27. siječnja 2021. u iznosu od 30,66 eura i svjedoka JN za pristup raspravi koja se kod ovoga suda održala 19. siječnja 2022. u iznosu od 764,16 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08). Na temelju čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan podmiriti i trošak paušala u iznosu od 100,00 eura koji paušal je odmjeren sukladno trajanju i složenosti samog postupka. Sveukupno je dužan podmiriti iznos od 894,82 eura u korist Državnog proračuna RH i to u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

35. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu 2. travnja 2026.

Sudac

Nina Išić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu na broj: KO-DO-377/2020

2. Okrivljeni BN