Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
K-497/2020-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Snježani Markuš kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optužene LU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KO-DO-1890/2020 od 27. studenog 2020., na raspravi dovršenoj 2. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Nikoline Masar, oštećenog RU, opunomoćenika ošt. Hrvoja Rožmana, odvjetnika u [adresa], optuženice i braniteljice Isabelle Zajec, odvjetnice u Karlovcu, u zamjeni za braniteljicu Irenu Blauhorn, odvjetnicu u Karlovcu, koja presuda je javno objavljena 8. travnja 2026., izrekao i
p r e s u d i o j e
I.Na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08.), kazneni nalog ovoga suda broj K-497/2020-2 od 7. prosinca 2020., stavlja se izvan snage.
Optužena LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer L i PU rođene R, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, diplomirana teologinja, zaposlena, s završenim Katoličko- bogoslovnim fakultetom u Zagrebu, razvedena, majka dvoje mlt. djece, dobrog imovinskog stanja, neosuđivana
k r i v a j e
što je:
II. u razdoblju od početka travnja 2020. do 7. srpnja 2020. u Karlovcu, u cilju da ga zastraši, suprugu ŽU prijetećim glasom rekla da će ga ubiti, držeći pritom nož u ruci a 7. srpnja 2020. prijetećim glasom mu rekla da će ga ubiti ako joj uzme djecu, a što je sve kod RU izazvalo osjećaj straha i zabrinutosti,
III.
dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11.) a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., pa na temelju citiranog propisa optužena LU
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
IV. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženoj LU se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženica osuđena, neće izvršiti ukoliko ista u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
V.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženica je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe te naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv LU da je počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude.
2.Razmatrajući optužnicu ODO u Karlovcu, sud je našao kako podaci u optužnici i spisu predmeta pružaju dovoljno osnove za izdavanje kaznenog naloga pa je 7. prosinca 2020. donio presudu poslovni broj K-497/2020-2 kojom je na temelju članka 541. ZKP/08. izdao kazneni nalog kojim je za predmetno kazneno djelo optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te joj na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine. Protiv navedene presude optuženica je pravovremeno podnijela prigovor, pa je sudac pojedinac sukladno članku 542. stavku 4. ZKP/08. dostavio optužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja. Optužno vijeće je rješenjem broj Kov-3/2021-8 od 20. rujna 2021. potvrdilo optužnicu ODO u Karlovcu broj KO-DO-1890/2020 od 27. studenog 2020., protiv optužene LU, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
3.Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta, optuženica je izjavila da se ne smatra krivom slijedom čega je obranu iznijela na kraju dokaznog postupka.
4.U dokaznom postupku, na temelju suglasnosti stranaka, pročitan je zapisnik o dokaznom ročištu ispitivanja svjedoka RU na listu 23 i 24 spisa, podnesak Centra za socijalnu skrb na listu 2 spisa, dopis Centra od 29. rujna 2020. na listu 28 spisa. U svojstvu svjedoka ispitan je svjedok RU te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženice pročitan izvadak iz kaznene evidencije na listu 25 i 26 spisa. Na kraju dokaznog postupka optuženica je iznijela obranu.
5.Iz zapisnika o dokaznom ročištu ispitivanja svjedoka RU razvidno je da je isti iskazao da je u braku s optuženicom od 2016., da je u braku rođeno dvoje djece i to 2017. sin P a 2018. kći Ž, da je optuženica s obzirom na to da ima u vlasništvu stan, htjela da žive u stanu, ali da su se sporazumno dogovorili da će živjeti u njegovoj kući, da je zanemarivao početne prepirke kao uobičajenu pojavu u bračnoj zajednici, da se sjeća detalja kada je zbog nesuglasice čudno reagirala te htjela iskočiti iz auta tako da je otvorila vrata, ali je on srećom vozio sporo i bilo je ugibalište, da se rođenjem djece situacija mijenja na gore jer dolazi do više nesuglasica i odnosi se pogoršavaju, da je njihova komunikacija s njegovim roditeljima zbog blizine stanovanja nužna i da su roditelji pomagali koliko je bilo moguće i koliko su ih tražili, da je prvi ozbiljni eksces bio kada je bila trudna s Ž jer je bombonjeru s balkona bacila svekrvi na pod i tjerala je iz kuće, da se nakon rođenja drugog djeteta pogoršava stanje, da se ponašala kao da su djeca samo njezina, da je on u studenom 2019. pokrenuo postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, da je bio na dva susreta, a ona nije, da je trpio vrijeđanja od studenog 2019. do 20. srpnja 2020. i u tim ponižavanjima sadržaj njezinih riječi je bio sljedeći: "Proklet bio dan kada sam te upoznala, proklet bio RU, prokleta kuća", a nakon čega mu je i prijetila. Dodao je da mu je optuženica rekla: "Otvoreno ti kažem, ubit ću te ako mi uzmeš djecu", a što je bilo 7. srpnja 2020. na dan kada je primila tužbu za razvod braka. Iskazao je da mu nije bilo ugodno čuti te riječi i ne zna koliko je ostvariva prijetnja, ali je zabrinut zbog iste, da je pokušao smirivati situaciju i u početku je bio uspješan, ali kasnije ne. Predmetnoj prijetnji također prethodila je ranija prijetnja na Veliki petak u travnju za vrijeme ručka kada mu je rekla da će ga ubiti i to tako što ga je lijevom rukom gurnula a u desnoj držala nož, a to sve zbog razgovora oko hrane kao i da optuženica ima emotivne i žestoke ispade bez kontrole ponašanja i da mu je znala baciti mobitel.
6.Svjedok RU iskazao je na raspravi da se zbog proteka vremena ne sjeća iskaza s dokaznog ročišta i da su u međuvremenu njih dvoje riješili nesuglasice, razveli se, sada su u korektnim i civiliziranim odnosima, zajedno skrbe o dvoje mlt. djece, imaju čak i zajednička druženja, loše stvari su ostavili u prošlosti, optuženica mu se ispričala i danas normalno funkcioniraju tako da djeca imaju i majku i oca.
7.U obrani optuženica je iskazala da su ona i suprug u inkriminiranom periodu prolazili kroz teško razdoblje razvoda braka u kojem je bilo napetosti, tenzija, grubih riječi i da se zbog znatnog proteka vremena ne sjeća da li je u tom vremenu izgovarala navedene riječi prijetnje, ali sigurno je da je bilo svakakvih ružnih riječi, bila je u depresiji, bojala se da će joj suprug oduzeti djecu i možda je i izgovarala nešto neprimjereno, ali samo zbog straha da će joj djeca biti oduzeta. U međuvremenu su ona i bivši suprug ušli u miran period, razvedeni su, imaju civiliziran odnos bez ikakvih tenzija i sve loše je iza njih. Dodala je da ako je i izgovorila kakve neprikladne riječi, tako nešto nije mislila jer je teolog i poštuje ljudski život. Iskazala je da joj nije bio cilj izazvati strah i zabrinutost kod supruga, njezine reakcije su bile uzrokovane strahom od oduzimanja djece, to je bilo stanje u kojem čovjek ne može trezveno misliti i kada mu je jezik brži od pameti. Iskazala je da su djeca tada bila jako mala od tri i dvije godine , tada su živjeli u kući suprugovih roditelja te je suprug podnio tužbu za razvod braka a ona je ostala živjeti u toj kući još 6 mjeseci poslije pokušavajući spasiti brak. Priznala je da je prilikom jedne svađe sa suprugom držala nož u ruci koji nije bio usmjeren prema suprugu već više prema njoj samoj.
8.Prilikom prvog ispitivanja kod policijskog istražitelja optuženica je navela da je u pozadini brakorazvodna parnica i borba za skrbništvo nad djecom, da se nju želi prikazati kao nasilnicu da bi suprug dobio skrbništvo nad djecom jer on zna da na regularan način ne može dobiti djecu budući da djeca uglavnom pripadnu majci pa želi vršiti pritisak na nju i prikazati je nasilnicom. Iskazala je da je njihov problem nemogućnost življenja s muževim roditeljima, da je u dvije godine rodila dvoje djece, da je povezala porodiljni, da je bila emocionalno iscrpljena, da je svekrva stalno dolazila, prigovarala, da nisu imali privatnosti, da je bilo scena sa suprugom što je čula svekrva, da se, kada je došla kući s malom bebom , emocionalno i verbalno nasilje od strane svekrve nastavilo, da su ubrzo počele klevete, da je 7. svibnja 2020. svekrva htjela na silu razgovarati s njom, ali da je bila korona i ona je radila od kuće pa je rekla da nije ni vrijeme ni mjesto da razgovaraju pred djecom pa je ona započela s vrijeđanjem, da je uzela djecu za ruke, krenula prema stubištu, ali su počeli psovati njezinu bolesnu majku pa se zaključala u kuću i zvala supruga na posao koji je rekao da će doći doma s posla pa će sve riješiti, ali je on otišao u Centar za socijalnu skrb i pokrenuo razvod. Dodala je da se nastavilo nasilje nad njom od strane svekrve, da u kući živi 4 godine a nema ključ od kuće, da svekrva želi komandirati njihovim životima, da je smeta da nema nikakve privatnosti i da je omalovažavana, da je mislila da to mogu sami riješiti da imaju privatnost i mir, da je njezinom suprugu samo bitno da ostane živjeti sa svojom majkom te da su svađe između nje i supruga nastale kada su se rodila djeca jer je svekrva dolazila u sedam ujutro i nisu imali privatnost, da je njegova majka zapravo "pater familias", da se i njoj nametnula i da u 4 godine nije smjela staviti cvijeće na balkon. Porekla je da bi suprugu prijetila i pljuvala ga ali da mu je možda rekla da primitivno razmišlja i da je suprug u zadnje vrijeme snima i slika tražeći nešto što bi mogao prijaviti.
9.Iz dopisa Centra od 22. srpnja 2020. između ostalog se navodi da je LU savjetovana da sporna pitanja rješava nenasilnim putem, razgovorom, dogovorom, kompromisom, kontrolom emocija i ponašanja i da se suzdržava od svakog oblika nasilja.
10.Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Karlovac upućen Policijskoj postaji Karlovac od 29. rujna 2020. razvidno je da je Centar optuženicu i njezinog supruga RU upozorio na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o mlt. sinu F i mlt. kćerki C te ih uputio na savjetodavni rad u Podružnicu Obiteljski centar Karlovac.
11.Iz izvatka iz kaznene evidencije na listu 25 spisa razvidno je da optuženica nije osuđivana.
12.Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženice, sud je utvrdio da je ista svojim postupanjem ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
13.Tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženica i njezin suprug u razdoblju od početka travnja 2020. do 7. srpnja 2020. u [adresa], prolazili turbulentno razdoblje razvoda braka, u kojem braku je bilo svađe, nesuglasica, tenzija, neadekvatne skrbi za mlt. djecu pa je u tom smislu intervenirao i Centar za socijalnu skrb. Sporno je da li je u inkriminiranom razdoblju optuženica prijetila suprugu da će ga ubiti držeći pritom nož te 7. srpnja 2020. prijetila mu da će ga ubiti ako joj uzme djecu, a sve u cilju da ga zastraši, što je kod RU izazvalo osjećaj straha i zabrinutosti , te tako opisanim ponašanjem počinila kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
14.Prosuđujući sporne činjenice sud je utvrdio da je iskaz oštećenika kod suca istrage iscrpan, istinit, detaljan, životan, uvjerljiv i dosljedan, čini jednu zaokruženu logičnu cjelinu kada se dovede u vezu s ostalim provedenim dokazima. Naime, oštećenik je kod suca istrage decidirano iskazao da mu je optuženica prijetila riječima da će ga ubiti držeći pritom nož u ruci a 7. srpnja 2020. na dan kada je primila tužbu za razvod braka i da će ga ubiti ako joj uzme djecu. Da je prijetnja bila ozbiljna govori i činjenica da je oštećenik nedugo potom podnio kaznenu prijavu protiv optuženice ali se obratio i Centru za socijalnu skrb navodeći da od optuženice trpi prijetnje smrću i vrijeđanje u prisutnosti mlt. djece. Upravo stavljajući cjelokupni iskaz oštećenika u kojem je jasno opisao da mu je optuženica prijetila smrću u korelaciju s ostalim materijalnim dokazima u spisu, razvidno je da se oštećenik imao razloga bojati njezinog ponašanja i prijetnji jer su njihovi obiteljski odnosi bili teško poremećeni i narušeni.
15.Da je tome tako proizlazi i iz obrane optuženice koja je sama priznala da su ona i suprug u inkriminiranom periodu prolazili kroz teško razdoblje razvoda braka u kojem je bilo napetosti, tenzija, grubih riječi, da je bila u depresiji, bojala se da će joj suprug oduzeti djecu i dopustila je mogućnost da je tada i izgovarala nešto neprimjereno, ali samo zbog straha da će joj djeca biti oduzeta.
16.Obranu optuženice da se zbog proteka vremena ne sjeća da bi oštećeniku prijetila navedenim prijetećim riječima i da je nož koji se spominje u izreci presude više držala okrenutim prema sebi a ne prema oštećeniku, sud smatra neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Iz obrane optuženice poglavito one u svojstvu osumnjičenice, razvidno je koliki je bio njezin animozitet spram oštećenika i njegove majke koja ju je po njezinim riječima maltretirala što je postalo neizdrživo poglavito nakon što je oštećenik podnio tužbu za razvod braka. Očigledno je da optuženica nije ostala imuna na činjenicu da je oštećenik tuži za razvod braka, bila je revoltirana, ljuta, depresivna, u kakvom stanju je izgovarala svakakve neprimjerene riječi pa i dok je jednom prilikom držala nož u rukama, za koje riječi danas kaže da joj nije bio cilj izazvati strah i zabrinutost kod supruga, da su njezine reakcije bile uzrokovane strahom od oduzimanja djece i da je to bilo stanje u kojem čovjek ne može trezveno misliti i kada mu je jezik brži od pameti. Stoga sud nije prihvatio obranu optuženice da nije prijetila oštećeniku jer to nije životno ni logično u tako lošim međuljudskim i bračnim odnosima u kakvima je optuženica bila s oštećenikom.
17.Budući da je optuženica u inkriminiranom vremenu prijetila oštećeniku da će ga ubiti pritom držeći nož u rukama, oštećenik je s pravom osjetio strah i zaključio da njezine riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju a poglavito stoga što se to kontinuirano događalo u dužem vremenskom razdoblju. Na raspravi je bilo razvidno da su se u međuvremenu odnosi optuženice i oštećenika popravili, strasti su se smirile, isti su sve loše ostavili iza sebe kako su i sami rekli pa u tom svjetlu treba promatrati njihove iskaze na raspravi da se zbog proteka vremena ne sjećaju prijetećih riječi.
18.S obzirom na sve navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. nije odlučno da li je optuženica kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislila, već je bitno da li je žrtva tj. oštećenik s obzirom na okolnosti pod kojima su prijetnje izrečene, iste ozbiljno shvatio, sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da je oštećenik, koji je tada bio suprug optuženice, osjećao strah i uznemirenost čime je nedvojbeno utvrđeno da je optuženica počinila kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
19.Za počinjenje kaznenog djela prijetnje, odlučne su okolnosti pod kojima je prijetnja izgovorena te činjenica da li su izgovorene riječi objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti kod osobe kojoj su upućene (stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 161/2017-6 od 20. studenog 2018.). Naime, sud prihvaća da za većinu prosječnih ljudi prijetnja upućena u smislu: "Ubit ću te", pri čemu počinitelj drži nož u rukama, upućuje na mogućnost fizičke povrede i ugroze pa uzimajući u obzir kontekst u kojem su te riječi izrečene, to nedvojbeno proizlazi namjera optuženice usmjerena na zastrašivanje oštećenika koji zasigurno zbog takvih prijetnji osjeća strah i uznemirenost a u konačnici dokazuje i ozbiljnost same prijetnje.
20.Opisanim radnjama koje su protupravne, pri čemu optuženica postupa s izravnom namjerom jer je svjesna obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje, ubrojiva je, svjesna da je njezino djelo zabranjeno jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, kraj činjenice da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, ispunjena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. osobna sloboda, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je optuženica izrečenim ozbiljnim prijetnjama oštećeniku povrijedila odnosno narušila to pravo, ostvarila je sva obilježja predmetnog kaznenog djela, pa ju je trebalo proglasit krivom i osuditi po zakonu.
21.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11 kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
22.Sud je cijenio otegotnim jačinu povrede zaštićenog dobra te način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i nastupjele posljedice na strani oštećenika, te činjenicu da je optuženica kazneno djelo počinila s izravnom namjerom a olakotnim činjenicu da ista nije osuđivana, da je majka dvoje djece, znatan protek vremena od počinjenja djela i činjenicu da su u međuvremenu izgladili odnose i da se ispričala oštećeniku pa ju je sud na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci smatrajući da će ovako izrečenom kaznom doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženicu i druge da se ubuduće suzdrže od činjenja takvih i sličnih kaznenih djela te je primjerena satisfakcija za sve zlo koje je optuženica nanijela kako društvu u cjelini a tako i oštećeniku činjenjem kaznenog djela.
23.Međutim, cijeneći olakotne okolnosti na strani optuženice, ovaj sud smatra da i bez izvršenja kazne zatvora optuženica neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u naredne dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Upravo ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena svrha kažnjavanja jer je ista primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje i pobudama iz kojih je djelo počinjeno kao i okolnostima u kojima je počinjeno. Ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena i svrha generalne prevencije kažnjavanja te će utjecati na građane da ne čine kaznena djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
24.Budući da je optuženica proglašena krivom, dužna je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe te naknaditi nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, koji trošak će biti određen posebnim rješenjem.
25.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu 2. travnja 2026.
Sutkinja
Snježana Markuš
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1.ODO u Karlovcu na broj: KO-DO-1890/2022
2.Optužena LU, [adresa]
3.Braniteljica opt. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu
4.Opunomoćenik ošt. Hrvoje Rožman, odvjetnik u Karlovcu
